ČAK 104 PULSKA OSNOVCA TREBAJU ASISTENTA U NASTAVI: Grad traži da ih zaposli 82

Pomoćnici u nastavi rade za nevjerojatnih početnih 18 kuna(!) po satu (Snimio Boris Kovačev/Cropix)

Osnovnoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj zakonski je obvezno, a brojnim integrativnim i inkluzivnim projektima u svoje redovite odgojno-obrazovne programe uključuje i učenike s poteškoćama u učenju i razvoju. Čine to dugi niz godina i odgojno-obrazovne ustanove diljem Istre koje svake nove školske godine zapošljavaju pomoćnike u nastavi i stručne komunikacijske posrednike, čija je zadaća pomoć djeci s poteškoćama tijekom nastavnog procesa.

Provjera opravdanosti zahtjeva

U Puli je 11 osnovnih i isto toliko srednjih škola, a Grad je na poziv Ministarstva znanosti i obrazovanja uputio projektni prijedlog o zapošljavanju 82 pomoćnika u nastavi, odnosno stručnih komunikacijskih posrednika, za 104 učenika. Iz gradske uprave kažu da je projekt prošao sve kontrolne faze, ali se još čeka odluka o financiranju. Vrijednost projekta je 3,7 milijuna kuna, od čega je tri milijuna bespovratnih sredstava, a ostatak je osiguran u gradskom proračunu.

Već tradicionalno Osnovna škola Monte Zaro ima najviše učenika koji trebaju pomoć asistenta. Ove godine traže 21 pomoćnika u nastavi i jednog stručnog komunikacijskog posrednika. Škola za odgoj i obrazovanje i OŠ Veli Vrh trebaju po 14 pomoćnika, škola Centar njih 11, Kaštanjer i Veruda po pet, a za po tri pomoćnika u potrazi su škole Šijana, Vidikovac i Stoja. Dva pomoćnika potražuje OŠ Tone Peruška, dok TOŠ "Giuseppina Martinuzzi" ove školske godine nema takvih potreba.

Na koji način se provodi proces traženja pomoćnika u nastavi, pojašnjava nam Branka Sironić, ravnateljica OŠ Monte Zaro.

- Postupak je sljedeći: škola osnivaču, u našem slučaju je to Grad Pula, šalje informaciju o svojim potrebama za pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim suradnicima, ali prije toga povjerenstvo određuje je li zahtjev škole za pomoćnikom za određeno dijete s teškoćama opravdan. Ukoliko povjerenstvo opravda zahtjev, škola prosljeđuje Gradu podatke o učeniku, zajedno s pripadajućom dokumentacijom. Grad zatim preko projekta Ministarstva znanosti i obrazovanja traži novac za zapošljavanje pomoćnika, kaže Sironić.

Osnovna škola Monte Zaro jedna je od onih škola koje njeguju dugogodišnju tradiciju rada pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika. Ravnateljica Sironić navodi da se škola vodi inkluzivnim procesima i ima iskustvo u radu s pomoćnicima već 20-ak godina. U samim počecima škola je morala sama tražiti način kako platiti njihov rad.

Motivacijski razgovor

- Otkad se ide preko natječaja Grada, u ovim projektima s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, puno je lakše, kaže ravnateljica.

Na upit dogodi li se da zahtjev za učenika koji ima potrebu za pomoćnikom ili posrednikom bude odbijen, Sironić odgovara: "Znalo se dogoditi prethodnih godina da bude odobren jedan pomoćnik na dva učenika, ali u pravilu svako dijete ima svog pomoćnika ili stručnog komunikacijskog posrednika."

Ciljevi projekata inkluzije i integracije učenika s poteškoćama u redovit nastavni proces, dugoročno itekako podižu kvalitetu njihova života. Najvažnije je učiniti odgojno-obrazovni sustav dostupan svima. Premda se u javnosti nedovoljno govori o značaju rada pomoćnika i posrednika u nastavi, on je nesumnjivo od izuzetne, a ponekad i presudne važnosti za proces školovanja učenika koji ima neku vrstu razvojne poteškoće. Za emocionalni rast djece s teškoćama, unutar vrtića ili škola, pomoćnici i posrednici često mogu biti ključ koji otvara vrata dječjeg otkrivanja svijetu.

Način odabira pomoćnika i posrednika vrši se nakon njihova pristupanja razgovoru u kojemu iskazuju svoju motivaciju za obavljanje poslova opisanih u natječaju. Motivacijskom razgovoru prethodi prijava uz koju se prilažu dokazi o odgovarajućem stupnju obrazovanja i državljanstvu, uvjerenje o nekažnjavanju te potvrda ili certifikat o završenom programu edukacije za poslove pomoćnika u nastavi ili stručnog komunikacijskog posrednika.

Biti pomoćnik u nastavi ili stručni komunikacijski posrednik podrazumijeva ne samo ispunjavanje prethodno navedenih uvjeta, nego i niz osobnih kvaliteta koje pri odabiru kandidata ne bi smjele pasti u drugi plan. Praksa, međutim, i ovdje nerijetko odskače od dobro osmišljene teorije. Tako Pravilnik o PUN/SKP podrazumijeva osobe koje imaju najmanje četverogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, premda je praktično dokazano da i osobe sa završenom trogodišnjom srednjom školom imaju izuzetne vještine pomoći i posredovanja u nastavi te su dobro prihvaćene od učenika s poteškoćama, njihovih roditelja i učitelja.

Prekid u ljetnim mjesecima

Jedan od brojnih problema na koji pomoćnici i posrednici svakodnevno nailaze je i financiranje njihova rada. Ono je ponajprije limitirano unaprijed osiguranim sredstvima, koja su ovisna o raznim faktorima, što u konačnici rezultira sramotno niskim iznosima na platnim listama u odnosu na opis poslova. Brojke se znaju kretati od nevjerojatnih početnih 18 kuna(!) po satu, a mogu rasti ovisno o tjednom broju radnih sati, radnim danima u mjesecu ili godinama radnog staža. Upravo je nezahvalan i broj sati rada tjedno zbog čega su pomoćnici u nastavi nerijetko prisiljeni obavljati dodatne poslove kod drugih poslodavaca. Konačno, tu je i vrsta ugovora koju uglavnom određuju osnivači škola. Među njima ima i ugovora koji ne ulaze u radni staž, ali i onih koji ne pokrivaju putne troškove.

Kao najveći nedostatak ipak se ističe prekid rada u ljetnim mjesecima, iako postoji otvoren problem kontinuiranog praćenja aktivnosti djece s teškoćama i u periodu između dvije školske godine. Roditelji su tada često primorani privatno plaćati pomoćnike i(li) posrednike, da djeca ne bi izgubila stečene radne navike, ali i da ih potencijalna promjena pomoćnika/posrednika, u novoj školskoj godini, dodatno ne traumatizira.

Nažalost, prekid rada onima koje roditelji djece s poteškoćama ipak ne mogu financirati ljeti, a takvih je većina, najčešće rezultira potragom pomoćnika i posrednika za nekim drugim, sigurnijim radnim mjestom, ali i roditeljskom brigom i učeničkim strahom za prilagodbu novoj osobi. Kao da im sama poteškoća nije dovoljno breme koju nose na svojim nejakim plećima, djeca koja prate nastavu uz pomoćnika ili posrednika prisiljena su nositi i svu težinu pravila koja im je nametnuo sustav.

Kako će dalje teći odobravanje i financiranje ove vrste projekata, ostaje nam vidjeti. Sami pomoćnici u nastavi prvenstveno se nadaju da će se njihov rad standardizirano kvalificirati i konačno uvesti u Registar kvalifikacijskog okvira. Na dobrobit svih sudionika u ovom odgojno-obrazovnom procesu.