(Arhiva Glasa Istre)
Koliko ljudi stane u lokacijama pulskih kulturnih spomenika gdje se, tijekom ljetne sezone, održavaju veliki koncerti i druga zbivanja? Koliko tu ima prostora? I koliko je veličina prostora uvijek uzročno-posljedično povezana s mogućim, maksimalnim brojem gledatelja?
Dati konkretan i točan odgovor na to nije baš lako, broj ljudi koje može primiti Vespazijanov amfiteatar varirao je kroz desetljeća, a ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo veli da ih, po sigurnosnim pravilima, sada može biti do maksimum pet tisuća. No, jedna je stvar kada se maknu stolice iz partera i kada organizatori pojedinih koncerata nakrcaju Arenu toliko da je praktički nemoguća misija proći, hodati, protegnuti ruke, kamoli noge, a stići do šanka i malo vode, još teže. Nemoguća misija.
Prošle godine tijekom koncerta Erosa Ramazzottija, ili pak Zdravka Čolića kretanje je bilo prilično otežano od mase ljudi, i bolji poznavatelji »odokativne matematike«, vele da je ‘na Ramazzottiju’ bilo sigurno više od šest tisuća ljudi, a prema nekim starijim novinskim natpisima, desetljećima unazad, tu je moglo ući oko sedam tisuća osoba. A spominjala se i brojka od deset. Doduše tada su bile manje stroge mjere na snazi.
Jedna je stvar službeni broj, broj prodanih ulaznica i koliko je ljudi kroz godine preskakivalo ogradu, ulazilo na razne načine, no ipak nije to brojka od stotinu osoba. Nije ogradu preskakalo istovremeno tisuću ljudi, nije bilo u tijeku natjecanje preskakivanja ograde. Legende i brojevi, relativna je to stvar. A pulskih legendi nikada nije nedostajalo. Po nekima, čekajući festival, ljudi su na dekicama jeli punjene paprike.
Je li je Arena puna kada su koncerti, nema stolica, slobodan parter i ljudi natiskani, ili pak tijekom otvorenja filmskog festivala, kada ima stolica, a sve je ispunjeno do zadnjeg mjesta? I koliko ljudi može stati ukupno?
Što se tiče Malog rimskog kazališta, od obnavljanja naovamo, broj posjetitelja koji mogu prisustvovati događajima je nešto manji, a maksimum ih može stati, veli Komšo, 2.300, a za neka zbivanja, ako je sve sjedeće, sve stolice tamo, nešto više od 1.500.
Pitat će netko zasigurno trebamo li ići svi na dijetu pa da budemo mršavi i u formi i onda stane unutra više ljudi ili vrijedi li, eufemistički rečeno, krupnija osoba, za dvije osobe ‘u formi’. Hoće li istu »površinu« prostora na isti način »zauzeti« publika drukčije konstitucije, glasilo bi ‘ironično’ pitanje o tome.
A koliko ljudi efektivno maksimalno stane?