Kraj je godine pred nama; doba refleksije, promišljanja o prošlosti i budućnosti, iz kuta sadašnjosti. Dok je cijelo ovo blagdansko, međublagdansko i zablagdansko vrijeme, trenutak za kontemplaciju, razmotrimo i o vremenu u kojem jesmo. Znamo dobro podijeliti u prošlosti što smo sve vidjeli i imali; čitamo o kamenom, brončanom, željeznom, srednjem, novom, predindustrijskom, post-industrijskom, modernom, nuklearnom, pa onda informatičkom, digitalnom, dobu.

Svako doba ima svoje temeljne karakteristike; trenutke koji su obilježili njihov početak i kraj, ali kada se pogleda u mnijenja činitelja svakog od tih razdoblja, teško je i među najlucidnijim misliocima, naći nekoga tko je za svog života mogao individuirati - kako se zove njegovo doba, a i što ga čini. Puno je lakše gledati unazad. Tako je nastao naziv za srednji vijek; izgubljen negdje između starog (antičkog), i »novog« doba, renesanse - ponovnog sjaja. Tako su se izražavali tadašnji mislioci. Leonardo Bruni bio je prvi povjesničar, starinoslov, koji je u svom djelu »Povijest florentinskog naroda«, datiranog u 1442. godinu, upotrijebio tripartitnu podjelu prošlosti. A ono zanimljivo je da je on tada, mada se smatrao činiteljem renesanse, za naše današnje poimanje te podjele, bio i dalje u srednjem vijeku; jer znamo dobro, smatra se da srednji vijek završava 1453. godine, padom Carigrada u ruke Turka, odnosno uporabe tiskarskog stroja Gutenberga. Jesmo li mi dakle oni koji imaju suditi kada je to doba završilo, ili je jedan Leonardo Bruni?

Kada su se pak počele pojavljivati i spoznaje o prehistoriji, sa sve »adekvatnijim« i preciznijim arheološkim istraživanjima, i doba korištenja kamena se moralo podijeliti u tri velike faze; paleolit, mezolit i neolit. Pa makar bio i dalje kamen, da bi nam bilo lakše, volimo znati da su temeljne razlike na drugim poljima uvjetovale drugačije kamene zajednice.

Doba prosvjetiteljstva, bilo je tadašnjim istraživačima, znanstvenicima, filozofima i umjetnicima toliko različito od onog prijašnjeg, mračnijeg doba, da su sami sebe smatrali nositeljima svjetlosti, a neki se ekonomski povjesničari toliko vezuju za način proizvodnje robe, da mogu šeko dijeliti prošlost čovječanstva na pred-industrijsko i industrijsko doba. Početak, pak, informacijskog doba povezan je s razvojem tranzistora 1947. godine, optičkog pojačala 1957. i vremena Unixa koje je počelo 1. siječnja 1970. Ovaj tehnološki napredak imao je značajan utjecaj na način na koji se informacije obrađuju i prenose.

Otkad postoji digitalna tehnologija, koja se prenosi na, reklo bi se, kompletno drugačiji način od onog analognog; preko valova a ne žica, preko interneta, a ne preko neke dalekovidnice (televizije), neki smatraju postoji i digitalno doba, distinktno od informacijskog. A koje su karakteristike tog doba, u odnosu na prijašnje? Internet je stvorio mrežu poveznica i podataka koji su relativno dostupni svima, i sada je naše znanje - i time moć, infinitno veće. No, živimo ga mi i dalje, ili smo već, pošto je sve toliko ubrzano danas, prešli u neko novo doba?

Već se na skoro svakom znanstvenom kružoku može osjetiti advent nečeg novog: AI tehnologija. Umjetnu inteligenciju smo nekoć zamišljali kroz robote - Star Trek gadgeti 1960-ih, ipak su postali realnost - mobitel koji sluša o čemu govorimo i nudi nam prigodne reklame temeljem algoritma, AI koji može stvarati umjetnost i pisati; koji može u nedogled razmišljati umjesto nas - kompjuter koji odgovara na upite glasom, i priča s nama; on nas kudi kada nešto krivo na mobitelu ukucamo. Imamo tu mogućnost da se ulazi, kako određeni astrolozi smatraju, u AI doba tijekom ove nadolazeće godine, i da će upravo ta tema dominirati.

A imamo i još jedno doba, doba prije i nakon covid-a. Za mnoge činitelje kulture, to je doba bilo strašno, a pogoršano činjenicom da se nije smjelo otvoreno o tome pričati - ni pisati. Sada tek mnogi govore o tom dobu otvoreno; pa mada ta bolest nije nestala, nestale su impozicije, i ako ima jedna sigurnost - svi se nadamo da je ovo doba Nakon Covid-a, da je to jedna sasvim nova periodizacija.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru