"Izgladnjivanjem protiv raka, što kaže evolucija?" tema je predavanja onkologa dr. Dragana Trivanovića održanog 24. ožujka u Višnjanu u sklopu programa "Petkom u sedam" koji organizira Korado Korlević.

Poznati pulski onkolog pojašnjava dijetalni pristup prehrani onkoloških bolesnika, odnosno onih s rizikom za razvoj raka.

- To su dvije različite stvari i tako ih treba gledati. Jedna je stvar boriti se protiv raka, a drugo je prehrana za one osobe koje žele ostati zdrave i smanjiti rizik od bolesti, veli Trivanović.

- Postoji čitav niz kliničkih studija o korelaciji prehrane i raka čiji će rezultati biti poznati za pet godina. Za sada su poznati rezultati kod životinja. Kada im se uz dijetu davala kemoterapija, ishodi liječenja bili su bolji i bolje su podnosili terapiju. Na ljudima to još nitko nije dokazao, ali činjenica da se rade studije ukazuje na to da imaju neku osnovu. Utvrđeni su pozitivni efekti na zdravlje životinja kada im se davalo 20 do 30 posto manje resursa dnevno. Manje su obolijevale od visokog tlaka, šećerne bolesti i karcinoma.

- Kada sagledavamo osobe već oboljele od raka, također nam mogu pomoći dokazi sa životinjama. Vidljivo je i iznenađujuće da izgladnjivanje oboljelih pod nadzorom stručnjaka koji odabire vrstu hrane, postiže određene pozitivne efekte. Definitivno, ne postoje dokazi da se itko izliječio samo prehranom. To može biti samo pomoćna metoda koja mora biti dobro tempirana i koju vodi stručnjak, a takvih stručnjaka gotovo da nemamo danas u svijetu. Imamo nutricionista, ali on nema veze s onkologom. Trebao bi postojati tim koji određuje kada smanjiti unos hrane i koju vrstu. Gotovo 90 posto slučajeva koje sam vidio u svojoj kliničkoj praksi, a kada su pacijenti gladovali ili pili samo sokove, lošije su prošli nego oni koji to nisu radili, jer se to poduzimalo nekontrolirano. Jedna od glavnih nuspojava gladovanja je pad imunološkog sustava. Svi imunološki parametri akutno padaju. Na duže staze vjerojatno su rezultati pozitivni, ali na kraće staze učinak je vrlo loš. Nažalost, pacijenti stradaju od gladovanja, ne mogu primiti nastavak terapije, kaže liječnik.

- Da bi se dijeta uvela u kliničku praksu potrebni su brojni radovi koji će se potvrditi kod velikog broja ispitanika. Brojne studije su u tijeku i to registrirani pri National Cancer Institute. Svaka klinička studija koja se provodi u svijetu da bi bila registrirana mora biti prijavljena u tom američkom institutu. Potrebno je puno vremena, brojne studije, ali za pet godina sigurno ćemo imati konkretan stav o tome, naglašava.

(Ne)dokazane metode

Postoje znanstvene metode iza kojih stoje dokazi i postoje šarlatanske metode, takozvane alternativne medicine iza koje ne stoje gotovo nikakvi dokazi. Najbolji dokaz da nešto ne djeluje je trend. U jednom trenutku nude lijek za sve i svašta, a kada za pet godina pogledate gdje je taj preparat, vidite da ga nema nigdje. Prodavači znaju da ne djeluje i ne mogu ostvariti dugotrajnu prodaju. Što su prodali, prodali su u kratkom vremenu. Nakon nekog vremena na tržište plasiraju drugi preparat, s drugim imenom.

Za razliku od priča prema kojima je susjed od prijatelja nešto uzimao pa mu je danas super, dokazi u medicini i općenito u znanosti su vrlo konkretni. Istraživanje se provodi na homogenoj grupi, uz to imate i kontrolnu skupinu, vrlo jasne isključne i uključne kriterije. Ono što je najvažnije transparentno je napisano. Također, nastoji se isto istraživanje provesti i u drugim zemljama da bi se dokazalo da ono što vrijedi u New Yorku vrijedi i u Indiji, Kini… ili bilo gdje na svijetu.

Imamo organizam lovaca

Mi smo kao ljudska rasa 99 posto našeg vremena na Zemlji proveli kao lovci i sakupljači. Tome je prilagođen cijeli naš organizam, naši organi, naši enzimi. Možda tek jedan posto ere homo sapiensa živimo u ovom industrijaliziranom vremenu. Teško da su stvari idealne s današnjom prehranom.

Dobar primjer za istraživače su tri skupine lovaca i sakupljača koje i danas žive - pleme Hadza u Tanzaniji, zatim pleme Shuar iz Ekvadoru i Tsimane iz Bolivije. Istražuje se njihov život, metabolizam i način prehrane. Oni su odličan parametar za usporedbu. Nisu debeli, ali nisu niti nabildani, čak su na granici mršavosti. Zabluda je da oni jako puno trče, zapravo u velikom dijelu zapadnog svijeta normativ je deset tisuća koraka, a oni naprave 17 tisuća koraka. Dakle, nije tako drastična razlika, za očekivati je puno više. Njihove metaboličke potrebe vrlo su zanimljive. Puno paradigmi koje postoje u znanosti u suprotnosti su sa životom ovih ljudi iz plemena. Nije da mi loše jedemo i živimo, možda se samo premalo krećemo, što je veći problem. Sakupljači ne žive život kao što se to prikazuje u filmovima, ali velik dio života im je kao i nekada. Stalno su u jednoj laganoj napetosti, ali nikada ne sprintaju. Shvatili su da je lakše stići laganim trčanjem umjesto hodanjem ili sprintom. Žive život bez puno oscilacija. Napetost nastaje tek u trenutku kada ubiju neku životinju, jer tada to treba riješiti. Tada se jako aktiviraju. Kada bi u svakom trenutku imali hranu, vjerojatno bi postali kao i mi, odnosno još gori, jer nisu tome prilagođeni. Ukoliko bi svaki dan jeli šećer vjerojatno bi brže umrli od neke bolesti. Pogrešna je i procjena da muškarci i to samo mlađi idu u lov, a žene sakupljaju hranu. To nije istina, oni se izmjenjuju. Paze da se nitko ne potroši previše. I muškarci su sakupljači, a i žene idu u lov, doznajemo od dr. Trivanovića.

Podsjeća da je znanost tvrdila da su paleo i keto dijete loše, da štete oboljelima od malignih bolesti.

- Otvara se pitanje je li to baš tako. Imamo dvije skupine dokaza. Ljude koji su prošli holokaust ili opsadu Lenjingrada i teško su gladovali više godina. Iako su neki karcinomi bili češći kod tih ljudi, pokazalo se da su od nekih vrsta karcinoma manje obolijevali, kao što su rak debelog crijeva i općenito probavnog dijela. Drugi je parametar stres. Ljudi su tamo bili u izuzetno velikom stresu, tako da ta činjenica može utjecati na "zamagljivanje podataka". Ta varijabla može zamagliti podatke tako da je teško sa sigurnošću potvrditi prvu tezu. Međutim, iz tih vremena dolaze dokazi da gladovanje možda nije tako loše, veli onkolog.

Utjecaj posta na zdravlje

Pitam dr. Trivanovića da nam objasni autofagiju koja se povezuje s povremenim postom.

- Vi vjerojatno mislite na autofagiju cijelog tijela, to je pogrešan pojam i ne postoji. Postoji autofagija na nivou stanice i to je prirodni mehanizam kojim se organizam čisti od umrlih stanica ili od oštećenih ili od onih koje su prepoznate od imunološkog sustava kao loše. Nakon što stanica izvrši programiran sustav za suicid, tu stanicu treba odstraniti. Upravo kroz izgladnjivanje događa se taj proces čišćenja na staničnom nivou. Kada stanice ne dobivaju dovoljno resursa izvana, počinju jesti svoje nekvalitetne stanice, manje vrijedne se ubijaju i iskoriste. Kada ima obilje hrane takva stanica ne bi bila uništena, jer nije potrebno. To je prirodni mehanizam u tijelu. Primjerice embrio nikada ne bi izrastao kao što treba da nema procesa autofagije. On se na taj način oblikuje.

Tradicija, pa i ona kršćanska, odavno upućuje vjernike na post. Ne samo kršćanska, sve religije svijeta prepoznaju post kao pozitivan mehanizam. Post ima svoje mjesto u poboljšanju kvalitete života. Evolucija je prilagodba uvjetima u okolini. Kada nema vode, organizmi koji uspijevaju živjeti bez vode uspijevaju se razmnožavati, a ostali odumiru. Oduvijek je u povijesti čovječanstva bilo manjka šećera, soli, mesa. Nije se svakog dana ubila antilopa, ali kada se ubila, onda je trebalo iskoristiti obilje mesa, i to ne samo fizički ugurati hranu u želudac. Svi mehanizmi koji su služili da se šećer, sol, meso, mast što bolje iskoristi, nisu nikada stvorili kočnice. Nije bilo potrebno kroz evoluciju razviti biokemijske kočnice koje bi utjecale na to da se ne jede previše masti i mesa. Što se dogodilo? Kroz ovaj jedan posto našeg života na Zemlji imamo hrane u obilju. Naše tijelo jako puno toga upija i to je osnova današnjih bolesti. Zašto se mi ne možemo obraniti od toga? Apetit kao osjet nije previše razrađen da bi nam ukazao kada je dosta. Praktički, mogli bismo beskrajno jesti. Što više jedemo to se apetit povećava. Sljedeći tjedan možemo još više pojesti. Nemamo kočnice i zato je dobar post. Možda je dobro što nalazimo u svakoj religijskoj knjizi poruku - budite zahvalni na onome što imate, nemojte pretjerivati. Čovjek nije prilagođen današnjici, ali vjerojatno će se kroz evoluciju i kroz jako puno generacija stvoriti kočnice. Vjerojatno će se nekom mutacijom stvoriti mehanizam da se ipak ne može toliko šećera primiti u organizam.

Razlike među pojedincima nisu velike. Evolucija nikada ne čeka. Oni koji nemaju dovoljno apetita možda će nastradati, možda će opet biti oskudica hrane i neće se moći obraniti, zaključuje dr. Trivanović.

Naglašava da govori kao znanstvenik liječnik, a ne zastupa bolnicu niti onkološko društvo. Iznosi isključivo svoje mišljenje i iskustvo liječnika.

Povezane vijesti

• BODY TEHNIKA: Sasvim osoban pristup za bolju formu i zdravlje
• Ovo je najgora hrana za zdravlje srca
• Psihologinja savjetuje: Samo kontinuiran fokus na cjelovitu brigu o sebi pokreće lanac promjena