U povodu brojnih događanja za rođendan grada Pule, u petak navečer održane su čak tri izložbe ovogodišnjeg laureata, dobitnika prestižne nagrade našega grada, akademskog slikara Fulvija Juričića.
Sve je počelo s najmlađima – svijet ostaje na njima, pa je tako i ova izložbena turneja počela s djecom u dobi od 18 do 36 mjeseci, odnosno izložbom njihovih radova u Muzejsko-galerijskom prostoru Sveta Srca. „Playground“ glasio je naziv ove izložbe, a izloženi radovi rezultati su likovnih radionica koje je ovaj poznati slikar vodio u suradnji s odgojiteljicom Predškolske ustanove Rin Tin Tin Sarom Pancun. U nekoliko radionica, rekla je Pancun, Juričić je radio s djecom raznih jasličkih skupina ovoga vrtića, a kasnije su se pridružile i skupine iz Dječjeg vrtića Pula. Svaka je skupina napravila po jedno platno.
Monokromatika i istraživanje pomoću crno-bijelih nijansi nude jednostavnost, pokreću pregršt emocija koje proizlaze iz igre, dječje igre (play). Djeca pogledaju oko sebe, vide bijelo platno. Instinktivno kreću, prihvaćaju izazov koji je pred njima; uzimaju alate u ruke, istražuju, kistaju, lupaju, špricaju, polijevaju, grebu, kotrljaju se, kušaju, stvaraju, otvaraju i zatvaraju krug, kazala je ravnateljica Rin Tin Tina Tamara Brussich.
O posebnosti ove izložbe govorili su i ravnateljica Dječjih vrtića Pula Mariza Kovačević, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo, a otvorio ju je pulski gradonačelnik Boris Miletić. Sudjelovala su djeca iz odgojno-obrazovnih skupina Briciole i Pulcini iz Rin Tin Tina te Cvjetići i Ribice iz DV Pula, a odgojiteljice koje su radile s njima, pod mentorstvom Sare Pancun i Fulvija Juričića su Tatiana Pamić, Linda Sannino, Iva Kukac, Augustina Čuljak, Sanda Vidaković, Aida Jadrejčić i Marica Pliško.
Potom je druga etapa izložbe Juričićevih radova bila u prostorima Muzeja suvremene umjetnosti Istre, a treća u Gradskoj galeriji Pula.
Na izložbi je u dva izložbena prostora predstavljeno stotinjak radova koji obuhvaćaju sve faze četrdesetogodišnjeg likovnog stvaralaštva Fulvia Juričića.
Jedinstvena epizoda
- Slikarstvo Fulvija Juričića zaokružena je i po mnogo čemu jedinstvena epizoda u suvremenoj istarskoj i hrvatskoj umjetnosti. Od samih svojih autorskih početaka Fulvio se odredio u likovnom svijetu auto referencijalnog prosedea, posvetivši se istraživanjima koja su nužno dosezala do samog bitka, odnosno definicije slike. Nedugo nakon završene Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu (slikarstvo u klasama Miljenka Stančića i Vasilija Jordana), a nakon nekoliko godina kolebanja između kubističkih i ekspresionističkih utjecaja, Fulvio je krenuo na jedinstven umjetnički put radeći apstraktne slike – crteže kombiniranom tehnikom ugljena i akrila gdje je znak imao primarnu funkciju, odnosno bio ikonografskim subjektom kompozicije. Taj znak nije bio izrazito akcentiran, već naznačen kao svojevrsni grafizam dihotomijskog odnosa prema nemirnoj i uzbudljivoj zagasitoj površini i gestualnoj autorovoj ekspresiji. Takav sustav znakovlja Juričić će postupno reducirati u korist cjelovite slikarske kompozicije što će polučiti nove rezultate izrazito kultivirana predznaka gdje će Juričić govoriti zajedničkim, rafinirano izbalansiranim jezikom znaka i materije što će ga dovesti do metafizičkog karaktera djela, kazao je povjesničar umjetnosti Mladen Lučić.
Navodi da su upravo ti radovi, a koji su nastali u osamdesetim i počecima devedesetih godina proteklog stoljeća, dali naslutiti budućnost slikarske osobnosti Fulvija Juričića „koja je do današnjih dana zadržala svoj specifični modus post informelovskog karaktera, kojeg autor ispituje podjednako eksperimentiranjem kompozicijskih mogućnosti, kao i uporabom slikarskih, ili ne slikarskih materijala“.
Naglašeno je i da akromatski slog svojom zagasitom gamom i dominantnim crnilom ne dozvoljava prisustvo ničemu osim slojevitim nanošenjima i rastakanjima pigmenta, što izrazito pogoduje Juričićevim istraživanjima svedenim isključivo na materiju i gestu.
Želja za promjenama
- Neprestana autorova želja za promjenama unutar jasno zadane i određene slikarske problematike rezultirala je s nekoliko zaokruženih ciklusa (Tišine dubine, Jedra, Crna jedra, Između, Moj mali svijet Tao), a u posljednjem, nazvanom Dijalozi, otišla i korak dalje. Juričić sada prvenstveno preispituje probleme serije i monokromije, naglasio je Lučić.
O važnosti ovoga autora govorili su i ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti Istre Ketrin Milićević Mijošek, koja je naglasila da je riječ o iznimnom umjetniku bogatog opusa te da se izloženi radovi u dva prostora nadopunjuju.
Županijski pročelnik za kulturu Vladimir Torbica također se osvrnuo na važnost ovoga autora i njegovog iznimno bogatog opusa, a u Gradskoj galeriji Pula Eros Čakić rekao je da je Juričić među najistaknutijim, ako ne i najistaknutiji istarski autor.
Fulvio Juričić rođen je 18. kolovoza 1952. godine u Puli. Akademiju likovnih umjetnosti upisuje u Zagrebu 1973. godine, slikarski smjer u klasi profesora Miljenka Stančića. Diplomirao je 1978. u klasi profesora Vasilija Jordana. Od 1977. izlaže na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Od 1979. do 2017. godine je profesor je u Školi primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Sudionikom je nekoliko slikarskih kolonija i simpozija, a dobitnik je brojnih nagrada i priznanja. U nakladi Medita i HDLU-a Istre izdana mu je 2003. godine monografija s tekstovima Tonka Maroevića i Gorke Ostojić Cvajner. Član je HDLU-a Istre. Živi i radi u Puli.
Izložba je realizirana uz podršku Upravnog odjela za kulturu Istarske županije, Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Grada Pule i Turističke zajednice grada Pule, a može se pogledati do 7. srpnja.