Charles Goodyear (29. prosinca 1800. – 1. srpnja 1860.), američki izumitelj, otkrio je kako u spoju sa sumporom i nakon toplinske obrade guma zadržava elastičnost, a gubi prirodne tendencije rastapanju i lijepljenju za podlogu kad je topla, a krutosti kad je hladna…
Charles Goodyear nije uspio zaraditi na izumu iz 1839. te umire 1860. u dugovima, premda su drugi na tome zgrnuli milijune, ali u njegovu je počast 1898. imenovana tvrtka koja će izrasti u jednu od najvećih svjetskih gumarskih korporacija…
Proces kojeg je otkrio 1839., nazvao je vulkanizacijom, ali nije uspio zaraditi na njemu. Umire u 59. godini, na današnji dan prije 160 godina, u dugovima i bijedi, premda su drugi zaradili milijune na njegovom izumu.
Dakako, postoje i određena osporavanja Goodyearove uloge, odnosno zna se da su Indijanci iz središnje Sjeverne Amerike i nekoliko stoljeća ranije rabili slične procese.
No nije sporno da je napredak na tom području krenuo nakon Goodyearovog patenta.
Premda je kasnije tvrdio da je do otkrića zapravo došao slučajno, nakon što mu je nešto sumpora kapnulo na gumu, činjenica je da je Goodyear nekoliko godina pokušavao različitim smjesama i spojevima dobiti elastičnu, a ipak izdržljivu gumu.
Zapravo, upravo je eksperimentiranje s otrovnim materijalima i smjesama pogoršalo njegovo zdravlje, a kasnije svađe oko patenata razlog su što od svog izuma nije zaradio ništa te je do smrti 1860. bio prilično siromašan.
Tek je naknadno potvrđen njegov značaj za povijest izuma, a kao direktna počast, tvrtka koja će izrasti u jednu od najvećih svjetskih gumarskih korporacija krajem 19. stoljeća, bit će nazvana po njemu.