VELIKE RIBE U PULSKOM AKVATORIJU: Nekad se ovdje lovilo tune na veliko, a neki toponimi poput Saccorgiane imaju veze s njima

Detalj sa slike Louis-Francoisa Cassasa koji prikazuje tuneru unutar pulskog zaljeva

Imam na zidu dnevnog boravka uokvirenu kopiju poznate vedute pulskog zaljeva francuskog slikara Louis-Françoisa Cassasa s kraja XVIII. stoljeća. Pozicija slike gleda s nekadašnjeg brda na čijem je mjestu sada bivši kamenolom i poznati tržni centar na Stoji. Grad sa svojim starim zidinama u sredini, na desnoj strani slavni Orlandov toranj, a na lijevoj strani grupa ljudi koja gleda u more pulskog zaljeva s ljestvama nagnutim iznad vode. To je tunera, promatračnica za praćenje kretanja jata tuna, u sklopu sustava mreža za hvatanje ovih velikih riba. Može ih se i danas vidjeti u Bakarskom zaljevu.

O lovu na tune čitamo u Pulskome statutu iz XV. Stoljeća: "Neka se nijedna osoba, kojega god staleža bila, ne usudi niti drzne spuštati mreže za tunje ili ine mreže škodljive tunju, u vrijeme tunolova u pulskoj luci, dakle od mjesta sv. Pelegrina što graniči s uvalom Smokvica sve do uvale Potok". Područje se odnosi na čitav južni dio pulskog zaljeva, prikazan između ostaloga i na Cassasovoj slici.

Tuna 2

Francuska karta iz XVIII. st., prikazuje toponim "Peche du Ton" pored uvale Vergarolla

O lovu na tune piše i Antoine de Ville, arhitekt pulskoga kaštela, u svojoj knjizi "Portus et urbis Polae antiquitatum, ut et thynnorum piscationis descriptio curiosa" iz XVII. st. Francuz piše: [Pulsko] "more obiluje tunama što ih u određena vremena, to jest u kolovozu i rujnu, love u velikim množinama", te da se one "zapletu u mreže, zadave se još pod vodom, a sutradan ih izvlače kao tek uginule. Pripadaju onome tko ih ulovi (...) Kad tuna bude previše, začine ih solju, i tako imaju tunjevine kroz cijelu godinu".

O nekadašnjem ribolovnom običaju starih Puležana saznajemo i iz toponima. O imenu Saccorgiana Viktor Božac piše: "U tom toponimu sjedinjene su riječi sacca, tj. torba, i San Giovanni – Sv. Ivan". Ribari su u davninama mrežama pravili klopke tunama i to je podsjećalo na izgled torbe ili vreće, a pored tvrđave Bourguignon nekad se nalazila kapelica sv. Ivana.

Slično, kako su jata ribe prolazile čitavom obalom Puljštine, sjeverni rt Muzila dobio je naziv Capo Brancorso (Brankoras), tj. Corso del branco, u prijevodu prolaz jata. Zanimljivo, na francuskoj karti Puljštine iz 1764. obala između Vergarolle i Fižele naziva se "Peche du Ton" (ribarenje tuna), baš na poziciji tunere prikazanoj na Cassasovoj slici, što nam nesumnjivo govori da je taj "plejs" bio top lokacija za ovu aktivnost koja je tadašnjim ljudima donosila preživljavanje čitavih stoljeća.