Kada se u našoj okolini dogodi nešto što percipiramo potencijalno opasnim, odnosno prijetećim, naše se tijelo aktivira kako bismo se mogli zaštititi i doživimo osjećaj straha. Osjećaj straha dodatno pojačava procjena o našoj nesposobnosti za suočavanje s izvorom straha. Drugim riječima, ukoliko određenu situaciju vidimo kao opasnu ili prijeteću, osjetit ćemo strah koji će se pojačati ako vjerujemo da nismo sposobni nositi se s tom situacijom, riješiti je. Strah je, dakle, procjena koliko je određena situacija za nas ugrožavajuća.

Strah je jedna od osnovnih emocija. Osjećamo ga svi. S njim se ne treba boriti niti ga nadjačavati. Strah, kada ga prepoznajemo i razumijemo, ne sputava nas niti koči. On nas štiti. Možemo reći da je strah evolucijski mehanizam koji nas motivira da izbjegnemo opasnost kako bismo preživjeli.

Često strah poistovjećujemo s anksioznošću, odnosno brigom, a u stvarnosti to nisu sinonimi. Strah je povezan s trenutnim događajem u našoj okolini koji procjenjujemo prijetećim. Anksioznost je fokusirana na potencijalne buduće prijetnje koje predviđamo. Evolucijski gledano, anksioznost je korisna utoliko što nam omogućava predviđanje mogućih budućih opasnosti te priprema naš organizam na pripravnost u slučaju da zaista dođe do opasnosti. Međutim, anksioznost, baš kao i strah, postaje problem kada se javlja u situacijama u kojima ne postoji realna opasnost i time gubi svoju svrhu.

Često se događa da smo anksiozni, odnosno brinemo o nečemu jer vjerujemo da je briga korisna te da ćemo predviđajući nepoželjne ishode situacija, dočekati ih spremni i zaštititi se od mogućih razočaranja, odnosno imamo osjećaj da aktivno djelujemo u smjeru rješavanja te situacije. Brinemo hoćemo li stići na vrijeme, hoćemo li položiti ispit, hoćemo li uspjeti u nekom radnom zadatku, hoćemo li imati dovoljno novca i slično. Jeste li razmišljali o tome koliko energije ulažete u brigu? Kao da će vam ona usporiti sat da biste došli na vrijeme, donijeti vam prolaz na ispitu, uspjeh na poslu, dobru zaradu… Kakav biste ishod doživjeli da ste svu energiju uloženu u brigu preusmjerili u aktivnosti koje su u vašoj kontroli i mogu vas dovesti do željenog ishoda?

Uzmimo primjer s kojim se često susrećem u radu s klijentima: briga o potencijalnom neuspjehu u poslu. "Hoću li odraditi zadatak na vrijeme? Jesam li sposobna za taj posao? Što ako ne stignem sve napraviti u zadanom roku? Što ako ne budem imao dovoljno klijenata? Što ako se klijentima ne svidi moja ideja? itd."

Ove su misli praćene psihološkim i fiziološkim efektima: ubrzano kucanje srca, ubrzano disanje, znojenje, napetost, vrtoglavica, glavobolja, teškoće s koncentracijom i pažnjom, teškoće sa spavanjem i drugim tegobama. Jesmo li brigom riješili problem? Nismo. Što smo napravili? Povećali si anksioznost i smanjili efikasnost u suočavanju s problemom. Što nam je činiti? Zahvaliti se prirodnom mehanizmu anksioznosti što nas je upozorio i umjesto daljnjih anksioznih misli, poduzeti korake koji su u našoj kontroli, a koji će (potencijalno) dovesti do željenog ishoda.

Možemo, primjerice, uložiti energiju u organizaciju vremena i zadataka kako bismo izbjegli kašnjenja, možemo poraditi na marketingu kako bismo osigurali dovoljan broj klijenata i slično. Garantiraju li ovi koraci željen ishod? Ne. Garantira li briga željen ishod? Ne. Nije uopće stvar u ishodu, već u procesu koji vas je do određenog ishoda doveo. Rok za predaju izvješća vam je za tjedan dana. Birate li tih tjedan dana provesti u brizi i napetosti ili vjerovanju da radite sve što je u vašoj kontroli kako biste izvještaj predali na vrijeme?

K tome, naš mozak ne prepoznaje razliku između stvarnog događaja i onoga o kojem maštamo. Istraživanja su pokazala da je aktivnost mozga dok zamišljate da trčite skoro pa jednaka aktivnosti mozga za vrijeme stvarne aktivnosti trčanja. Isto je i s brigom. Zamišljate li nepoželjne ishode određene situacije kako biste se pripremili na njih, vi ste ih već višestruko proživjeli.

Baš kao strah, ni anksioznost ne možemo i ne trebamo potpuno izbaciti iz života. Strah je možda i najvažnija emocija za naše preživljavanje. Strah i anksioznost treba razumjeti i prihvatiti, ne boriti se s njima i ne pokušavati ih ukloniti iz svog iskustva. Ono što možemo je prepoznati jesu li nam u nekoj situaciji korisni i pokušati ih prebroditi ako nisu.

Evo kratkih smjernica kako razlikovati uobičajenu anksioznost, od one koja nam remeti funkcioniranje.

Ako još uvijek vjerujete u korist stalne brige ili imate poteškoće u nošenju s njom, uzmite si vrijeme u danu kada ćete brinuti. Nazovite to vrijeme "vrijeme za brigu". Neka to bude 10 minuta u danu i sve što trebate tada raditi jest stati sa svim aktivnostima i brinuti. Brinite što više možete, skroz se posvetite brizi, i kad mislite da ne možete jače brinuti, brinite još jače. Po isteku 10 minuta (stavite alarm) vratite se svojoj aktivnosti koju ste prekinuli i brigu ostavite za sutrašnjih 10 minuta.

Evo još jedne tehnike koja će vam pomoći u nošenju s brigom. Sjetite se triju stanja koja bi vam koristila u situaciji pretjerane zabrinutosti, recimo svojih stanja smirenosti, odlučnosti, samopouzdanja. Sada se prisjetite jedne situacije kada ste bili u svakom od odabranih stanja. Proživite ponovno situaciju kada ste bili, na primjer, smireni, pa situaciju kada ste bili odlučni te samopouzdani. Dok se prisjećate odabranih situacija, zamislite da oko sebe formirate krug u kojem se nalaze vaša odabrana stanja. Kad god stanete u svoj krug, vi ste smireni, odlučni i samopouzdani.

Naposljetku, počnite se pripremati za najbolje moguće ishode! Tako otvarate um za nova rješenja.

Povezane vijesti

• Miris straha u kinima: Znanstvenici mogu izmjeriti kada se gledatelji boje
• Adris Grupa postala pravomoćni vlasnik splitskog hotela Marjan koji je bio u vlasništvu Željka Keruma
• Plenković: Radi se na dugoročno održivom rješenju za "Đuru Đakovića"