RAZGOVOR

AMERIČKI REDATELJ ABEL FERRARA: Svaki film ima svoje izazove, svoja "čuda"...

Dok smo snimali film "Padre Pio" postali smo jako bliski s fratrima u samostanu jer se radi o vrlo duhovnim ljudima. Ne shvaćate koliko su duhovni dok niste s njima. Oni su podržali film, pomogli su nam na svakoj razini, pomogli su Shiaji, primili su ga kao svoga i vodili ga, hrabrili. Talijanska regija Apulija, u kojoj smo snimali, je duhovno mjesto samo po sebi, to je zemlja rituala i čuda. Južna Italija je luda...

| Autor: Mladen RADIĆ
Abel Ferrara: Kada režirate svi drugi su izvođači, ali kada svirate i vi ste izvođač tako da dobijete priliku nastupati. U tome je razlika (Snimio Aude Guerrucci)

Abel Ferrara: Kada režirate svi drugi su izvođači, ali kada svirate i vi ste izvođač tako da dobijete priliku nastupati. U tome je razlika (Snimio Aude Guerrucci)


Jedan od najcjenjenijih američkih nezavisnih filmskih redatelja Abel Ferrara vratio se prije nekoliko dana u Pulu. Stigao je direktno s venecijanske Mostre, kako bi sa svojim bendom nastavio snimati pjesme za novi album i to u radnoj sobi Pionirski dom u Rojcu pod budnim okom i uhom Edija Cukerića. U Puli je već gostovao prije dvije godine kada ga je pandemija spriječila da obavi posao do kraja. Ovaj put imao je i dodatni motiv za dolazak, a to je bila hrvatska premijera njegovog filma "Padre Pio", koji je sinoć prikazan u Domu hrvatskih branitelja u sklopu programa Kino Ferrara u organizaciji Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma, Javne ustanova Pula Film Festival i Udruge Tondak: Radne sobe Pionirski dom – DC Rojc. U Puli je Ferrarin film prikazan nekoliko dana nakon svjetske premijere na Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji. Nakon premijere filma u DHB-u Ferrara je nastupio na koncertu sa svojim glazbenim kolegama koji su ga dopratili u Pulu.

Abel Ferrara rođen je u Bronxu u New Yorku, a riječ je o redatelju s 50-godišnjom karijerom u kojoj je snimio više od 50 igranih filmova, dokumentaraca, glazbenih videa, epizoda raznih serija… Osim u ulozi redatelja pojavio se i kao glumac, scenarist i dakako glazbenik. Među njegovim najpoznatijim filmovima ističu se "Kralj New Yorka", "Sprovod", "Zli poručnik", "Ms .45" i drugi naslovi. I dalje je vrlo aktivan što je pokazao i sinoćnji događaj u Puli. S kultnim redateljem razgovarali smo uoči njegovog sinoćnjeg predstavljanja publici u Puli. Uhvatili smo ga u Dnevnom boravku Rojca nakon što je sa svojim kolegama, klavijaturistom Joeom Deliom i pjevačicom Karin Scuderi dao jedan vrlo zanimljiv intervju za Radio Rojc.

Filmski triptih

- Je li lakše svirati ili režirati film?

- Pa, znate, kada režirate svi drugi su izvođači, ali kada svirate i vi ste izvođač tako da dobijete priliku nastupati. U tome je razlika.

- Kada se radi o filmu "Padre Pio", kako vam je na njemu bilo raditi u duhovnom i psihološkom smislu?

- Postali smo jako bliski s fratrima u samostanu jer se radi o vrlo duhovnim ljudima. Ne shvaćate koliko su duhovni dok niste s njima. Oni su podržali film, pomogli su nam na svakoj razini, pomogli su Shiaji, primili su ga kao svoga i vodili ga, hrabrili. Talijanska regija Apulija, u kojoj smo snimali, je duhovno mjesto samo po sebi, to je zemlja rituala i čuda. Južna Italija je luda...

- Kakav je vaš odnos s vjerom i religijom?

- Ja sam budist. Počeo sam kao rimokatolik u potrazi za nekom vrstom duhovnog razračunavanja. Bilo je to u Jeruzalemu dok sam snimao film "Mary", ali bio sam već par godina ovisan o drogama i alkoholu. Otkrio sam budizam, a s njim sam se okrenuo trezvenosti i našao tu duhovnu sponu.

Foto

Abel Ferrara tijekom razgovora s našim novinarom u Rojcu

- Kako to da ste za ulogu oca Pija odabrali baš Shiaju LaBeoufa, meni poznatog prije svega kao glumca u akcijskim filmovima?

- Kada su me upoznali s njim tražio sam nekoga njegovih godina, poznatog glumca. Pričali smo, ja sam bio u Rimu, on u Los Angelesu... To je moj film, moj posao je da nađem pravog glumca koji će predstavljati film.

- Čini mi se kao da se zadnjih godina vraćate svojim talijanskim korijenima jer ste osim ovog filma o Piju snimili i film o Pieru Paolu Pasoliniju, jednoj zanimljivoj i vrlo kontroverznoj ličnosti?

- Znate, živim u Rimu, ali snimili smo taj, nazovimo ga triptih filmova – "Dobrodošli u New York" (koji govori o aferi s Dominiquem Strauss-Kahnom), pa onda "Pasolini" i onda smo napravili "Padre Pio", ali bilo je jako teško pronaći novac za financiranje tog filma.

Izazovi u snimanju

- Kad već govorimo o tome, ima jedno pitanje koje postavim svim filmašima koji imaju određenu filmografiju iza sebe, a to je koji vam je film bio najizazovniji odnosno najteži za snimiti?

- Svi jednako. Svaki ima svoje izazove, svoja "čuda". Kao da nikada ne radite isti film, a to je smiješno jer neki film "izglancate", a kad dođete do kraja sa snimanjem, to više nikad ne bi radili. Filmovi kao što su "4:44 – Posljednji dan na Zemlji" je bio o slikarici i u tom filmu smo usavršili kako slikati u stvarnom vremenu, a to nije lako, jer boja se suši, glumac nije taj koji slika, a pripovjedni luk filma prati sliku koja se na kraju filma završi i mi vidimo taj završni rad. Totalno smo se usavršili kako da to napravimo, ali ne bih to više nikad napravio.

- Zašto?

- Zato što ne vjerujem da ću opet snimiti film o slikanju. Kada smo bili u Sibiru i snimali istoimeni film naučili smo kako snimati borbu s medvjedima, a ne vjerujem da ću opet snimati takav film, ne vjerujem da će moj idući film biti o slikanju tehnikom ulja na platnu i borbi s medvjedima, shvaćate? Radi se o tome da se naučite nositi s izazovima u snimanju filma, da bi se onda okrenuli sasvim drukčijoj umjetničkoj formi.

- Na kojem filmu, ili filmovima, sada radite?

- U Kijevu snimamo dokumentarac o onome što se tamo događa. Bili smo tamo. A snimamo i film o glazbenici Patti Smith, tako da su to dvije različite stvari.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter