PIŠE ORIANA ŠPANIĆ
Kamen iz Rosette
Ilustracija (Pixabay)
Još jedna Noć muzeja je iza mene. Meni jedna od najdražih je bila prije 15-ak godina kada je u Arheološkom muzeju Istre servirana hrana spremljena kao što su je pripremali stari Rimljani. Varivo od leće, uz njega kruh okruglog oblika, nalik bakarskim baškotama. Grickalice masline štabelo zrele, posoljene, obješene par dana u platnenoj vreći na zraku i nakon toga pečene. Posipane sjemenkama divljeg koromača.
Između kruha listovi lovora, iako je lišće lovora Rimljanima više služilo za vijence oko glave, a bobice za začin. I neka inačica knedli sa suhim smokvama, ali uvaljane u pinjole.
Arheološki muzej Istre, nekada zgrada njemačke gimnazije. Porta Gemina, Dvojna vrata koja su najvjerojatnije imala dekorativnu funkciju ulaza u antičko kazalište.
Edo Girardi, direktor Osnovne eksperimentalne škole "Neven Kirac". Godine 1958. moja je škola proglašena eksperimentalnom i radila po posebnim programima, među kojima je bio i "Kako lakše učiti povijest".
Učiteljica Roza Skukan i učenje povijesti kroz odlaske na arheološka iskapanja, izlete po gradu, upoznavanje gradskih bedema, kula, sakralne arhitekture. Često sam znala maštati da ću biti novi Jean-Francois Champollion. Jedno vrijeme sam zdušno proučavala hijeroglife dok nisam otkrila čari princa Valianta.
Zahvaljujući učiteljici Skukan naučila sam i glagoljicu jer smo radili makete Bašćanske ploče. Kad razmislim, nekada sam znala više-manje glagoljicu, ćirilicu i latinicu. Danas, da nema aplikacije ispravi.me ne bih znala svaki put ni 'č' i 'ć', a za moj škrabopis ne bi bio dostatan ni arsenal kamenja iz Rosette.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
