(Hina/EPA)
Internetom kruži peticija da se francuska plesačica, rođena Amerikanka Josephine Baker pokopa u Panteonu, što je čast rezervirana za francuske nacionalne junake.
Takvom odlukom bila bi priznata hrabrost glasovite umjetnice koja je bila i feministica i aktivna borkinja protiv nacizma, rasizma i antisemitizma.
Peticiju je pokrenuo pisac Laurent Kupferman 8. svibnja, koji se u Europi obilježava kao Dan pobjede. Dosad ju je potpisalo više od 30 tisuća ljudi, uključujući i neke društveno važne osobe. Očekuje se da bi vrhunac potpisivanja mogao biti 3. lipnja, na dan rođenja Josephine Baker.
"Tada ćemo objaviti neke potpisnike i poslati peticiju u Elizejsku palaču", rekao je Kupferman.
Jedino francuski predsjednik može odlučiti hoće li netko biti uvršten u Panteon.
Priznanje za hrabrost
Rođena u St. Louisu, u Missouriju, Josephine Baker uzdigla se do međunarodne slave 30-ih godina prošlog stoljeća, ali posebno u Francuskoj gdje se preselila 1925. i ubrzo počela dominirati tamošnjim kabaretima svojim plesnim umijećem, širokim osmijehom, smislom za humor i oskudnim plesnim kostimima.
Postala je francuska državljanka i aktivna članica pokreta otpora, koristeći se svojom slavom, putovanjima i poznanstvima za prikupljanje i prenošenje informacija o rasporedu njemačkih snaga i njihovim namjerama.
"Njezino uvrštenje u Panteon bio bi snažan simbol nacionalnog jedinstva, emancipacije i francuskog univerzalizma", kazao je Kupferman.
Osamdesetak francuskih velikana pokopano je u Panteonu, ali je među njima samo pet žena. Prva je bila Marie Curie, a posljednja, prije tri godine, Simone Veil. Ona je ujedno i posljednja osoba pokopana u Panteonu.
"Baker ne bi trebala ući u Panteon samo zato što je žena ili zato što je crna. Trebala bi ući zbog hrabrosti i onoga što je učinila svoju zemlju", dodaje Kupferman said.
U srcima ljudi
Ideja da se Baker nađe među francuskim zaslužnicima nije nova. Prije osam godina to je predložio pisac Régis Debray u članku u Le Mondeu. Prijedlog je poslan tadašnjem predsjedniku Françoisu Hollandeu, ali on nije učinio ništa.
No od tada potpora raste. "Mnogi dužnosnici od nas sve češće traže da sudjelujemo u otvaranjima škola, ulica, trgova, plesnih dvorana, sve u njezinu čast. Međunarodni mediji traže intervjue. Snimaju se filmovi i dokumentarci. Toga nije bilo prije tridesetak godina", rekao je Brian Bouillon Baker, jedan od posvojenih sinova Josephine Baker.
Kupferman objašnjava da javni interes raste i zato jer je njezin aktivizam relevantan i danas.
"Bila je slobodna žena, feministica, aktivistica, junakinja otpora, borkinja protiv antisemitizma i rasizma. U svijetu koji se okrenuo naglavce njezine ideje odzvanjaju u srcima ljudi".
Dugino pleme
Poslije rata bila je glasna protivnica američkog segregacijskog sustava. Godine 1963. sudjelovala je u Maršu na Washington uz Martina Luthera Kinga. Odjevena u svoju ratnu francusku uniformu, ukrašenu Legijom časti i drugim odličjima koje je dobila, bila je jedina crnkinja koja je ondje govorila.
U Francuskoj je bila gorljiva zagovornica organizacije koja će kasnije postati Međunarodna liga protiv rasizma i antisemitizma.
Tijekom života posvojila je dvanaestero djece različitih religija i porijekla, primjenjujući svoje humanitarne ideale i u vlastitoj obitelji koju je često zvala "duginim plemenom".
"Naša obitelj nije bila utopija. Naša majka željela je da budemo različiti i jedinstveni i apsolutno je uspjela u tome. Do danas smo jednako povezani", kaže Bouillon Baker kojemu sada 64 godine.
Tijelo ostaje u Monaku
Iako sva njezina djeca podržavaju ideju da joj se oda počast u Panteonu, suglasni su i u pogledu toga da se njezini ostaci ne premjeste onamo.
Baker je pokopana u obiteljskoj grobnici u Monaku. "Naša majka počiva kraj našeg oca i jednog od njihovih sinova. Blizu je i grob princeze Grace od Monaka koju je mnogo i duboko voljela. Premještaj ne dolazi u obzir", rekao je Bouillon Baker.
Grace Kelly, američka glumica koja je postala princeza udajom za monegaškog kneza Rainiera, omogućila je smještaj Josephine Baker u Monaku kad je ona u Francuskoj, potkraj života, ostala bez doma zbog nagomilanih dugova.
Premještaj tijela ionako nije uvjet za ulazak u Panteon. Počast joj se ondje može odati kenotafom.
U svakom slučaju, odluka je na predsjedniku Emmanuelu Macronu. "Mislim da je on svjestan povijesti Josephine Baker", rekao je njezin sin. "Ali i ako ne bude uvrštena, primili smo za našu majku toliko mnogo podrške i priznanja da je to već pobjeda".