Bio jednom 8. mart. Drukčiji, kada su sve firme, tvornice, drugi kolektivi slavili po gradskim restoranima, kojih je u gradskoj jezgri bilo puno i koji nisu radili samo tijekom sezone. Zadnjih desetljeća uvelike se promijenio način življenja, užurbanost, drukčiji afiniteti promijenili su sve. Pa i gradsku jezgru i život u njoj.

Tvornice su sada kod nas, uglavnom, skoro pa misaona imenica, restorani u samome centru grada rade uglavnom samo sezonski i orijentirani su uglavnom na turiste. Pa i za koga da rade tijekom godine, kada se život iz grada preselio na razne gradske periferije te navike i modusi življenja su posve drukčiji.

No, i jučer su se po ulicama mogle vidjeti žene s cvijetkom, ali i dostavljači iz cvjećarnica s raskošnim buketima za kakvu sretnicu. Bilo je i onih kolega koji su počastili kolegice prigodnim čokolatinima, žena koje su se međusobno počastile kakvim izletom, kavom, kolačem…

Također, bilo je lijepo vidjeti i na terasama kafićima - u gradu i na periferiji, skupine žena kako veselo ispijaju kavu, ponijele su si i komad torte, kolače - te malo slatkog druženja.

Naravno, bilo je i onih koji su proslavile u prirodi, Lungomare, Valkane, Zelenika, Verudela, Saccorgiana - pored mora uz kavu iz kakvog aparata i koji čokolatin. U prirodi. Sreća da Pula ima tako lijepi obalni pojas i da je priroda uvijek najljepša.

Najljepše utočiste i bijeg od svih problema. Takva je bila i u doba lockdowna, protupandemijskih mjera, ljudi su se tada puno više počeli družiti po prirodi, i lijepo da je ta navika ostala, pa i za Dan žena. U biti - sitnice su sve.

Povezane vijesti

• S Puljanima u đir po gradu
• Rok trajanja
• Brigo moja pređi na drugoga