Tajna mega-uspjeha, koji je uslijedio, transformacija je običnog američkog automobila, ‘konfekcijske’ kompaktne limuzine Ford Falcon, u super-atraktivni, razmjerno jeftini, ali i pomalo zastarjeli ‘sportski’, bolje rečeno lažni sportski coupe i roadster 2+2.

Upregnut je OHV motorom ugrađenim uzdužno sprijeda i pogonom straga, preko diferencijala u krutom mostu s lisnatim oprugama. Ključ je bio u dizajnu…

Lee Iacocca o tome je slikovito rekao: ‘Naučimo lekciju iz koncepta Cardinal (Amerikanci su ga prepustili Europljanima, pa je iz njega 1960. nastao Taunus P3), koji je izgledao kao da su ga ‘skrojili’ u Centru za socijalni rad’.

Glavni inženjer Donald N. Frey je 1962. pokrenuo projekt T-5, dvosjeda sa središnje postavljenim motorom V4, no uspjeh modela Thunderbird, kabrioleta s dva sjedala, motivirao je Iacoccu da promijeni strategiju.

Odredio je da novi sportski model bude s 2+2 sjedala, u izvedbama Coupe i Convertible, ‘izbrušene’, u osnovi jednake osnovne mehanike kao u visokoserijskom modelu Falcon. To će omogućiti razmjerno nisku cijenu.

Naglasak je bio na wow-dizajniranju, kojim je ‘dirigirao’ John Najjar. Rezultat je bio fantastičan. Generator uspjeha, uz privlačan stil, bio je i atraktivan naziv modela – Mustang, po američkom divljem konju.

Za taj je izbor, uz vrhunski dizajn, zaslužan Najjar, naravno uz Iacoccinu suglasnost, veliki ljubimac legendarnog P-51 Mustanga, najboljeg lovačkog zrakoplova II. svjetskog rata.

Kad je krajem 1944. Hermann Göring, na nebu iznad Berlina, ugledao eskadrile lovaca P-51 Mustang, kako prate formacije ‘Letećih tvrđava’, rekao je ‘Rat je izgubljen!’. To je, dakle, uvelike izvor slavnog imena.

Ford Mustang se proizvodio kao kupe i kabriolet, s 2+2 sjedala, dugačak 4613, širok 1732 i visok 1298 mm. Pokretao se OHV rednim 6-cilindrašem obujma 2781 ccm, koji je razvijao 102 KS pri 4400/min.

S ručnim 3-stupanjskim mjenjačem (ubrzo je ponuđen automatski 2-stupanjski Ford-O-Matic) postizao je 154 km/h (96 mph) te do stotke ubrzavao za 14,5 s. Za tadašnje je američke pojmove to bilo sasvim korektno, polu-sportski.

Mnogi su i tada govorili da je riječ o ‘lažnom sportašu’, što su potvrđivale bubanj kočnice na svim kotačima. Potrošnja od 12 (otvoreno) do 20 litara benzina (u gradu) za američke je pojmove bila OK. No, prava je fešta počela pet tjedana kasnije, na salonu u New Yorku, gdje je službeno predstavljen.

Osnovna je cijena bila samo 2368 dolara, no Iacocca je osmislio pametnu strategiju doplatnih opcija (danas je uspješno koriste sve važnije marke), pa je prosječan kupac plaćao 1000 dolara više.

Volio je isticati: ‘Kupci toliko zaziru od osnovnih verzija, da im u konačnici cijena željene verzije uopće nije bitna’. Mustang je postao mega-hit te je u sljedeće dvije godine Ford na njemu ostvario 1,1 milijardu dolara profita…

Jedan od najuspješnijih tržišnih ‘sportskih’ modela ikada, za čiji je razvoj zaslužan slavni Lee Iacocca, proizvodio se kao Coupe i Convertible, u vrlo atraktivnoj, ali pomalo zastarjeloj izvedbi, s rednim OHV 6-cilindrašem 2.8 snage 102 KS i 3-stupanjskim ‘šaltungom’ hvatao je 154 km/h i do stotke ubrzavao za 14,5 s, trošeći 12 do 20 litara

Jedan od najuspješnijih tržišnih ‘sportskih’ modela ikada, za čiji je razvoj zaslužan slavni Lee Iacocca, proizvodio se kao Coupe i Convertible, u vrlo atraktivnoj, ali pomalo zastarjeloj izvedbi, s rednim OHV 6-cilindrašem 2.8 snage 102 KS i 3-stupanjskim ‘šaltungom’ hvatao je 154 km/h i do stotke ubrzavao za 14,5 s, trošeći 12 do 20 litara.