Povjesničar prof. dr. sc. Goran Hutinec s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta održao je prekjučer na pulskom stručnom skupu o holokaustu predavanje za 50-ak nastavnika pod nazivom "Židovi u talijanskim okupacijskim zonama".
Mussolinijeva Italija je 17. studenog 1938. proglasila fašističke rasne zakone, koji su bili posljedica antisemitzma u Europi, posebno u Njemačkoj, ali i posljedica imperijalne Mussolinijeve politike te osvajanja "inferiornih" naroda u Africi. Dvije i pol godine kasnije, 18. svibnja 1941. potpisani su Rimski ugovori kojim je Ante Pavelić prepustio Kraljevini Italiju, uz Istru i Rijeku, gotovo cijelu Dalmaciju, ali i zaleđe skoro do Gorskog Kotara, kao i sve otoke, osim Paga, Hvara i Brača.
Zavadi pa vladaj
Rimskim ugovorima, NDH se obvezala da će otoci i morska obala biti pod potpunom talijanskom vojnom kontrolom (tzv. Prva zona), a da u širem području u zaleđu (tzv. Druga, demilitarizirana zona) neće podizati nikakve vojne objekte ni držati ratnu mornaricu. Talijani se iz te Druge zone kasnije povukli, da bi se nakon ustanka koncem srpnja 1941. i ustaških zločina zbog ustanka iznova okupirali tu zonu, nakon čega su ustaše morale povući svoju vojsku. Posljednji su se put iz te zone povukli početkom 1943., kada su izgubili pozicije u Africi i kad je prijetilo iskrcavanje na Siciliji.
Nakon ustanka, Talijani su se vodili politikom "zavadi pa vladaj". Predstavljali su se kao zaštitnici Srca, samo kako bi oslabili ustaše, rekao je dr. Hutinec, i zatim detaljnije govorio o sudbini Židova na tom području.
Deportacije
Židova je u Splitu ili Dubrovniku bila šačica, pa je za ustaše to bio mali problem, a daleko veći velika gradska središta kao Zagreb s 12 tisuća, Sarajevo s deset i Osijek sa šest tisuća Židova, a puno Židova živjelo je i u Zagorju.
Zatočeni Židovi, Srbi, komunisti, protivnici režima zatvarani su u logorima u Gospiću, no tu im je bilo bolje nego u logoru Jadovno u dolini Velebita, gdje ih je jako mali broj uspio preživjeti.
Pokazane su i grozne snimke iz prvog ustaškog konc-logora Slana na Pagu, gdje je u ljeto 1941. pobijeno na tisuće Srba, Židova i antifašista, i gdje su ljudi ostavljani na kamenjaku, usred ljeta, bez vode. Treba podsjetiti da je prije tri godine ekipa izraelske televizije htjela posjetiti otok Pag kako bi snimila lokacije nekadašnjeg konc-logora Slana, no mještani Metajne pozvali su policiju pa je izraelska TV ekipa napustila Pag u pratnji policije.
Židovi su ubijani i u tršćanskom logoru Rižarna San Sabba (koji su jučer posjetili svi sudionici pulskog skupa o holoakustu) ili su iz tog logora slani za Auschwitz. Te deportacije pojačale su se u ljeto 1942., kada su Nijemci zatražili izručenje 5.000 Židova izbjegli u talijansku okupacijsku zonu. Da je to bilo itekako i "imovinsko pitanje", vjerno ilustrira dogovor po kojem je NDH plaćao troškove prijevoza izbjeglica, a zauzvrat dobivao imovnu Židova.
Privid etičnosti
Mussolinijev general Mario Roatta - koji je usput naređivao prilično grozne stvari u Africi, bio prilični suparnik ustaša i podržavao četnike - stvarao je privid etičnosti talijanske vojske. Nije udovoljio zahtjevu Nijemaca za izručivanjem Židova jer bi se time Talijani pokazali slugama Njemačke, što bi bio udarac po prestižu talijanske vojske. Taj je general govorio da bi Srbi mogli posumnjati da će se, nakon Židova, i oni predati ustašama. Ukratko, Židove su Talijani tada zaštitili iz pragmatičnih razloga. Najveći je broj izbjeglica bio u kvarnerskom i dubrovačkom području, a u potonje su stizali iz Sarajeva preko Mostara.
U naknadnoj raspravi jedan je sudionik skupa pitao dr. Hutinca hoće li se zbog rastućeg revizionizma u Hrvatskoj, kao što je to učinjeno s fašističkim zločinima u Italiji, napraviti poseban portal s popisom svih ustaških zločina.
- Prijavili smo na natječaj projekt koji bi se bavio ustaškim zločinima, no nismo prošli, kazao je dr. Hutinec, zaključivši da to nitko drugi neće napraviti za nas.(Zoran ANGELESKI)