piše ian tataj

Kulturna alkemija: Cijepljeni protiv smijeha?

Ilustracija / Ian Tataj (Foto: Pixabay / Snimio: Milivoj Mijošek/Glas Istre)

Ilustracija / Ian Tataj (Foto: Pixabay / Snimio: Milivoj Mijošek/Glas Istre)


U ovom razdoblju zime i »lažne« zime, kada bi se naoko uspavani gradovi trebali odmarati - pripremati za nadolazeću turističku sezonu, a to se onda reflektira, jasno, i na kulturnu scenu i život; ipak, nužan je još jedan element.

Ne znam tko je još primjetio, no tijekom mjeseca siječnja i sada, početkom veljače, imali smo u Puli nekoliko stand-up točaka koje su nam priredili momci iz Splicke scene, potom zadarski komičar Ivan Šarić, preksinoć Antonio Morić iz Rijeke, a još ih se sprema tijekom ovog mjeseca, i mogao bih se kladiti, bit će ih sve do ljeta još i više.

Element koji je dakle nužan za mnoge, i to pogotovo za doba zimskog »sna« u kulturi, onaj je - smijeha. Čovjek, uz svu svoju nadmoć nad prirodom, svejedno ima nuždu (osim onih cijepljenih protiv toga), izražavati se kroz humor, smijati se sebi, drugima, okolnostima života i tako dalje. Humor daje mnogima utjehu u inače potencijalno sumornom životu. Nekima je on odmak i obrana od realnosti, dok je nekome on kao »voda života«.

Pogotovo je zanimljiv fenomen stand-upa - komedije koja nije kao takva, predstava, već nastup jednog, ili više ljudi, u nekim slučajevima, koji s određenom publikom dijele jedan jedinstven prostor (komičar s pozornice a publika sa stolice), i kao u nekoj vrsti propovijedi, ili grupnoj terapiji, svi zajedno su povezani u jedan tok misli. Nije kao gledati komediju u kazalištu, niti na televiziji, već je direktan odnos, u kojem komičar dijeli misli na humorističan način, a i samu publiku ponekad odluči uklopiti u svoje situacije. Ponekad je netko iz publike upitan nešto, pa i to postane dio fore - dio točke.

Charles Farrar Browne (1834. - 1867.) bio je američki pisac humora, poznatiji pod pseudonimom Artemus Ward. Ovaj lik je prikazan kao nepismeni rube sa »Yankee zdravim razumom«, kojeg je Browne također glumio u javnim nastupima. Smatra se prvim američkim stand-up komičarem. Prva dokumentirana upotreba izraza »stand-up« bila je u »The Stageu«, 1911. godine, gdje se detaljno opisuje žena po imenu Nellie Perrier koja je izvodila »stand-up komične pjesme na šik i šarmantan način«, iako se to koristilo za opisivanje izvedbe komičnih pjesama, a ne stand-up komedije u njenom pravom modernom obliku.

U The Yorkshire Evening Postu 1917., rubrika »Stage Gossip« opisala je karijeru komičara po imenu Finlay Dunn. U članku se navodi da je Dunn bio »ono što on naziva ‘stand-up komičar’« tijekom drugog dijela 19. stoljeća, iako je taj izraz možda korišten retrospektivno. Fenomen je postao popularan tijekom zaraća, da bi se, uz vrsne i svjetski poznate komičare poput Billa Hicksa, Robina Williamsa, Georgea Carlina, pa čak i Eddieja Murphyja, koji je isto toliko glumac koliko i stand-up komičar, popularizirao.

U Hrvatskoj stand-up komedija nije bila dugo godina zastupljena; u razdoblju Jugoslavije pogotovo, a uzlet te umjetnosti dugujemo valjda liberalizaciji devedesetih, da bi tijekom dvijetisućitih počeli nicati stand-up talenti. U Istri, Zoran Todorović Todor, bio je i ostao legenda stand-upa po »našoj mjeri«. Osim njega, doduše, reklo bi praktički da je Istra cijepljena od humora, u tom pogledu. Stand-up komičare moramo danas uvoziti, a sam je Todor nedavno komentirao kako, među ostalim umjetnicima/izvođačima, fali upravo komičara.

A Istra NIJE cijepljena protiv humora, i ne treba ne znam kakva alkemija da se pokrenemo; dapače, među mnogim izvođačima i glumcima, imamo vrsnih talenata. Ono čega nema, doduše, je ta »kultura« stand-upa - nema te zajednice kao ona što je iznjedrila Splicku scenu, koja je, okupivši entuzijaste/amatere, stvorila nekolicinu vrsnih komičara. U nas, mada imamo stotine društava i udruge, nema onih posvećenih komediji kao takvoj, kamoli stand-upu. U prosincu 2023. godine, na pulskoj »Mikrofonijadi«, jedan se mladić, gimnazijalac, usudio imati javni stand-up - a bio je čak i zabavan. Najbolje od svega, usudio se, stao na pozornicu, i ponudio desetak minuta izvornog puležanskog humora - u srednjoškolskoj viziji istoga, no skidam šešir... Možda jednog dana prestanemo uvoziti, i stvoriti svoju formulu - svoje humoriste - stand-up istarski.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter