VEDRAN VOJNIĆ: Stilski raznovrsni program za veliku obljetnicu uz obitelj i prijatelje

(snimio Danilo Memedović)

Tri desetljeća rada obilježio je preksinoć poznati pulski bubnjar, udaraljkaš i glazbeni pedagog Vedran Vojnić koncertom u dvorištu Povijesnog i pomorskog muzeja Istre na Kaštelu na kojem su mu se pridružili ljudi s kojima je nekada surađivao i s kojima još surađuje, ali i članovi obitelji. Kako je Vedran Vojnić objasnio publici, ovo je prvi u nizu obljetničkih koncerata, ali svakako najraznovrsniji što se vidjelo i čulo preksinoć: bilo je tu od klasike do rocka.

Večer je otvorio s "Wind in the bamboo groves", koju je prvi put izveo 2002., mjesec ili dva nakon što je instrument marimba na kojem se ta skladba izvodi, stigao u Pulu i otada je ova kompozicija japanske skladateljice Keiko Abe dio njegovog standardnog repertoara.

"A moment of funk" Murrayja Houllifa zato je bila prilika da se na pozornici okupi, kako je Vojnić to precizno opisao "tri četvrtine njegove obitelji" jer su s njim nastupili i kćerka Dora Vojnić za marimbom i sin Viktor Vojnić za bubnjevima dok je Vedran preuzeo vibrafon.

Cantoon je novo ime na pulskoj sceni, jedan od nekoliko bendova s kojima je Vojnić preksinoć zasvirao. Ova ekipa koju čine i basist Maurizio Di Capua te klavijaturist Andrea Vojnić koji je i autor dvaju pjesama koje smo čuli, je bila dio ansambla Musicitta', a od prošle godine stvaraju neku svoju priču i to fantastično zvuči. Riječ je o odličnom instrumentalnom fusionu koji se lako uvlači pod kožu pa će biti zanimljivo vidjeti u kojem smjeru će se razvijati.

Nakon fusiona, bilo je vrijeme za malo rocka i to onog rocka po istarski, a za to je bio zadužen još jedan trio u kojem je Vojnić svirao, a zove se Deboto. Riječ je o bendu pod vodstvom gitarista i pjevača Arsena Pliška koji je u jednom trenutku odlučio obnoviti ovaj sastav te je s Vojnićem i basistom Srđanom Kuzmanovićem 2017. snimio album "Maona". Bas, gitara i bubanj te šest pjesama sa spomenutog albuma kojeg je svojevremeno producirao Edi Cukerić, bilo je dovoljno da podsjete kako je to kada rockeri odluče pokazati da u njima još ima snage, a pritom se činilo i da se dobro zabavljaju. Bilo je u toj selekciji nekih pjesama poznatih s radio valova, primjerice "Svaka mala (Pappalina)".

Za kraj Vojniću koji je već neko vrijeme bio za bubnjevima i Di Capui koji je opet u ruke uzeo svoj električni bas pridružio se poznati i više puta Porinom nagrađeni pulski kantautor i skladatelj Bruno Krajcar s kojim je Vojnić davno polagao klavir kod Krajcarove sestrične, također cijenjene pijanistice Elde Krajcar Percan. Vojnić je u međuvremenu odabrao drugi instrument, ali zato je Krajcar ostao vjeran crnim i bijelim tipkama. Poznata Krajcarova "Roža" koju su preksinoć izveli prvu i nakon 20 godina nije uvenula, kao niti "Šparoge" uglazbljene na tekst velikog Mate Balote. Malo istarskog bluesa čulo se u "Na place va Raše", skladbi na tekst Daniela Načinovića posvećene rudarima, dok je počast Istri odana kroz narodnu "Draga nam je zemlja" koju je Krajcar aranžirao, no za kraj ovog seta i cijele večeri posveta je otišla vinu u istoimenoj Krajcarovoj pjesmi.

Publika je prepoznala te pjesme i uživala u koncertu pod vedrim nebom pa je pljeskom ispratila svog sugrađanina i prijatelja Vedrana Vojnića koji se zahvalio svima njima, posebnu zahvalu uputivši obitelji jer nije jednostavno trpjeti bubnjara u obitelji. Nije zaboravio niti izvođače koji su se odjednom okupili na pozornici i primili darove. Vojnić je preksinoć tako svirao, pjevao prateće vokale i bio sam svoj voditelj, a iskoristio je priliku i da se zahvali Upravnom odjelu za kulturu Grada Pule pod čijim je pokroviteljstvom koncert održan.