goruće političko pitanje
Jezična politika pod povećalom američkog predsjednika: Engleski (ni)je službeni jezik u SAD-u
Ilustracija (Dado Ruvic)
Premda se diljem svijeta intenzivno prati svaki potez njihove administracije, posebice od sredine prošloga stoljeća, Sjedinjene Američke Države neprestano su u užarenome središtu globalnoga zanimanja nakon što je vrlo osebujni Donald Trump demokratski izabran za 47. predsjednika. Njegove se odluke, najviše one u vezi s tragičnom situacijom u Ukrajini te upornim carinskim nadmetanjima s (dojučerašnjim) suradnicima i/ili suparnicima, očekivano analiziraju do najsitnijih pojedinosti u odnosu na trenutne geopolitičke okolnosti i njihove posljedice za koje se realno pretpostavlja da bi mogle biti dalekosežne za sve nas. Pritom nije teško zaključiti da predsjednik Trump u kratkome razdoblju nakon svoje druge inauguracije održane 20. siječnja odluke ne donosi samo svakodnevno, već doslovce cjelodnevno. Naime, poslijepodnevna ili večernja priopćenja o odlučenome nerijetko mu se (ne)znatno razlikuju od onih jutarnjih, a njihovome odjeku nedvojbeno pridonosi Trumpov nepogrješivo prepoznatljiv stil (ne)verbalne komunikacije. U sveobuhvatnome rasponu od razdraganoga klicanja ili nekritičkoga odobravanja do neugodnoga iznenađenja ili potpune nevjerice, katkad čak alarmantnoga šoka, nižu se jedna za drugom reakcije u američkoj i (daleko) široj javnosti.
Pozadina problema
Moju je pozornost posebice privukla izvršna uredba, objavljena 1. ožujka, kojom se engleski proglašava službenim jezikom na saveznoj razini kako bi se, uvjerenja je Trump, osiguralo jedinstveno i kohezivno društvo, koje se pak oduvijek dičilo svojim multikulturnim određenjem. Predsjednik se štoviše poziva na Deklaraciju o neovisnosti i Ustav kao povijesno važne nacionalne dokumente napisane upravo na engleskome jeziku. Prvi puta su Sjedinjene Države spomenutom uredbom dobile službeni jezik na nacionalnoj razini, premda je engleski već proglašen službenim jezikom u 32 američke države, kao što su: Arizona, Kalifornija, Florida, Indiana, Mississippi, Nebraska, Južna Karolina, Tennessee, Virginia (zanimljivo je da Havaji i Aljaska imaju više od jednoga materinskog jezika sa službenim statusom). To znači da su se njihove vlade obvezale svojim građanima davati sve informacije i osigurati im svu dokumentaciju na engleskome jeziku, ali ujedno im omogućiti informiranje na drugim jezicima kada je riječ o zdravstvenim i pitanjima javne sigurnosti. Bill Clinton je u svojemu mandatu donio važnu odluku, zahtijevajući od vladinih agencija i organizacija koje su dobile federalna sredstva pružanje pomoći onima koji ne govore (uopće ili dobro) engleski jezik, što znači da je novi predsjednik navedenim potezom jednostavno poništio prijašnju fleksibilnu odluku. U pojedinim je američkim državama pitanje jezične politike itekako problematično. Da bi se bolje shvatila pozadina problema, potrebno je nešto više znati o suvremenoj jezičnoj situaciji u toj zemlji, kao i onome što joj je prethodilo.
Prema podatcima neprofitne organizacije Translators without Borders (TWB), čija je temeljna misija usmjerena na izgradnju svijeta bez jezičnih ograničenja, gdje će ljudima biti omogućen pristup traženim informacijama na jeziku koji doista razumiju, u Sjedinjenim Državama žive govornici različitih jezika, čiju brojku nije jednostavno pouzdano utvrditi (između 350 i 430). Pozivajući se na podatke prikupljene anketiranjem 2018. godine (American Community Survey, ACS), spomenuta organizacija navodi kako se više od 78% stanovništva koristi engleskim samo u kućnome okruženju, dok ih 62% govori španjolski jezik (oko 41 milijun), što znači da jedino Meksiko, Kolumbija, Argentina i Španjolska imaju više španjolskih govornika od Sjedinjenih Država. Nastojeći dodatno provjeriti podatke, posjetila sam ACS poveznicu, kao i onu Statističkoga zavoda Sjedinjenih Država, no nisam dobila pristup traženome. Pristup je pak omogućen vladinoj mrežnoj stranici na kojoj je jasno naveden status engleskoga kao službenoga jezika na saveznoj razini, zapravo na toj se stranici nalazi cjeloviti tekst izvršne uredbe od 1. ožujka. Spomenuta uredba i nije iznenađujuća s obzirom na činjenicu da je tijekom (pret)posljednje predizborne kampanje, zauzimajući se za strožu imigracijsku politiku, Trump spominjao ne-engleske jezike. Među njima, kao najraširenije u toj multikulturnoj zemlji, ugledni Berlitz navodi: kineski (mandarinski i kantonski), tagaloški (jedan od filipinskih nacionalnih jezika), vijetnamski, francuski, arapski, korejski, ruski i njemački.
Nama anglistima i hispanistima izvršna uredba kojom se određuje engleski kao jedini službeni jezik u Sjedinjenim Državama u sjećanje priziva Pokret "samo engleski" (English Only Movement) ili Pokret "službeni engleski", usmjeren u prvome redu protiv govornika španjolskoga jezika. John Tanton, sada već pokojni bijelac poznat po čvrstim desničarskim stavovima, prema BBC-ju, osnovao je najmanje 12 organizacija koje se otvoreno protive imigracijskoj politici, od kojih njih šest Pravni centar za siromašne na jugu (Southern Poverty Law Center, SPLC) prepoznaje kao skupine mrzitelja s reakcijama koje uglavnom pogađaju govornike španjolskoga jezika. Riječ je, naime, o organizacijama čija službena priopćenja ili načela, tvrdnje onih koji ih predvode ili njihove organizirane aktivnosti nemilosrdno napadaju čitave skupine građana zbog njihovih u biti nepromjenjivih obilježja. Jedna od tih organizacija nazvana je ProEnglish, a poznata je također kao Pokret,,engleski prvo", što je zapravo lukav naziv, jer bi joj sigurno više odgovarao predznak "anti-španjolski". Zalaže se, parafraziram im službenu poruku, za poticanje sličnosti radi postizanja nacionalnoga ujedinjena, umjesto institucionaliziranja razlika koje naciju čine razjedinjenom. Osim toga, zastupaju ukidanje brojnih dvojezičnih programa za useljenike u javnim školama, a u korist engleskoga, naravno. Jednu drugu organizaciju sa sličnim ciljem, za mene neočekivano, utemeljio je 1983. godine Ichiye Hayakawa, Amerikanac podrijetlom iz Japana; štoviše, bio je demokratski senator iz Kalifornije. Među zajedničkim argumentima slične organizacije najčešće navode kako je pred useljenicima koji znaju engleski jezik bolja budućnost, općenito lakše postižu uspjeh u životu, a vladine bi agencije takvom restriktivnom jezičnom politikom uštedjele znatna sredstva namijenjena njihovim prevoditeljskim uslugama i preusmjerile ih na nešto drugo.
Neizvjesno doba
U ovo naše neizvjesno doba, kada smo neminovno suočeni s turbulentnim donošenjem Trumpovih i odluka najbližih mu suradnika, nije naodmet napomenuti da se još 1753. godine Benjamin Franklin bojao kako će dolaskom sve većega broja njemačkih govornika engleski postati manjinskim jezikom, dok je početkom prošloga stoljeća Theodore Roosevelt bio uvjeren kako u zemlji ima prostora samo za jedan jezik, naravno, engleski. Tijekom šestoga desetljeća prošloga stoljeća, pod okriljem Pokreta za građanska prava, američki je Kongres pak donio niz obećavajućih uredbi, čime bi se useljenicima jamčio pristup ključnim javnim dokumentima i na jezicima koji nisu engleski. U osnovi su time otvorena dva važna pitanja, prvo se odnosilo na to treba li uopće engleski zakonski proglasiti službenim jezikom, a drugo treba li zabraniti poučavanje na jezicima koji nisu engleski, kao i samu njihovu uporabu. Prema riječima Geoffreyja Pulluma sa Sveučilišta u Edinburghu s tim je načinom razmišljanja trebalo prestati 1980-tih. Eminentni je profesor opće lingvistike tvrdio da je Pokret "samo engleski" suštinski vođen mržnjom prema useljenicima, njihovim jezicima i kulturama.
Sadašnjemu je američkome predsjedniku, istina, uspjelo osigurati službeni status engleskoga jezika na saveznoj razini, što jest uspjeh, neovisno o poznatim argumentima i na njima zasnovanim stajalištima, ako se primjerice zna kako je Steve King u protekla dva desetljeća svake druge godine, kao pripadnik republikanskih redova, Kongresu predlagao donošenje Zakona o ujedinjenju nacije engleskim jezikom (English Language Unity Act), ali nikada nije dobio potrebnu pravnu potporu za ideju od koje nisu odustali gorljivi pobornici u nezanemarivome dijelu američke javnosti.
No, Američko lingvističko društvo, utemeljeno davne 1924. godine, koje doista predstavlja prvo i najuglednije udruženje lingvista u Sjedinjenim Državama, na svojim se mrežnim stranicama službeno oglasilo navodeći četiri razloga protiv Trumpove izvršne uredbe od 1. ožujka 2025. Prvo, podsjećaju kako su Sjedinjene Države oduvijek zemlja s više jezika, u čemu se ogleda njezina snaga, a potom upozoravaju da nametnuta jednojezičnost nikada ne dovodi do nacionalnoga jedinstva, stoga američki državljani, kao i oni u svim demokracijama svijeta, svakako trebaju imati mogućnost stvarati vlastiti život tako što će se oslanjati i na svoje znanje raznih jezika. Drugo, smatraju da politika kojom se promiče službeni status engleskoga jezika ne pridonosi boljim ekonomskim izgledima onih koji useljavaju koristeći se pritom nekim drugim jezikom, niti unaprjeđuje komunikaciju onih koji žive u višejezičnim zajednicama. Konačno, tvrde kako poticanje na višejezičnost i njezina promidžba osnažuju neku naciju, dapače, ne čine ju slabijom. Sasvim u skladu sa svojim stajalištima, Američko lingvističko društvo poziva Amerikance na akciju da bi se oduprli "invaziji", kako ju nazivaju. To čine pod dojmljivim sloganom "višejezično, a ne jednojezično, društvo", retorički se pitajući na kraju priopćenja zašto bi im baš sada bio uopće potreban službeni jezik kada ga nisu imali više od dva stoljeća. Poduprle su ih i neke druge (latino-)američke te međunarodne asocijacije, odnosno istraživačke mreže u čijim se ključnim razmatranjima isprepliću (primijenjeno-)lingvistička, povijesna i religijska pitanja.
Istraživanja jezične prošlosti
Na mrežnim stranicama njihove vlade objavljena je izvršna uredba o službenome statusu jedino engleskoga jezika u Sjedinjenim Državama, što je u ovome trenutku pravna činjenica, bez obzira na prijepore koje izaziva u stručnim i nestručnim krugovima. U kojemu će se smjeru njezina primjena u praksi razvijati, hoće li uopće opstati i do kada, preostaje nam tek vidjeti. Neovisno o konačnome ishodu, jedno je sigurno – u određenome povijesnom, društveno-ekonomskom i kulturnom kontekstu jezik se može vrlo lako pretvoriti u goruće političko pitanje, čemu smo nemali broj puta svjedočili također na ovim našim prostorima. Njihovo tumačenje prepuštam kolegicama i kolegama kroatistima, kao i nekim drugim stručnjacima, poglavito onima čija se istraživanja naše jezične prošlosti pouzdano zasnivaju na dominantnim sociolingvističkim paradigmama. U ta su pitanja sigurno upućeniji od mene! U svojemu ću se sljedećemu prilogu, međutim, osvrnuti na odjeke ideologije za promicanje superiornosti engleskoga jezika u kontekstu globalnoga kapitalizma, što ga naravno predvode Sjedinjene Države.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
