Naselje Vrh na vinorodnoj Vrhuvštini poznato je po svom 35- metarskom zvoniku s kojeg se za lijepog vremena vidi stotinjak sela i zaseoka u Istri, a proslavilo se i sa svojim vrsnim vinarima i vrhunskim vrhuvskim vinima. Možda ne nužno tim redom, jer, iako su svojevremeno turistički znalci predlagali slogan "Z Vrha se vidi sto zvoniki", vinari su u međuvremenu ipak izbili u prvi plan. Među njima je i Franko Grbac, treća generacija obitelji Grbac, koji nastavlja vinsku priču započetu još davne 1920. godine.

Šest vrsta vina i - butilija

Danas Franko Grbac u posjedu ima dva hektara vinograda s 11.250 čokota i proizvodi šest vrsta vina - malvaziju, chardonnay, muškat žuti, teran, refošk i merlot. Naravno, tome valja pridodati i neizbježni pjenušac butiliju kako ovom flaširanom pjenušavom vinu tepaju u Vrhu.

- Začetnik obiteljske tradicije je nono Jakov Grbac, koji se 1920. godine kao 17-godišnjak, upustio u vinogradarstvo i krenuo s proizvodnjom klasične vinske kapljice, a među prvima u ovim krajevima i pjenušavog vina, najprije za vlastite potrebe. Kao mladić, pomagao je u župnom dvoru svećenicima koji su imali svoje nasade vinove loze i odlučio podignuti vlastite nasade. Uz njega, u tajnu proizvodnje domaće kapljice u starom vinskom podrumu i na obiteljskom imanju u centru Vrha nedaleko od zvonika, proniknuo je potom moj otac Fabio, rođen 1939. godine, prisjeća se Franko Grbac.

Stari podrum obitelji Grbac datira iz 1766. godine. Na pročelju konobe uz tu je godinu urezan čudan simbol, stilizirane špolete, vretena koje se provlače kroz vlakna na tkalačkom stanu na kojem se pred više od dva stoljeća i u ovoj kući tkalo. Ni manje ni više vinskom podrumu ravnih je 255 godina.

Stari podrum iz 1766. godine (Snimila Gordana Čalić Šverko)

- U tom je podrumu za vrijeme Drugog svjetskog rata pokojni nono Jakov držao oštariju koja je imala i sobe. Pored nje bila je još jedna manja trgovina s artiklima dostupnim u to vrijeme. Preuzeo ju je od roditelja i samostalno vodio dalje. Moj otac mu se pridružuje, gostiona se zatvara i sve se pretvara u vinske podrume, prenosi obiteljsku povijest Franko. Danas 43- godišnjak, od malih nogu pomagao je nonetu i ocu u vinogradima.

- Polazio sam osmoljetku u Vrhu. Još u nižim razredima, kada bi završila škola, došao bih doma, ostavio torbu i knjige, presvukao se. Mama bi spremila kalicijun, ručak, i odnio bi ga nonetu i tati u vinograd. Zajedno bi ručali, a ja bih ostao još koji sat pomagati im i učiti svoj budući zanat. Tu se rodila prva ljubav prema vinogradarstvu, prisjetit će se Franko koji tu svoju ljubav, zajedno sa suprugom Danijelom, prenosi na svoju djecu. Najmlađoj Lauri je 9,5 godina, Davidu 11,5 godina, a Mateu 13 godina.

Mukotrpno podizanje nasada

Franko je po struci elektrotehničar, zanimanja elektroničar, a zaposlen je u Istarskom vodovodu, u postrojenju Butoniga. Vinogradarstvo mu je dopunska djelatnost kojom se danas bavi kroz obrt, a preuzeo ga je u cijelosti nakon smrti noneta i oca.

- U dvije godine, mama, sestra i ja, ostali smo bez obojice, nono je preminuo 1996. godine, a otac 1998. godine. Činjenica je da sam imao dobre temelje, da je jedan oblik prodaje bio uhodan i da nisam morao krenuti ispočetka. I to mi je bila odskočna daska. Nono i tata znali su mi pričati kako su teško došli do nekog komada zemlje i kako su mukotrpno podizali nasade, bilo je puno ručne obrade. Smatrao sam da je sve ono što mi ostaje u naslijeđe, nešto čime su me zadužili da budem i dalje dobar, jednako dobar pa čak ako mogu i bolji gospodar nego oni. To je ono što me vodilo. U trenutku kada sam ostao sam, trebalo je brinuti o vinogradima, štali s pet krava, uza svu tu kampanju trebalo je kositi, a kako se pretežno živjelo od kampanje, bilo je tu i krumpira koji se sadio za prodaju. Nije bilo lako. Postepeno sam od svega drugoga odustao i opredijelio se samo za vinogradarstvo, priča Franko.

Ostatak posjeda polako prelazi pod nasade vinove loze i kompletno zemljište danas je u funkciji vinogradarstva. Paralelno s podizanjem novih nasada, Franko gradi nove podrume u prizemlju nove obiteljske kuće, 2003. godine u njima prerađuje prvo grožđe i ozbiljnije se pojavljuje na tržištu. Na obroncima naselja Vrh s pogledom na jezero Butoniga i drevne istarske gradiće u okruženju, Oprtalj, Zrenj, Motovun..., iznikli su tako novi vinski podrumi s inox bačvama i kušaonice vina. Franko se pozicionirao na vinskoj cesti Vrhuvštine i sve to na stoljetnoj obiteljskoj tradiciji kojoj je ishodište u starom vinskom podrumu u samom centru Vrha.

Drvene bačve i dalje u funkciji

- Stari podrum doduše nema svoj izvorni izgled, iako smo maksimalno pokušali zadržati ga, tamo su drvene bačve od kojih su neke još uvijek u funkciji. Uz tu staru zgradu tri su pomoćne, na tom starom imanju, smještena je sva poljoprivredna mehanizacija, priča nam ovaj vrhuvski vinar koji je ostao na djedovini i obrađuje vinograde smještene na 350 do 400 metara nadmorske visine, na obroncima akumulacije Butonige. U prosječnoj sezoni može računati na prinos od oko 11 tona grožđa i proizvesti oko sedam tisuća litara vina.

Za ovogodišnju sezonu Franko kaže da bi mogla biti prosječna. U travanjskom hladnom valu, snijegu koji je ponegdje noću zaledio, bile su zahvaćene ranije sorte grožđa, ali se tu u konačnici ispostavilo da šteta neće biti takva kakva se očekivala pa bi prinos mogao biti zadovoljavajući. U njegovoj proizvodnji prevladavaju bijela vina, omjer prodaje je 65 naprama 35 posto, iako se unazad dvije, tri godine više traže i crna vina, a 10 posto proizvodnje otpada na pjenušava vina.

Priča o vinorodnom Vrhu neraskidivo je povezana s pjenušcem. Za proizvodnju pjenušca bere se najkvalitetnije grožđe.

Drvene vinske bačve u staroj konobi (Snimila Gordana Čalić Šverko)

- To je grožđe koje prvo ulazi u podrum, koje ima privilegij, posvećuje mu se malo više pažnje jer se od njega očekuje da postane kruna vinske kapljice. Berba kreće krajem kolovoza, početkom rujna, potom kreće proizvodnja mošta, a vino je cijelo vrijeme u fazi pripreme za pjenušavo vino koja traje do sredine travnja iduće godine. Tada imamo nešto formirano u obliku tijela vina koje ide u boce i tada počinje flaširanje da bi u drugoj polovini lipnja, dva mjeseca nakon punjenja, bilo spremno za tržište. Metodu kojom je počeo nono, nastavio moj tata, još uvijek primjenjujem i ja. Danas postoje moderne metode gdje se boce okreću i talog izvlači van. Ja to još ne radim, tako da u našim bocama postoji jedan tanak sloj taloga, kaže Franko.

Korona je itekako ostavila svoj trag u konobama na vinskim cestama. No polako je ponovo krenula prodaja na kućnom pragu, priča nam Franko Grbac koji ima dugogodišnje kupce čak iz Zagreba. - Konkurencija je velika, puno je vinara na tržištu. Vina su se kvalitetom jako visoko popela na ljestvici. No, imamo vjerne dugogodišnje kupce, čak i neke koji su počeli dolaziti kod mog nonića, nastavili kod tate, a sada evo ih i kod mene, ponosno nam kaže ovaj vrhuvski vinar.

Slikoputopis Matije Pokrivke

Istarski šampanjac, tako je svoj hrvatski slikoputopis posvećen Jakovu Grbcu, naslovio legendarni hrvatski putopisac Matija Pokrivka.

"Jakov Grbac, vrlo drag i uljudan i domaćin u najvinogradskijem je selu Istre, u Vrhu na Buzeštini. Nadaleko je poznat kao odličan i jedini proizvođač pjenušca od svojih pet vrsnih crvenih i bijelih vina: borgonje, terana, muškata, tokaja i malvazije. Uskoro će u devedesetu godinu, Jakov još mladenački uspješno radi u vinogradu i u podrumu ispod stana. Slijedi ga sin, ali od svoga none najbolje uči unuk, mio dječak Franko. On će uskoro biti podučen pravi stručnjak vinogradarstva i vinarstva", piše 1993. godine Pokrivka.

U svojoj putopisnoj crtici naveo je također kako je godinama smjerno navraćao Jakovu. Hodočastio je i dovodio Nijemce, turiste, goste iz Poreča. "Brojna društva, više smo puta sjedili na bačvicama u zemljanu podrumu, pili rijetko crveno pjenušavo vino što nam je pri otvaranju boca debelim mlazom štrcalo u vis, gusto crveno kao volovska krv" zapisao je Pokrivka.

Povezane vijesti

• Enoteka: Plava Grimalda i Portageza Selection
• Kremasto kao samoborska kremšnita!
• ROMEO LICUL FUHTAR: Grožđe je prvoklasno BERBA ĆE BITI RANIJA, ALI VRHUNSKA