Smatram da je home port neophodan projekt, dakle pristanište za velike kruzere, a istovremeno i luka za povezivanje Pule s ostalim lukama u Hrvatskoj i na Mediteranu. Znatno bi podignuo cijelu istarsku ekonomiju - od raznih tehničkih usluga, preko restorana do lokalne poljoprivredne ekonomije, agroturizma… Ključ razvoja je umrežavanje malih i srednjih poduzetnika, a home port bi bio jezgra. Cijela Europa to radi, radi Kina, zašto ne bismo i mi

Ovogodišnji dobitnik Grba grada Pule uspješni je pulski arhitekt, kustos i poduzetnik Bruno Juričić (Pula, 1977.), i to za prošlogodišnji autorski projekt impresivnog hotela u sklopu kulturno-hotelskog kompleksa u Kini. Prvi je hrvatski arhitekt koji je pobijedio na natječaju u Kini s autorskim projektom, postavši time protagonist hrvatske arhitektonske scene u svijetu. Kako smo već o tome pisali, riječ je o velikom projektu izgradnje hotela u kompleksu XiaKe, vrijednom 100 milijuna eura.

Također, prošle je godine na venecijanskom arhitektonskom bijenalu Juričić sa svojim timom predstavljao Hrvatsku projektom "Oblak Pergola", uz instalaciju "Crtež oblaka (Cloud drawing)". Riječ je o trodimenzionalnoj čipki od termoplastike, sastavljene od 30 kilometara metara isprintane linije. U njezinom projektiranju Juričić i suradnice koristili su "big data" i računalne modele koji simuliraju stvaranje oblaka, u doslovnom meteorološkom smislu, oblake kao kompleksne sisteme. Rad je realizirao kroz uporabu 3D robotske proizvodnje, čime je hrvatsku arhitekturu uveo u četvrtu industrijsku revoluciju - digitalnu revoluciju. Budući da je posrijedi nagrada Grada Pule, razgovor smo otvorili pitanjem o arhitektonskom naslijeđu našeg grada.

Trend nije "trendy"

- Struka, ali i obični ljudi zaljubljenici u svoj grad, često kažu da je Austro-Ugarska ostavila puno toga, kao i talijanski i jugoslavenska moderna, no da stvar jako škripi od 1990. do danas.

- Točno, slažem se. To "škripanje" nije lokalni problem, već je to tranzicijski problem cijele Hrvatske. Generalno, naša je inteligencija na počecima prvo prihvatila operativni, društveni, ekonomski proces tranzicije, usmjeren prema otvorenom tržištu i sa svim demokratskim principima. No, vremenom se pretvorio u goli ideološki retorički aparat same ideje tranzicije. Nisu osmišljeni propulzivni vektori razvoja prema naprijed, baziranih na tehnologiji i tržišnim principima, već su se konstantno tražile osnove na pojedine oblike naslijeđa poput, u arhitekturi, jugoslavenski modernizam. Po meni, nikad nije ni postojala jugoslavenska arhitektura kao koherentan strukturiran "manifesto", nego se oslanjao na izvanrednoj kvaliteti i genijalnosti nekih pojedinaca, kao što je Richter ili Bernardi, koji su se trudili postaviti svjetske trendove, a neki su samo pratili svjetske trendove. Jugoslavenska arhitektura bila je uključena na svjetski trend. Trend se danas pogrešno miješa s pojmom "trendy". Trendovi se moraju pratiti jer to nije stvar pojedinca i njegove osobne odluke, već je to stvar civilizacijskog trenutka. Četvrta industrija revolucija nije "trendy"!

- Kad govorimo o tranziciji, nešto je i u brutalnom, mešetarskom procesu u kojem lokalni moćnici već 30-ak godina zgrću novac na mešetarenju sa zemljom, priobaljem?

- Uvijek se radilo o novcu, ali je suština u tome da se moglo zaraditi puno više, s multiplikativnim efektima za cijelo društvo, za sve. Začahurenost u ideologiju tranzicije nije dopustila operativan pristup tržištu. Kapital se kreće kao voda, voli biti osiguran, jer ako nije tako, okrene se u drugom smjeru. Cijeli sustav nije bio osiguran za protok kapitala. Sada je nešto bolje. Prvo pravilo biznisa je "zaštiti svoju investiciju". I zbog toga, kao rezultanta te začahurenosti, nisu nastali novi modeli financiranja i razvoja, novi projekti i servisi, nego najtrivijalniji oblik investicije: najam, rentanje apartmana. To je dovelo do degradacije nekih segmenata izgrađenog prostora.

- Vjerujete u Pulu?

- Preselio sam se iz Los Angelesa natrag u Pulu zato što vjerujem u moj grad. I vjerujem u Istru, i to u Istru kao "grad-regiju", po uzoru na Veneto, od milijun ljudi. Više od vjerovanja, radimo na tome.

- Sad Istra ima 200 tisuća stanovnika, ovo bi bilo pet puta više.

- Apsolutno. Temelji su napravljeni. Infrastruktura postoji, od Ipsilona i drugih cesta, začetaka IT industrije kao što je Infobip, aerodroma, priobalja s lukama, razvijene gastronomije podržane razvojem OPG-ova. Ne mislim na milijun ljudi koji će tu stalno živjeti. Okvirno govoreći, 700 tisuća bi tu živjelo, a 300 tisuća njih bili bi u poslovnom protoku. Ne u uživalačkom, turističkom, zabavnom, već u poslovnom protoku. U konačnici, recept je kombinacija industrija: sveučilišno središte, IT industrija, turizam, poljoprivreda uz uporabu visoke tehnologije, uz pojačanu migracijsku politiku pariranu s boljom socijalnom skrbi (koja je trenutno stvar nacionalne politike) stvorit će visoku kvalitetu života regionalnog identiteta i globalnog fluksa ljudi i kapitala.

Povezane vijesti

• U petak navečer otvor ene tri njegove izložbe: Jedan od najistaknutijih istarskih autora
• LARA BOLKOVIĆ, KRAJOBRAZNA ARHITEKTICA "Puljani više ne žive svoj grad, nisu dovoljno informirani. Zatvorili su se u svoja četiri zida"
• NAKON IDILIČNOG DJETINJSTVA U RAKLJU I ODRASTANJA U PULSKOM STAROM GRADU Otac mi je rekao: "Ako sam ja tuka more, ti nećeš!"