U centru više nema velikih firmi i manufakturnih radnji, a prostor ne može funkcionirati ako je monofunkcionalan. Mora postojati raznolikost, miješana namjena prostora. Pula sada stambene objekte u centru koristi kao prostore za iznajmljivanje, u njima više ne žive ljudi. Bez stambenih prostora, grad je pust, ističe Lara Bolković

Urbanom šetnjom "Jane's Walks Pula - Pula iz hodajuće perspektive Puljana", krajobrazna arhitektica i aktivna članica instituta Mediteran, 26-godišnja Lara Bolković koncem prošlog tjedna provela je Puležane rutom Titov park - Kandlerova ulica - Ribarska ulica - Bulevar- Polikarp. Naizgled je to samo lokalno organiziran, besplatan projekt. No, cilj mu je poprilično zahtjevan. Laganim hodom kroz Pulu Lara je, naime, naumila osvijestiti značaj aktivnog sudjelovanja stanovnika u stvaranju funkcionalnih, čovjeku ugodnih urbanih sredina. Ukratko, edukativnom šetnjom potaknula je ljude da kritički razmišljaju o prostoru u kojem se kreću.

Jane's Walk, projekt nazvan po urbanoj aktivistici, novinarki i sociologinji Jane Jacobs, svjetska je priča koja je započela u Torontu još 2007. godine. Ubrzo se proširila po cijelom svijetu, a Lari, inače rođenoj Puležanki, za oko je zapela dok je studirala u Ljubljani.

Apatični ljudi

- Jesi li ti pulska Jane Jacobs?, pitamo je.

- Ne!, ispaljuje kao iz topa.

No, nije nas baš uvjerila. Priznaje da je povratna informacija bila itekako pozitivna i da bi uskoro voljela, možda nekom drugom rutom, ponoviti iskustvo. Ljudi su očigledno željni ovakvih projekata. Jane's Walk je, kaže, potaknula ljude na dijalog. Manja, intimnija grupica bila je dobra podloga za jednu pozitivnu, kritičnu raspravu o gradu.

- U Puli ljudi vole reći da su glasni, ali zapravo su apatični i ne izražavaju glasno stavove, smatra Lara.

Šetnja je, prepričava, krenula iz Titovog parka. I ta lokacija nije nipošto odabrana slučajno. Lara nije htjela da se cijeli projekt bazira na starogradskoj jezgri. A svi jako dobro znaju gdje je Titov park. Moglo bi se, govori, reći i da je to sjeverni ulaz u grad, iako je to zapravo bila Kandlerova ulica.

- Srednjoškolci tamo provode subote navečer i naizgled su dobro upoznati s njime. No, kad sam ih upitala da nabroje biste koje su tamo postavljene, znali su samo za Titovu. Logično, ipak se zove Titov park, veli Lara.

O Kandlerovoj ulici se za vrijeme šetnje govorilo u terminima "ulice s ružnim pročeljima koja živi samo ljeti". Ali punkt na kojem su se najviše zadržali je park nadomak knjižnice gdje je smješteno arheološko nalazište. Sudionici su imali dosta primjedbi, a pokazalo se da ga apsolutno nitko ne koristi. Gimnazijalci su čak pitali smiju li sjesti na klupice koje su tamo postavljene ili je to samo galerijski prikaz.

- Kad se promatra sa psihološkog aspekta, ljudi neće sjesti na klupice koje su postavljene uz sam trotoar, gdje su automobili. Osim toga, postavljene su praktički na prometnom koridoru, bez ikakve vegetacije, umjesto u središtu parka. Na njima su ugravirani natpisi s gornje strane i nitko to ne vidi kao klupicu za sjedenje. Zato bih ja to više nazvala galerijom na otvorenom, nego parkom. A možda niti to jer se vidi samo dio nalazišta. No to je već jedna druga strana priče. Zašto mi više volimo prekrivati stvari, nego da ih se pokaže? Turistički vodiči koji su bili s nama u šetnji potvrdili su da turiste onuda ne provode. To neće nikada funkcionirati kao pravi park. Kao prvo, ljeti nema zaklona, a kao drugo klupice nemaju drvenu podlogu, pa iako mi nismo grad koji ide u neke ekstremne temperaturne minuse, kamen je hladan, pojašnjava.

Povezane vijesti

• KRAJOBRAZNA OSNOVA JUŽNOG PRIOBALJA LABINA - Dobar temelj za izradu prostornog plana
• Trumpova snaha neplaćenim radnicima: Ovo je važnije od vas
• PULSKI ARHITEKT BRUNO JURIČIĆ: VJERUJEM U ISTRU KAO GRAD-REGIJU S MILIJUN LJUDI, a Pula treba postati pristanište velikih kruzera! To bi znatno podignulo istarsku ekonomiju