Ilustracija (Monte Ghiro)
Starice su sporim, pingvinastim hodom prolazile grobljem, a jutarnje zimsko sunce položilo se na njihove srebrne kose nalik kacigama. Ovakvih se dana moglo razabrati koji živi brinu za svoje mrtve: sjali su se uglancani keramički spomenici, još zapuštenije izgledala grobna mjesta prljava od zemlje, iz kojih je raslo šipražje kao iz raspadnutih tijela pod njima. Zrakom su se miješali miris čempresa i vlažne zemlje, zvuk nedalekih auta i potpune tišine, živog sunca i mrtvih ljudi.
- Glej, tu je uni Ivan, zastala je Roža pred jednim grobom kao da pozdravlja poznanika. Okrenula se prema Anici da je bolje čuje.
- Uni ča je bija z Titon stalno! Ma su mu makli sliku. Jer da mu se niki…
- Ča povidaš?, glasno ju je prekinula Anica.
- Ja ne čujen. Ma ča ti čuješ?
- Čujen, čujen. Ma slabo vidin.
- A ča paraš da ja vidin.
- …da mu se niki posra na grob! Talijani, dovršila je Roža svoju misao, a Anica kimnula kao svaki put kad bi osjetila da joj svijet uzmiče, a ona ne može držati korak.
Ponovo su zastale pred grobom Tilde i Lučana.
- Ma ča da oni ne meritaju…, sažalile su se nad drvenim križem s kojeg su se gotovo isprala slova napisana crnim markerom.
Konačno su stigle.
- Zgleda da jopet nisu bili, utučeno je rekla Roža.
Najprije je pomela, a zatim natočila vode u prerezanu bocu deterdženta. Spužvicom je uklonila ptičji izmet, pokušala urediti spomenik koji je i dalje izgledao kao da su ga godinama nagrizali morski valovi koji su pokojniku oteli jedno slovo, pa je pod njegovom slikom sad pisalo: EPI.
Neko je vrijeme zurila u natpis i hrvala se s poznatim joj osjećajem da nema za koga živjeti.
- Me nisu njanka zvali za Božić, rekla je.
Zadrhtala joj je donja usna, a zatim cijela vilica. Auti su na tren, kao iz poštovanja, prestali prolaziti, pa je starica plakala u potpunoj tišini, sve dok u daljini nije lijeno zalajao neki pas.
Prijateljica ju je sa strane obuhvatila oko struka. Neko su vrijeme tako stajale, kao da će zaplesati balun. A onda se Anica sjetila da u torbi ima Lekadò, a i Normabè. Dok je Roža uzimala tabletu, izgledala je poput uplakane djevojčice koju je utješio slatkiš.