Učio sam svirati violinu u muzičkoj školi i nekako mi nije taj instrument sjeo pa sam samo odjedanput prešao na trombon i krenuo svirati u Puhačkom orkestru grada Pule. To je moje prvo skupno muziciranje, prvi doticaj s glazbom koja je izvannastavna, izvanškolska pa su automatski tu krenuli različiti žanrovi

Miron Hauser pulski je trombonist sa zagrebačkom adresom koji je nedavno osvojio treću nagradu Status što nam je bio povod da malo popričamo s ovim mladim glazbenikom bogatog životopisa koji svira u Jazz orkestru Hrvatske radiotelevizije.

Hauseru je ovo već treći Status, a na pomalo već otrcano pitanje ima li ona neko "konkretno" značenje, odgovara negativno, budući da sama nagrada nije novčana.

- To je, jednostavno, priznanje kolega i zato je značajno, kaže.

- Zašto ste odabrali trombon?

- Mislim da nisam, nego da je trombon odabrao mene, takav mi je dojam cijeli život.

- Što vas je kod njega privuklo? Vaš brat Stjepan, poznat kao polovica svjetski popularnog dueta 2Cellos, rekao je da ga violončelo podsjeća na ženu, na koga vas podsjeća trombon?

- Ne znam, nisam takve paralele vukao, s osobama ili s vrstama, ha ha… U životu nisam upoznao nijednog trombonista koji je rekao "Ja ću svirati trombon". Svakom se to nekako dogodilo, tako da je moj dojam da se trombonist ne može postati, nego da je to predodređeno.

- No, je li se ulazak u te glazbene vode i početak sviranja trombona dogodio prije ili nakon što ste počeli slušati jazz?

- Prije. Učio sam svirati violinu u muzičkoj školi i nekako mi nije taj instrument sjeo pa sam samo odjedanput prešao na trombon i krenuo svirati u Puhačkom orkestru grada Pule. To je moje prvo skupno muziciranje, prvi doticaj s glazbom koja je izvannastavna, izvanškolska pa su automatski tu krenuli različiti žanrovi, počeo sam slušati i jazz što me dovelo do ovog danas.

- Kako ste došli do Zagreba, odnosno da se poslužimo sličnom formulacijom kao u vašim prethodnim odgovorima, jeste li "našli" Zagreb ili je Zagreb "našao" vas?

- Krenuo sam svirati u jazz orkestru Hrvatske glazbene mladeži 2004. godine. Nakon godinu i pol u tom orkestru završio sam srednju školu i trebao sam otići na fakultet pa sam upisao Klasičnu akademiju u Zagrebu gdje se nisam baš snašao. Istovremeno sam otišao u Graz na prijemni ispit koji sam položio i završio tamo četverogodišnji studij. Cijelo to vrijeme sam svirao u jazz orkestru HGM-a koji je preko godine imao koncertnu sezonu u Zagrebu, pa sam gotovo svaki vikend bio u Zagrebu. Bilo je logično zato da kada završim studij, ću doći tu živjeti i raditi. Počeo sam raditi u Zagrebu, iz Zagreba sam otišao na magisterij u Trst, ali sam se vratio u Zagreb.

- Je li vam Zagreb definitivna destinacija ili se vidite i negdje dalje, izvan granica Hrvatske?

- Definitivno je jedino to da ću umrijeti, ha, ha, a što se tiče ovog drugog, stvarno sam otvoren za sve. Štogod se desi, prihvaćam.

- Kako je to biti dio Jazz orkestra HRT-a, je li naporno, je li izazovno, je li teško, je li zabavno…?

- Sve to skupa. Nekad je teško, nekad nije. Nekad je jako izazovno, nekad nije, nekad ima puno publike, nekad nema… Svi smo mi odabrali baviti se takvom djelatnošću i karijerom koja je, s te kapitalističke strane gledano, ajmo reći, potpuno nebitna tako da je to očito svima nama od životne važnosti jer inače se ne bi time bavili.

- Ipak nađete vremena vratiti se u Pulu, primjerice kada nastupe s JazzIstra orkestrom pa pretpostavljam da ćete se i dalje vraćati u Pulu kada nečeg bude bilo?

- Nego što, kada god imam priliku doći u Pulu. To je grad u kojem sam se rodio i nekako je to uvijek moj dom.

- Zagreb je veći grad od Pule, s puno više događaja, no, u nekoj perspektivi, što bi se u Puli moralo dogoditi da netko poput vas odluči vratiti se iz Zagreba i ovdje ostati?

- Trebao bi prije svega postojati koncertni ured kakvog Pula nema. To je ured koji se bavi koncertnom sezonom koju financira grad. Paralelu povlačim sa Zadrom koji, ako se ne varam, ima manje stanovnika od Pule, a napravili su genijalnu stvar s tom koncertnom sezonom - imaju cikluse jazza, klasike, orkestara… Mi u Puli imamo nevjerojatne opcije što se tiče pozornice i publike, tako da taj koncerni ured nedostaje, kao i više ulaganja u kulturu. U Pulu se vratio Branko Sterpin što je veliki gubitak za Zagreb i veliki dobitak za Pulu pa se stvarno nadam da će Pula to znati prepoznati. Ljudi takve kvalitete su spremni dati jako puno, ali moraju dobiti nešto zauzvrat. Branko je veliki pokretač, ali uvijek kada bi pokušao nešto napraviti nalazio bi na odbijenice. Zato mi glazbenici živimo i radimo svuda po svijetu. Ja bih stvarno volio biti u Puli, ali stvarno ne znam što bih tamo trebao raditi. U Zagrebu, u Jazz orkestru HRT-a, su prilike za mene stvarno nevjerojatne. U zadnje vrijeme i dirigiram jako puno. Idući tjedan imamo koncert s Darkom Rundekom za koji Luka Žužić, Mak Murtić i ja radimo aranžmane. To su fenomenalne stvari, a Pula nam nažalost to ne može omogućiti.

- Imate popularno prezime, no ako se ne varam, jednom ste sebe nazvali "Hauserom za siromašne"?

- To je zezancija. Jednom prilikom Jazz orkestar HGM-a svirao je s Elvisom Stanićem muziku Pata Methenyja pa smo Stanića nazvali "Patom Methenyjem za siromašne" i od toga je krenula cijela ta priča. Onda sam ja u toj zezanciji rekao da sam ja "Hauser za siromašne" jer sam ja Hauser kojeg si može svatko priuštiti.

- Dolazite iz glazbene obitelji. Dobivate savjete ili nekakve komentare kada nešto radite, bilo da svirate ili dirigirate, ili ste svaki za sebe?

- U principu smo velike individue, svaki za sebe, a ja možda čak i premalo u životu tražim savjete. Uvijek sam imao taj "mod" da sam vođa i, nažalost, vjerujem samo sebi, ha ha.

- Biste li voljeli u budućnosti voditi neki jaki orkestar ili big band kao što ga vodi Branko Sterpin ili čak big band kakvog je prošle godine u Pulu doveo Christian McBride?

- Da, definitivno bih.

Biografija

Hauser je diplomirao jazz trombon na Sveučilištu za glazbu i primijenjene umjetnosti u Grazu 2011. u klasi Eda Neumeistera, nakon čega je 2015. magistrirao na Konzervatoriju "Giuseppe Tartini" u Trstu. Tijekom školovanja u Grazu sudjeluje diljem Europe na seminarima i radionicama istaknutih jazz glazbenika i pedagoga. Prve doticaje s jazzom ostvario je puno prije formalnog obrazovanja, kao član Jazz orkestra Hrvatske glazbene mladeži od 2004. do 2012. u sklopu kojega ostvaruje suradnje s najeminentnijim glazbenicima svjetske jazz scene. Od 2011. stalni je član Jazz orkestra Hrvatske radiotelevizije. Kao član Udruge jazz glazbenika Istre, jedan je od osnivača i inicijatora Jazzistra orkestra koji je s djelovanjem počeo 2014. koji je u posljednje četiri godine održao šest koncerata na kojima se Hauser predstavio kao aranžer, skladatelj i dirigent te solist. Član je slovensko-kubanskog sastava Los Señores, povremeni gost hrvatskog latin sastava Cubismo, član i voditelj sastava Salsa sanduga, a svirao je s trenutačno najpopularnijom kubanskom salsa grupom Maykel Blanco y su salsa mayor. Od 2011. do 2016. bio je stalni član popularnog sastava Jinx. Surađivao je s nizom hrvatskih pop-glazbenika, među kojima su Oliver Dragojević, Nina Badrić, Natali Dizdar i Gibonni. Član je jazz seksteta B's Funstallation u kojem se predstavlja kao trombonist, skladatelj i aranžer. Sastav je 2015. snimio svoj prvi nosač zvuka s autorskim skladbama članova ansambla te bio nominiran za nagradu Porin. U koncertnoj sezoni 2015./2016. imao je autorsku večer u sklopu koncertne sezone Jazz orkestra HRT-a "Tu fragancia", kada se predstavio kao skladatelj, dirigent i solist. Program je izveden, između ostalog, i u Puli.

Povezane vijesti

• Statusi za Branka Sterpina i Mirona Hausera
• U kubanskoj glazbi pronašao sam svoj - groove!
• Raskošne puhačke dionice i bogatstvo ritma