Obično došetaju same, dobiju hranu i već su tu, izabrale su same novi dom. Mačke. Umiljate ljubimice ureda, knjižnica, dućana, škola, kafića…Tako je u Glas Istre stigao i naš Peđa. Udomaćio se kod nas premda ima svoj dom u susjedstvu, ali je i ovdje prihvaćen kao da je kod kuće. Vrata su mu otvorena uvijek, petkom i svetkom.
Lako smo se sprijateljili, jer je po naravi - društvenjak, vrsta - kažu britanska mačka, a apetit - ogroman. Ukratko šarmer. Ne možeš mu odoljeti. Osvojio je čak i Vasu. E, pa onda je zbilja faca. Ne pita honorar, samo mali obrok, a dolazi sedam dana u tjednu, odmah ujutro u 8 i ostaje dok se kasno navečer oko 22 sata ne zatvore vrata, a ponekad i preko noći, jer ga zaboravimo. Samo što još ne piše tekstove, premda se mota oko tipkovnica i miševa. Najviše se voli sakriti u neki kutak, leći na stolicu i odspavati između dva obroka. Nagrađuje nas umiljatim predenjem.
Mačke, doznajemo, imaju mnogi uredi. Kažu, smanjuju stres zaposlenika. Koliko znam, lijepog mačka ima i knjižnica u Crikvenici o kojem se brinu knjižničari i tijekom vikenda. Vjerojatno nemaju problema s miševima. Varaždinska Čistoća u svojih uredima ima čak 16 mačaka o kojima se brinu. Skora kao azil.
Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel također ima mačka Miška u uredu. Hoće li njegov nasljednik prihvatiti i četveronožnog ljubimca, vidjet ćemo.
Izgleda da zaposlenicima u mnogim tvrtkama nimalo ne smetaju mačje šetnje po stolovima, stolicama, a katkada se smjeste i u kutije za dokumente, baš kao i naš Peđa. Povratak s rada od kuće u firmu donosi domaću atmosferu.
Pojedine tvrtke u Japanu koje su poznate po dugom radnom vremenu i često vrlo stresnoj hijerarhijskoj disciplini, uvele su politiku "mačke u kancelariji" još 2000. godine, pa mnogi zaposlenici dolaze na posao sa svojim mačkama koje su u Japanu poznate po svom terapeutskom učinku.