RAZGOVOR
LANA BARIĆ, scenaristica i glavna glumica filma "Tereza 37" koji večeras ima premijeru u Motovunu: Snimanje je bilo jedno od ugodnijih. Djelovali smo plemenski i baš je bio gušt
Lana Barić u filmu "Tereza 37"
Film je pisan kao sukus mojih osobnih iskustava, odnosno iskustava ljudi koji su mi u jednom periodu odrastanja bili u bližoj ili daljoj okolini, i za premisu ima nešto što je potaknuto stvarnim događajem koji sam onda ja razvila u jednom određenom smjeru, u kontekstu Splita i dalmatinske obitelji. Osobna borba i osobni izbori jedne žene iz Dalmacije. To je to
Lana Barić jedna je od najzrelijih imena hrvatske glumačke scene. Dramska prvakinja zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, jedna je od najzaposlenijih filmskih glumica u Hrvatskoj, čije lice, ljepotu i talent prepoznaju mnogi filmski redatelji. Prepoznao je to i redatelj Danilo Šerbedžija te je s njom krenuo u realizaciju najnovijeg filma "Tereza 37", u kojem Lana ima glavnu ulogu i potpisuje scenarij, a večeras će otvoriti ovogodišnji Motovun Film Festival u posebnom covid putujućem izdanju.
U filmu glavna junakinja Tereza ima 37 godina, od čega je deset u braku s pomorcem Markom i upravo je imala četvrti spontani pobačaj. Pod pritiskom okoline, roditelja i mlađe sestre koja ima već troje djece, Tereza počne preispitivati svoj život, brak, i ostale odnose te konačno odluči okrenuti novi list. Dok ona upoznaje nove muškarce, mi upoznajemo novu, pomalo arogantnu i sebičnu Terezu. Njezino ponašanje pokrenut će niz posljedica koje će joj promijeniti život, možda ne nabolje, ali svakako u duhu novostečene slobode kojoj se odlučila prepustiti. Kratak je to sažetak najnovijeg dugometražnog filma Lane Barić koji će večeras doživjeti premijeru u Motovunu.
- U neka normalna vremena horde filmofila već bi popunile Motovun Film Festival, u "novoj normali" biti će to u reduciranom izdanju kako nalažu nove mjere. Motovun otvara Vaš film "Tereza 37". Možemo baš tako kazati Vaš film, jer osim što glumite glavnu ulogu, Vi ste i scenaristica. Kakvo je to bilo iskustvo?
- Ja sam scenarij za taj film pisala u periodu od 15 godina, ne kontinuirano, nego bukvalno kad i ako bi mi došlo. Tako da u tom smislu nije bilo nikakvog pritiska, niti prije, niti kasnije. Snimanje je bilo jedno od ugodnijih. Djelovali smo plemenski, svi skupa i baš je bio gušt.
Mjesto radnje Split 3
- Tema filma je "ubojito naša". Tereza silno želi dijete, ali u braku sa suprugom pomorcem to nikako ne uspijeva. U strahu da je uzrok problema u genetskoj nekompatibilnosti, Tereza kreće u potragu za drugim muškarcima. Radnja se događa u ambijentu devastiranog Splita 3, arhitektonskog dragulja modernističke arhitekture socijalizma, a protagonistica živi surovost ovdašnjeg patrijarhata. Kakva je vaša junakinja Tereza - žena , nemajka, Splićanka… Kakva je njezina borba?
- Nema tu velike filozofije, taj film je pisan kao sukus mojih osobnih iskustava, odnosno iskustava ljudi koji su mi u jednom periodu odrastanja bili u bližoj ili daljoj okolini, i za premisu ima nešto što je potaknuto stvarnim događajem koji sam onda ja razvila u jednom određenom smjeru, u kontekstu Splita i dalmatinske obitelji. Osobna borba i osobni izbori jedne žene iz Dalmacije. To je to.
- Glumica, scenaristica, a trenutno i redateljica. Sredinom ožujka, negdje u vrijeme početka korone trebali ste krenuti sa snimanjem kratkog filma kojeg Vi potpisujete. U kojoj je fazi, kako se zove, tko glumi…?
- Pa 90 posto filma sam već snimila i montirala, ostalo je još par snježnih eksterijera i - to je to. Snijeg je na mojoj snimajućoj lokaciji padao pet dana i to pet dana dok smo bili pod lockdownom, tako da to nismo stigli snimiti, ali evo, otada zazivam snijeg i što skorije mu se nadam.
Nisam se oporavila od lockdowna
- Korona se reflektirala na cijeli svijet. Posebice je pogođena kultura, film, industrija zabave. Kako se to odrazilo na Vas. Bili ste među glumcima zagrebačkih kazališta koji su apelirali na Grad Zagreb zbog nedostatka financijske podrške zbog pandemije i potresa, koji su ugrozili egzistenciju velikom broju kolega i kolegicama… Jedna ste od najproduktivnjih hrvatskih glumica kako na filmskom platnu tako i na kazališnim daskama. Kakva je situacija sa Vama?
- Sve to skupa mi je grozno. Iskreno, vidim da se to dešava, ali i dalje ne mogu vjerovati. Osobno se još uvijek psihički nisam oporavila od lockdowna.
- Umjetnost je nužna, ona je refleksija društva, može biti bijeg, ali i suočavanje sa realnošću. Ovakvo pitanje Vam nikada ranije ne bih postavila, ali u ovim trenucima moram Vas pitati što mislite kakva je budućnost filma i kazališta, i općenito?
- Budućnost je nikakva: ako se budu postavljala dvostruka mjerila kao sad, tipa da se otkazuju Pula Film Festival i Motovun, a ne otkazuju se koncerti Massima, Rundeka, Mostar Sevdah Reuniona na Kaštelu ili Stefanovskog na Brijunima - zaista nikakva. I dalje je potpuno nejasno iz koje logike je išlo otkazivanje Pule, čiji je međunarodni program ukinut i koji se održava na lokaciji koja prima pet tisuća ljudi, a prilagođena je za tisuću ljudi? Drago mi je da se Motovun uspio izboriti na svoj način. Ne znam kakva je budućnost uopće, a kamoli filma i kazališta. Gotovo uvijek smo stvari radili usprkos, a ne uz pomoć, i pretpostavljam da će u budućnosti biti gore i s manje novaca. Nije kao da je prije bilo fantastično.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
