U trenutku izgradnje najveći viseći most na svijetu, povezuje San Francisco s okrugom Marin. Često se pogrešno percipira da je ime dobio zbog boje kojom je oličen, no zapravo je nazvan po tjesnacu kojeg premošćuje...
Dostupnost udaljenih mjesta i ranijim generacijama neslućene mogućnosti brze pokretljivosti među najznačajnijim su promjenama koje je široka rasprostranjenost osobnih automobila donijela ljudima.
Posljedica je toga i nevjerojatno širenje prometne infrastrukture u posljednjih stotinjak godina te izgradnja fascinantnih arhitektonskih remek-djela namijenjenih prvenstveno automobilskom prometu, poput mosta Golden Gate, otvorenog prije točno 82 godine.
Golden Gate, u trenutku izgradnje najveći viseći most u svijetu, povezuje San Francisco s okrugom Marin, premošćujući tjesnac imena Golden Gate. Često se pogrešno percipira kako je most ime dobio zbog boje kojom je oličen, no zapravo je nazvan po tjesnacu
A boja mosta narančasta (odabrana zbog optimalne vidljivosti u magli, vrlo učestaloj na toj lokaciji s gustim brodskim prometom). Njegovom izgradnjom izbjegnuta je višesatna vožnja oko zaljeva, ali i upropašten posao trajektnim prijevoznicima, koji su godinama snažno lobirali protiv izgradnje.
Izgradnja mosta financirana je putem obveznica, kasnije isplaćenih iz mostarine, a trajala je četiri godine. Most je spojen s oko 600.000 zakovica, a masa mu je 887.000 tona.
Iako je u području San Francisca bilo nekoliko snažnih potresa u posljednje 82 godine, Golden Gate nije bio značajnije oštećen ni u jednom od njih, što pokazuje kvalitetu projekta i izvedbe, ali i brigu o održavanju, na kojem je stalno zaposleno pedesetak ljudi.
U 82 godine preko mosta je prešlo više od dvije milijarde vozila, a mostarina se s početnih 10 centi povećala na današnjih osam dolara. U prosjeku preko mosta dnevno prijeđe oko 110.000 automobila.
Najtužniji dio priče o Golden Gateu ipak predstavlja njegova fatalna privlačnost samoubojicama: smatra se da je do sada oko 2000 ljudi nepovratno skočilo u ocean s mosta. (autoportal.hr)