Prije točno 98 godina Thomas Midgley, u GM-ovom istraživačkom centru u Detroitu, otkrio da dodavanje olovnog tetraetila u benzin povećava otpornost na nekontrolirane detonacije, što je omogućilo povećanje snage motora i smanjenje potrošnje te dalo zamah autoindustriji...

Jedan od učestalih problema, s kojima su se suočavali rani vozači, bile su nekontrolirane eksplozije (detonacije goriva) unutar motora, koje su donosile nemiran rad, skraćivala vijek motora i bile prilično neugodno iskustvo za vozače. 

Njihova se učestalost povećala s početkom ugradnje elektropokretača te je General Motors među prvima pokrenuo opsežnu istragu problema. Otkriveno je da je jedini način za rješavanje problema povećanje otpornosti goriva na nekontrolirane eksplozije i detonacija u cilindrima.

To se moglo postići dodavanje neke vrste aditiva. Eksperimentiralo se s koječime, a pronađeno je nekoliko dobrih rješenja. Jod je bio preskup, a problem je učinkovito rješavao etilni alkohol, jeftin i pristupačan, a vrlo otporan na detonacije, te nije zahtijevao posebno tehničko znanje niti aparaturu za proizvodnju benzina obogaćenog njime. 

Činilo se da je to najbolje i najjednostavnije rješenje, no korporativna se pohlepa umiješala, s katastrofalnim posljedicama po čitavo čovječanstvo. Doduše, mora se napomenuti kako je etilni alkohol imao i neke neželjene posljedice i dugoročno mogao dovoditi do korozije unutar motora.

Na današnji je dan 1921. Thomas Midgley Jr., u GM-ovom istraživačkom centru u Detroitu, otkrio da dodavanje olovnog tetraetila u benzin daje željeni efekt. A to je rješenje, tehnički superiorno, korporacija mogla patentirati i zarađivati na svakom napunjenom spremniku goriva!

Osmišljena je i metoda mjerenja i određivanja otpornosti benzina na nekontrolirane eksplozije - detonacije, prema dvije, referentne vrste goriva, izooktana C8H18, vrlo otpornog detonaciji, i heptana C7H16, vrlo sklonog detonaciji. 

Uveden je pojam oktanski broj, koji može biti istraživački i motorski, pričem 100 vrijedi sa izooktan, a 0 za heptan. Dakle, Eurosuper 95 ima otpornost detonacijama kao smjesa 95 posto izooktana i 5 posto heptana (on nije ta smjesa, jer se sastoji od stotina ugljikovodika, alije otporan detonacijama kao ta smjesa.

GM je pogurao implementaciju olova i 1923. u Daytonu je počela prodaja olovnog benzina. Midgeley nije bio ondje, jer je ležao u bolnici liječeći se od trovanja olovom. Preživio je, no neki njegovi kolege nisu, a smrtni slučajevi vezani za trovanje olovom brzo su se raširili naftnom industrijom. 

Krenule su i sudske tužbe, no olovni benzin brzo se proširio svijetom, a olovo iz njega tlom, atmosferom i ljudskim tijelima, dovodeći do još i danas teško procjenjivih posljedica. Tek od 1970-ih počelo je izbacivanje olovnog benzina iz upotrebe, U EU je zabranjen 2000., kod nas 2006.

Sam je Midgeley kasnije sudjelovao u razvoju freona, još jednog spoja od čijeg se spomena ekolozima ježi koža. Premda nema nikakve sumnje da je riječ o značajnom znanstveniku, koji je, vjerujmo, radio u dobroj volji za napredak čovječanstva, neki ekolozi ističu kako nitko u čitavoj povijesti čovječanstva nije toliko pogubno utjecao na stanje naše atmosfere, kao 'njegovi izumi', olovni benzin i freon.

PROČITAJTE I SLJEDEĆI ČLANAK:

Šokantno: Benzen, koji je zamijenio olovo i sam je otrovan!