NOVE TEHNOLOGIJE I GDPR: Kako i koliko vas smije kontrolirati poslodavac - čak i kad radite od kuće?

Ilustracija (Pixabay)

Brzo uvođenje novih informacijskih tehnologija na radnome mjestu u smislu infrastrukture, aplikacija i pametnih uređaja omogućuje nove vrste sustavne i potencijalno invazivne obrade osobnih podataka na radnome mjestu.

Novi oblici obrade podataka, kao što je obrada osobnih podataka o korištenju internetskim uslugama ili podataka o lokaciji iz pametnih uređaja, mnogo su manje vidljivi zaposlenicima nego što su to tradicionalnije vrste, primjerice lako uočljive videokamere.

Pitanje je u kojoj su mjeri zaposlenici svjesni tih tehnologija, s obzirom na to da poslodavci mogu nezakonito primjenjivati takve načine obrade podataka, a da o tome prethodno ne obavijeste zaposlenike, i granice između doma i radnog mjesta postale su sve nejasnije.

Primjerice, kada zaposlenici rade na daljinu (npr. od kuće), moguće je pratiti aktivnosti izvan fizičkog radnog okruženja, što može potencijalno uključivati i praćenje pojedinca u privatnom kontekstu.

Iako nove tehnologije mogu pomoći u sprečavanju gubitka imovine poduzeća, poboljšanju produktivnosti zaposlenika i zaštiti osobnih podataka, one postavljaju i važne izazove u pogledu zaštite privatnosti i podataka. Zato je potrebna pažljiva ocjena ravnoteže između legitimnog interesa poslodavca da zaštiti svoje poslovanje i razumnih očekivanja u pogledu privatnosti osoba na koje se podaci odnose, a to su zaposlenici.

Tako je nedavno u smislu novih tehnologija i zaštite privatnosti zaposlenika, sud u Berlinu (predmet:10 Sa 2130/19) utvrdio da poslodavac ne može instalirati sustav za praćenje vremena koji koristi otiske prstiju zaposlenika tvrdeći da je takva obrada nužna za izvršavanje obveza i ostvarivanje posebnih prava u području radnog prava i prava o socijalnoj sigurnosti te socijalnoj zaštiti u mjeri u kojoj je to odobreno pravom Unije, nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorom.

Praćenje vremena zaposlenika je nužno, međutim, potrebno je implementirati one mjere koje u najmanjoj mjeri utječu na privatnost a obvezan otisak prsta ne predstavlja takvu mjeru. Ono bi bilo moguće u slučaju dobrovoljnog pristanka zaposlenika.

No, prema mišljenju nadležnih tijela za zaštitu podataka teško je očekivati da je pristanak (privola) u kontekstu radnih odnosa dana dobrovoljno. Zato treba biti vrlo oprezan pri utvrđivanju valjanog temelja za obradu osobnih podataka posebice kada se radi o novim i modernim tehnologijama te dobro preispitati sve mogućnosti, nužnost i utjecaj na privatnost i zaštitu osobnih podataka zaposlenika.

Ines i Marko Krečak, DPO Feralis