Papa Franjo (EPA)
Za desetu godišnjicu pontifikata pape Franje u Zagrebu je promovirana knjiga barda hrvatskog novinarstva Inoslava Beškera “O kako bih želio Crkvu siromašnu”. Na ovim prostorima nema boljeg poznavatelja prilika u Vatikanu od dr. Beškera, pa je knjiga o papi Franji, ili kako ga autor naziva Frani, dragocjen dokument o jednom vremenu u životu Katoličke crkve. Knjigu je izdala Hanza Media, a na promociji su bili i predsjednica uprave Ana Hanžeković Krznarić, glavni urednik Jutarnjeg lista i njegov zamjenik Goran Ogurlić i Nino Đula, glavni urednik Globusa Zdravko Milinović i mnogi drugi.
Knjigu su predstavili urednik Ivica Buljan, saborski zastupnik Davor Ivo Stier i teologinja Anna-Maria Gruenfelder koja je istaknula da Papa često govori slobodno, bez ikakve pripreme, pa zbog toga ”dolazi do dvojbi kako shvatiti njegove riječi ”. Davor Ivo Stier je odrastao u Buenos Airesu i kaže da je išao u isti vrtić kao i Bergoglio, ali naravno mnogo kasnije.
- Viđao sam ga dok je bio pomoćni biskup, a moja ga je majka, koja je profesorica na sveučilištu, poznavala. Tako je on prije nego što je postao papa, kao kancelar Katoličkog sveučilišta, čak i potpisao njezino imenovanje, kazao je Stier.
Inoslav Bešker je dopisnik Jutarnjeg lista iz Rima i Vatikana, a napisao je oko 800 tekstova o papi Franji i prilikama u Vatikanu.
- U knjizi sam se bavio pitanjem zbog čega je taj Papa izabran, što je obećao, što je stigao učiniti i što još treba učiniti. Crkva će se pod pritiskom ovoga pape demokratizirati, da koristimo politički rječnik, ali njegov autoritet, pa i papa kao institucija neće biti doveden u pitanje. Deset Franinih godina je lijepo razdoblje, a bivšim papama je bilo dovoljno i manje godina da provedu promjene. Ovaj papa, kako je sam citirao Duha Svetoga, želio je uzburkati vodu, unijeti nemir i čekati da vidi što će isplivati, a što potonuti kada se voda staloži, kazao je autor.
Bešker je u knjizi opisao prvi susret pape Franje s novinarima kojem je i on prisustvovao i kada je objašnjavao kako je uzeo ime. Savjetovali su mu da uzme ime Hadrijan, Klement, a on je rekao da je za vrijeme biranja do njega sjedio bivši nadbiskup Sao Paula i umirovljeni prefekt Kongregacije za kler kardinal Claudio Hummes, njegov veliki prijatelj.
- Kada je postalo pomalo opasno on me tješio, a kada su glasovi dostigli dvije trećine došao je uobičajeni pljesak, jer je izabran papa. On me zagrlio, poljubio i rekao, ”ne zaboravi siromahe”. I ta riječ ušla je u moje srce, siromasi, siromasi. I odmah sam pomislio na Franju Asiškog, objasnio je novinarima papa Franjo.
Bešker je pak objasnio i zašto u svojim tekstovima piše Frane.
- Budući da se papinska imena prevode, svaki oblik je dobar onome tko taj oblik i inače rabi, a ja koristim drevni oblik Frane. U Splitu je na Rivi još od 13. stoljeća crkva i samostan svetog Frane pa ne vidim razloga odstupiti od devetstoljetne hrvatske jezične tradicije u svom gradu.
U knjizi autor opisuje i Papinu svakodnevicu, njegovo razočaranje što ne može slobodno izaći van vatikanskih zidova, na pizzu.
- On ima smisao za humor, u to sam se i osobno uvjerio. On je za sebe uvijek govorio da je svećenik s ulice, koji je bio među ljudima, vozio se metroom. Odlučio je da ne stanuje u Apostolskoj palači kao njegovi prethodnici, nego u Domu sv. Marte. Nije to velika ušteda u novcu, ali jednostavno nije htio izgubiti kontakte, za doručkom pije kavu, razgovara sa ljudima. Prvi put kada je izabran pokušao je izaći iz Vatikana, ali ga je dočekala gomila i shvatio je da je to nemoguće. To vatikansko sužanjstvo sigurno mu ide na živce, ali zna da mu je to dužnost. Papa u Domu svete Marte doručkuje, ruča i večera zajedno s ostalim gostima u blagovaonici. Jede ono što je pripremljeno u menzi, nema velike zahtjeve. U toj blagovaonici gosti sami uzimaju već pripremljena jela po načelu samoposluge pa se i Papa sam poslužuje, zabilježio je Bešker prikaz novinara Silvija Tomaševića kojeg nažalost više nema među živima, a zajedno je s Beškerom hrvatskim čitateljima novina vjerno dočaravao život u Vatikanu.
Bešker navodi i Papine savjete za sretan život među kojima je onaj da treba živjeti i dati drugima da žive, žuriti polako, opustiti se i ne držati televizor uključen kada si s obitelji, već se igrati s djecom. Nedjelja mora biti blagdan, radnici nedjeljom ne smiju raditi jer je to dan za obitelj. Savjetuje ljudima da ne budu negativni, da poštuju tuđa uvjerenja.
- Treba biti normalan. U svojoj crnoj aktovci koju imam uz sebe nemam ključ od atomske bombe, imam aparat za brijanje, brevijar i jednu knjigu za čitanje. Znate, pobožan sam. Nosim torbu sam jer je tako normalno, rekao je Papa novinarima na povratku iz Brazila prije deset godina. Ostao je, na sreću, dosljedan do dana današnjeg. Bešker je u knjizi detaljno opisao jedan dan u Franjinom životu, njegov Božić, a detaljno je analizirao teologiju pape Bergoglija. Zanimljiv je dio u kojem govori o reformi Rimske kurije, sinodskom putu, brojnim izazovima koje je imao u Vatikanu za vrijeme svog pontifikata, promjenama u crkvenom životu i oporbi koja je i danas jaka. Bešker naglašava Papine riječi na početku pontifikata kada je kazao da je za njega ekumenizam na prvom mjestu. Nikad nije bježao ni od vrućih tema, siromaštva, korupcije, agresije, sudbina imigranata, a za rat kaže da je ludost.
Stier je na predstavljanju knjige kazao da je Bešker dao jednu dobru definiciju o ovom Papi.
- On je u teološkim pitanjima konzervativan, a u socijalnim pitanjima progresivan. Mislim da postoji niz onih koji ga vole i favoriziraju, kao i onih koji ga ne vole, a koji nisu upoznali prava stajališta pape Franje. Posebni naglasak Papa je usmjerio na milosrđe, a u tom smislu potiče i dijalog i s onima koji drukčije misle. Takav pastoralni pristup čini papu Franju posebnim, a njegova poruke mogu prihvatiti i oni koji imaju drukčija mišljenja, koji su se udaljili od Crkve, vjeruju ili ne vjeruju, ali respektiraju što Papa Franjo poručuje, kazao je Stier.
U posljednje vrijeme često se postavlja pitanje hoće li se i ovaj Papa odlučiti na mirovinu kao Benedikt XVI. U nedavnom intervjuu povodom desete godišnjice pontifikata Franjo je rekao da se Crkvom ”upravlja glavom, a ne koljenima”, aludirajući na probleme zbog kojih je sada najčešće u kolicima.
- Dok ga glava služi bit će Papa, a što će biti, vidjet ćemo, zaključno je rekao Inoslav Bešker.