U okviru međunarodnog projekta Atelier Pelikula u kreativnom studiju Sonda u Vižinadi održana je projekcija, za Oscar nominiranog, dokumentarca »Medena zemlja« (»Honeyland«) nakon čega je publika imala priliku u interaktivnom razgovoru sa snimateljem i producentom filma Samirom Ljumom doznati niz zanimljivosti, od samog snimanja do pikanterija s crvenog tepiha u Hollywoodu.

Respektabilno ostvarenje

»Medena zemlja« je makedonski film nastao 2019. godine koji je osvojio više od trideset filmskih nagrada. Od filmskog festivala u Sarajevu preko Sydneyja do Sundancea gdje je nagrađen u tri kategorije što je jedinstven slučaj na tom festivalu. Film redateljice Tamare Kotevske i redatelja Ljubomira Stefanova je pridobio naklonost velikog broja festivalskih žirija, kritičara i gledatelja što ga 2020. godine dovodi do dvije nominacije za »Oscara«. Bio je u konkurenciji za osvajanje zlatnog kipića u kategoriji dokumentarnog filma, te najboljeg stranog filma.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Realizacija »Medene zemlje« trajala je tri godine, a sve je krenulo promotivnim videom i projektom koji je financirala Švicarske agencije za razvoj koji je kasnije spontano prerastao u respektabilno filmsko ostvarenje.

- Tražeći pčelare za promotivni video, koji na drugačiji način proizvode med, slučajno smo naletjeli na Hatidže u selu Bekirlija. Odvela nas je do stijena gdje su bile pčele i košnice i kamenu i to je bilo dovoljno da se odlučimo za snimanje. Selo je bilo bez struje i vode i dosta nepristupačno jer nismo mogli doći osobnim autom i trebalo nam je dva i pol sata od Skoplja do tamo, tako da smo nakon nekog vremena bili na rubu odustajanja od projekta i snimanja. Obično smo radili tri do četiri dana preko vikenda s ograničenim vremenom snimanja jer nismo imali gdje puniti baterije, tek u kasnijoj fazi kad smo dobili neka sredstva kupili smo mali agregat koji nije bio praktičan zbog buke koju je proizvodio, rekao je Ljuma o početku avanture koja ih je na kraju vinula u sam vrh filmske industrije.

Dugo vremena se radilo i snimalo samo sa ciljem završetka projekta kojeg su naručili Švicarci. Cijela priča oko dugometražnog dokumentarca sazrijevala je protokom vremena i razvojem novih okolnosti na terenu.

- Nismo znali kako u promotivni projekt uklopiti majku Nazife, pa je bilo prijedloga da ona bude predstavljena kao »kraljica« matice, a Hatidže pčela. Tako smo počeli sa snimanjem njihovog odnosa što je dovelo do razvoja radnje. Dolaskom obitelji Sam u selo i njihovim pristankom na snimanje došli smo do ideje da krenemo u realizaciju dokumentarnog filma. U priču se odlično uklopio i kupac meda Safet tako da smo imali sve posloženo za novi filmski projekt. Kad smo već bili završili sa snimanjem i zaključili film, nazvala nas je Hatidže i obavijestila o smrti majke, tako da smo neplanirano, naknadno ubacili i taj dio, rekao je Ljuma.

Posjetitelje u studiju Sonda je zanimalo koliko teško je bilo snimati pojedine scene s obzirom da se radi o dokumentarnom filmu i nema namještanja scena i profesionalnih glumaca, već se moralo hvatati spontane situacije.

- Uvjeti za snimanje nisu bili idealni posebno dok smo snimali u toj maloj kućici gdje su živjele Hatidže i majka jer prostorija nije imala dimnjak pa smo se ponekad doslovno gušili u dimu. Bilo je situacija kad smo i pčelinjake snimali bez zaštitne opreme što je dovodilo do uboda pčela. Zahtjevno je bilo i s djecom obitelji Sam koja su često gledali u kameru, pa smo morali istovremeno snimali sa dvije da dobijemo njihovo spontano ponašanje. Mučne su bile i scene svađa i obiteljskog nasilja kod Samovih gdje se nismo smjeli miješati da ne narušimo odnose s njima što bi vjerojatno dovelo do njihovog odustajanja od snimanja. Dokumentarac je na kraju vjerodostojno opisao sve aktere, što su i oni sami priznali nakon gledanja filma, premda su u nekim situacijama pojedinci prikazani u negativnom kontekstu, rekao je Ljuma.

Mnoge je zanimalo kako je cijeli film utjecao na život Hatidže koja je nakon snimanja ostala sama i bez majke.

- Hatidže se nakon snimanja »Medene zemlje« znatno promijenio život. Popularnost je dovela čak do toga da ju je u jednom trenutku posjetio i predsjednik Njemačke. Nevjerojatna je ta pozitivna energija i dojam koji ostavlja na ljude gdje god dođe. Osim Sarajeva, vodili smo je i na jedan festival u Tursku koju je posjetila prije 30-ak godina kao gost na svadbi svoje rođakinje. Ona je to tamo ispričala nakon čega se ispostavilo da je u publici bio susjed njene rođakinje s kojom nije imala kontakt sve te godine nakon svadbe. Naravno, nakon toga se dogodio dosta emotivan obiteljski susret. Bila je s nama i na dodjeli Oscara, gdje sve te filmske zvijezde nisu na nju ostavile neki dojam, ali je bila izuzetno tužna što nismo dobili zlatni kipić, rekao je Ljuma o glavnoj protagonistici njihovog filma koja se nakon smrti majke preselila kod rodbine u susjedno selo i samo ljeti dolazi do svoje kuće brinući i dalje o pčelama, ali ne toliko intenzivno kao prije.

Ljuma je ispričao i zanimljivi anegdotu o susretu Hatidže i Sarah Jessice Parker (protagonistkinje »Seksa i grada«) koje su zajedno popile kavu nakon čega je pčelarka gledala u šalicu poznate američke glumice proričući joj zanimljivu budućnost.

(Snimio Zvonimir Guzić)

Događanja za mlade

U okviru projekta Atelier Pelikula, 16. prosinca će se održat i događanje za mlade, s ciljem upoznavanja s projektnim aktivnostima i uključivanja u filmske radionice koje će se održavati od siječnja sljedeće godine.

Sam projekt je financiran kroz program Erasmus+, provode ga studio Sonda, Filmaktiv, Općina Vižinada, te Primi Piani APS iz Italije, a okuplja mlade iz Istre, Trsta i Rijeke, potičući kreativno izražavanje kroz filmsku umjetnost.

Životna priča u »Medenoj zemlji«

Film svjedoči životnoj priči Hatidže Muratove i njene majke Nazife. Majka je stara i teško bolesna, te Hatidže brine za nju. Jedine su stanovnice makedonskog sela u kojem nema struje ni vode. Žene žive od prodaje meda što je jedva dovoljno za preživljavanje. Ionako tešku situaciju Muratovih dodatno zakomplicira dolazak nomadske obitelji Sam u selo koja se primarno bavi stočarstvom, ali se također upuštaju u proizvodnju meda.

Hatidže je »šaptačica pčelama« koja med pronalazi u košnicama koje se nalaze u njenom okruženju u prirodi i uzima onoliko koliko je potrebno, te ostatak meda dijeli s pčelama. Pola uzima, pola ostavlja kako bi i one preživjele. Ona je simbol mirenja čovjeka sa prirodom, uravnoteženosti života u kojem se ne uzima sve što se može, već samo ono što nam je dovoljno za život. Dolazak obitelji Sam, koji u selu borave od proljeća do jeseni, mijenja život majke i kćeri, te zbog pohlepe i želje za brzom zaradom postaje koban za Hatidže i njezine pčele. Dolaskom zime majka umire, a Hatidže ostaje živjeti sama u kući i selu koje nerijetko noću posjećuju vukovi.

Povezane vijesti

• Dokumentarac "Oš me pozdravit u busu?"
• Od angažiranih ženskih tema do novijih hrvatskih dokumentaraca
• Prezentacija filmova Production In-a