Renata Samo, predavanje
Zanimljivo predavanje na Međunarodni dan pismenosti održala je prof. dr. sc. Renata Šamo u pulskoj Gradskoj knjižnici i čitaonici, a naslovljeno je "Je li važniji tekst ili čitatelj?"
Aspekti čitanja
Šamo se osvrnula na popularizaciju znanosti, ističući da je čitanje jeftino (iako bi se dalo o tome raspraviti), uljepšava nam misli, donosi uzbuđenje, znanja te puno najraznijih osjećaja.
Govorila je zatim o perceptivnim i mentalnim aspektima čitanja, od prepoznavanja slova/riječi, do sintaktičke analize rečenica, te razumijevanja teksta/diskursa. Osvrnula se i na problem razumijevanja, kombiniranja riječi, razumijevanja teksta, na primjer pisanog diskursa, te na neke definicije različitih teoretičara čitanja, odnosno o razumijevanju kao proizvodu čitanja, te o čitanju kao interaktivnom procesu.
Bilo je govora i o tome kako se reagira na određeni tekst ili vrstu teksta, jer čitanje može utjecati na naše promjene, odnosno promjene u nama, a vrlo je važna interakcija čitatelja i teksta, kao i čitatelja i autora.
- Knjige su nositelji civilizacije, obogatile su svaki pogled ljudskog gledanja. Polazište čitanja je u čitatelju i u iskustvu. Svi imamo svoj čitateljski identitet, kod nekih ljudi prepoznajemo jednu knjigu, a kod nekih čitav spektar knjiga. Eruditi su kategorija koja po malo nestaje. Danas se sve više koriste brzi izvori informacija, a vrlo je teško pratiti sve izvore koji su nam dostupni, kazala je Šamo.
Osvrćući se na strategije čitanja kazala je da one omogućuju čitatelju samostalnost, te da na knjižničare i na njihovu ulogu treba gledati na širi način, kao na nekoga tko obogaćuje čitatelje kroz razne aspekte, a ne samo kao na nekoga tko iza pulta daje knjige.
Govorila je i o kognitivnim strategijama, kako odvajati bitno od manje bitnog, o vizualnom isticanju podatka (ako nije moguće u knjizi, jer je posuđena, onda treba voditi bilješke u bilježnicama ili putem računala).
Šamo je istaknula i da je vrlo važno čitati prijevode iz originala, a ne putem engleskog, kao jezika posrednika, a osvrnula se i na važnost vođenja dnevnika čitanja, ali ne onog klasičnog, već s impresijama o samim djelima.
- Premda se pitanje postavljeno u naslovu može činiti provokativnim, ono je jedno od temeljnih u teoriji čitanja, a postavljali su ga brojni autori nastojeći objasniti polazišnu točku čitanja i time ujedno definirati čitanje, kazala je Šamo, koja je dala uvid u tradicionalno i suvremeno tumačenje čitanja.
Loši tekstovi
Rečeno je da je primjerice kod loših prijevoda vidljiv nedostatak znanja, a o naslovnom je pitanju predavačica zaključila da je važan i tekst i čitatelj, te da se čak i iz lošeg teksta može nešto naučiti, primjerice što ne valja, što nije dobro.
Prof. dr. sc. Renata Šamo redovita je profesorica Filozofskog fakulteta Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, predstojnica Odsjeka za anglistiku, a obnaša funkciju prodekanice za znanstveno-istraživački rad i međunarodnu suradnju. Autorica je ili koautorica ukupno 36 znanstvenih i stručnih radova, samostalno potpisuje dvije znanstvene monografije te ima jednu kouredničku knjigu.
Bavi se prevođenjem tekstova uglavnom iz kulture i obrazovanja, ali redovito također prevodi znanstveno-istraživačke radove iz različitih područja. Predavala je ili još uvijek predaje niz lingvističkih, kulturoloških i metodičkih kolegija na (pred)diplomskoj razini na trima sveučilištima u zemlji (Pula, Rijeka i Zagreb).