Kad smo se odlučili okušati s restoranom stariji ugostitelji govorili su nam da bez fuža i maneštre ne ide. Mi smo izabrali naš put, jer držimo da kuhinja ne priznaje granice. Vrijedi samo načelo kvalitete. S obzirom na popunjenost lokala vidimo da su ljudi prepoznali i priznali naše namjere, vele Ivan Marčeta i Igor Orlić koji će krajem godine opet negdje otputovati tragajući za novim izazovima u gastronomiji
Ako ste spremni za novi doživljaj i suočavanje s nizom kulinarskih nedoumica morate posjetiti vodnjanski restoran Buffalo Pizza&BBQ. Nalazi se pokraj kružnog toka na ulazu u grad iz pravca Pazina, nekoliko koraka od uljare Agroprodukta.
Ljubitelji pizze već poznaju lokal jer je tamošnji pizzaiolo Romano Seferović nacionalna zvijezda s obzirom da je ove godine na državnom prvenstvu proglašen najboljim pizzajolom Hrvatske dok se na svjetskom prvenstvu koji je održan u lipnju u Napulju plasirao na zavidnom 127. mjestu u konkurenciji više od 700 pizzajola iz cijelog svijeta. Njegova pizza sa salamom od boškarina i kozjim sirom s tartufima izuzetno je dobra. No nas je zaintrigirao drugi dio naziva restorana, ona kratica BBQ što upućuje na barbecue odnosno na naš roštilj.
U Napulj i Leskovac
Veze između roštilja i pizze su izuzetno labave: dok je prva čisto mediteranski doživljaj, drugi (roštilj) miriše na kontinent, na meso, na kajmak, na crveni slatki ili ljuti ajvar, na nasjeckani luk, na pečene paprike, na balkansku ravnicu, hladnu, vlažnu i masnu. Restoran vode mladi ugostitelji, dvadesetdevetogodišnji Ivan Marčeta i Igor Orlić koji su poslovno nerazdvojni i objektivno vrlo pronicljivi.
- Spoj pizze i roštilja plod je naših putovanja i znatiželje. Kad smo odlučili uzeti u najam poslovni prostor kojeg je nudio grad Vodnjan nismo se dvoumili oko pizze. Otišli smo u Napulj u prijestolnicu pizze i s tamošnjim majstorima uspostavili most suradnje s Vodnjanom. Sve temeljne sirovine od brašna pa do mozzarelle dolaze iz Napulja. Izabrali smo izvrsnost, brašno dolazi iz mlina Caputo koja je svjetski pojam. Na jednak način rukovodili smo se roštiljom. Rekli smo si - u širem regionu srpski su majstori na roštilju nenadmašni, a u Srbiji na vrhu kvalitete pravog roštilja je Leskovac, priča nam Ivan Marčeta.
Čim su odredili cilj, dvojca mladića otišli su u Leskovac i tamo pronašli mladog kuhara Aleksandra Pavlovića. S njim su započeli suradnju nudeći leskovačke specijalitete s roštilja. Kad spojite boje pizze i boje pečenog mesa kao da se Mediteran i kontinent spajaju, nestaju razlike, mirisi i okusi nekako se nadopunjuju. Normalno, kad uđete u restoran morate imati jasnu namjeru: ili pizza ili roštilj ali u oba slučaja izvornost je osigurana. Mladi Aleksandar Pavlović štiti svoje recepte, svoje kuharske tajne. Pokušali smo u nekoliko navrata otkriti tajne, ali ne ide. Znamo da se, primjerice, svinjska rebra prije nego što završe na roštilju moraju tri dana marinirati, ali tajna ostaju sastojci marinade u kojemu meso sazrijeva.
Može bez fuža
Leskovačka kuhinja nalazi se upravo u Vodnjanu, u prijestolnici istarskog maslinarstva.
- Kad smo se odlučili okušati s hranom stariji ugostitelji govorili su nam da bez fuža i maneštre ne ide. Mi smo izabrali taj put jer držimo da kuhinja ne priznaje granice, vrijedi samo načelo kvalitete i s obzirom na popunjenost lokala ljudi su prepoznali i priznali naše namjere, vele Ivan i Igor koji će krajem godine opet negdje otputovati tragajući za novim izazovima u hrani. (Elio VELAN, snimio Neven LAZAREVIĆ)