Druga gošća Ljetnog semestra Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma bila je Jelka Vukobratović, etnomuzikologinja i docentica na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu, koja je govorila na temu "Jugotonov 'prozor na zapad': strana popularna glazba u ranoj jugoslavenskoj diskografiji".

Proizvodnja ploča u socijalističkoj Jugoslaviji započela je s tvornicom ploča Jugoton 1947. godine, a važan dio njezine produkcije bila su izdanja popularne glazbe stranih autora. Ova su izdanja objavljivana u tri kategorije: strane pjesme na izvornom jeziku u izvedbi domaćih izvođača, strane pjesme prevedene na hrvatski jezik te, nešto kasnije, reizdanja izvornih ploča u produkciji stranih izdavača. U prva dva slučaja, bez obzira na jezik, pjesme su obrađivali domaći aranžeri, a izvodili su ih domaći pjevači s pratećim ansamblima.

Premda su se prepjevi i domesticirane obrade stranih popularnih pjesama javljali u to vrijeme diljem svijeta, odabir, tretman i način izvedbe pjesama ovisili su o društveno-političkom kontekstu, kao i konkretnim osobama uključenima u produkciju. U socijalističkoj Jugoslaviji tijekom kasnih 1940-ih i 1950-ih godina kontekst je uključivao pregovaranje i balansiranje kulturnih utjecaja iz istočnog i zapadnog bloka, a konačni zvuk obrađenih pjesama bio je obilježen još uvijek visokom prisutnošću prijeratnih glazbenih stručnjaka.

Vukobratović je diplomirala flautu i muzikologiju u Zagrebu, a doktorirala na Institutu za etnomuzikologiju Sveučilišta za glazbu i izvedbene umjetnosti u Grazu 2020. godine. Objavljivala je članke vezane uz odnos tradicijske glazbe i etničkih identiteta, autorskih prava, pamćenja, festivala, kao i popularno-glazbenu produkciju u Jugoslaviji.

- U kojem smislu je baš Jugoton bio "prozor na zapad" u to vrijeme?

- Govoreći iz perspektive rane diskografske industrije u socijalističkoj Jugoslaviji, Jugoton je, kao prva tvornica gramofonskih ploča na državnoj razini, prvi na domaće poslijeratno tržište doveo zapadnu popularnu glazbu. Tokom 1950-ih taj repertoar je puštan na domaće tržište na dva načina: ili u obradama i prepjevima domaćih aranžera i izvođača, ili u izvornim izvedbama pretisnutima s matrica stranih diskografskih kuća s kojima je Jugoton već u tom desetljeću počeo sklapati ugovore. Zbog toga je, naročito u idućim desetljećima, ta glazbena produkcija i za zemlje istočnog bloka predstavljala priliku za praćenje zapadnih trendova, jer im je putovanje u Jugoslaviju bilo dostupno, a tu su mogli nabaviti ploče, na primjer, najpopularnijih američkih i britanskih izvođača.

- Koliko je ovo zahvalna tema za istraživanje? Jeste li imali problema s građom i sugovornicima?

- Tema predstavljena u CKPIS-u je dio šireg istraživačkog projekta "Diskografska industrija u Hrvatskoj od 1927. do kraja 1950-ih" koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Na projektu surađuje osmero muzikologa i etnomuzikologa iz Zagreba, a voditeljica je dr.sc. Naila Ceribašić s Instituta za etnologiju i folkloristiku. U projekt smo krenuli upravo zbog relativne neistraženosti rane diskografske industrije na ovim prostorima i činjenice da se osnovna građa, odnosno gramofonske ploče, nigdje u Hrvatskoj sustavno ne čuvaju. Do Jugotonovog fundusa smo došli dozvolom da pretražimo arhiv današnjeg Croatia recordsa, ali čak niti tamo nisu sačuvane sve ploče. Ostatak, a pogotovo ranijeg razdoblja, sakupljali smo kroz dvije godine u različitim institucijama po gradovima diljem bivše Jugoslavije, pa i šire. Drugim riječima, bio je velik posao doći do građe, a i živući sugovornici vezani uz to najranije razdoblje domaće glazbene industrije su sve malobrojniji. Kako bi sakupljeni materijali o pločama ubuduće bili dostupni javnosti, objavili smo ih putem digitalne baze podataka Hrvatska e-diskografija.

Povezane vijesti

• Otvorena izložba Ivana Ivezića, legendarnog dizajnera ploča Jugotona
• Pulski odvjetnik fizički napao dvije susjede. JEDNOJ JE OPALIO ŠAMAR, DRUGU UDARIO ŠAKOM U GLAVU!
• ODVJETNIK PANČIĆ O INICIDENTU NA VERUDI: "Nisam ja napao dvije žene, nego one mene"