Listajući knjigu "Starim cestama do mora", razmišljam o starim cestama Pula - Rijeka (Via Liburnica) i Pula - Trst (Via Flavia).

Zanimljivo predavanje generala Ivana Miškovića u povodu predstavljanja knjige "Iz tajnog arhiva načelnika Službe bezbjednosti 1963-1971" u vinkuranskom kamenolomu Cave Romane i podatak zašto je Strada statale 15, Via Flavia, relativno uska. Razlog je prozaičan. Zbog konfiguracije ceste zakinuto je "nevidljivih" 10-ak centimetra i tako zarađenim novcem kupljen kamenolom.

Vinkuranski kamenolom iz kojeg se vadio kamen za izgradnju pulske Arene. Via Flavia i izraz "na kraju Vodnjanske" za nešto što se ne može a kupiti u Puli, ali u Trstu vjerojatno može.

Ostaci stare romanske Vie Flavije ispred Arene. Arsenalski zid, Arsenaliche Wand, izgrađen je dobrim dijelom od kamenih blokova iz istog kamenoloma. Kamenoklesarstvo, zanat koji lagano izumire, a tako lijep. Jedno vrijeme sam željela upisati školu u Pučišćima da bih naučila obrađivati kamen starorimskim ručnim alatima.

Imati znanje jednog Michelangela i pronaći takav kamen da kad klešem Pietù u pregibu ruke kamen ima liniju poput vene. Školu u Pučišćima zamijenila je kiparska kolonija za amatere pri Mediteranskom kiparskom simpoziju. A Davida, Apolona i Dafnu, uz ostala remek djela, zamijenila je kamena vaza čudnog oblika koja, umjesto da se kočoperi u Parku skulptura Dubrova, krasi ulaz u moj dom.