Što bi bilo da Austro-Ugarska Monarhija nije izgradila pulski lukobran? Bi li more odnijelo ne samo kazalište, nego i Arenu, zapravo pola grada? Ono što su Austrijanci izgradili prije više od stotinu godina nitko tko je došao nakon njih nije uspio čak ni održavati, a kamoli dograditi ili unaprijediti. Katastrofalno stanje pulskog lukobrana na zadnjoj je sjednici Gradskog vijeća zabrinulo SDP-ovca Igora Belasa koji je upozorio da bi u iduća dva desetljeća zbog podizanja razine mora i "okretanja Mjeseca" grad mogao biti poplavljen.

Zaštita stare jezgre

- Imali smo tu sreću da je Austro-Ugarska od 1910. do 1914. izgradila lukobran da bi zaštitila staru jezgru jer su bili svjesni da je more dopiralo do nje, čak do Doma hrvatskih branitelja i kazališta. Prema zadnjim informacijama, u iduća dva desetljeća vrlo je moguće da zbog podizanja razine mora i okretanja Mjeseca naš grad bude poplavljen. Imali smo vlast čiji je pročelnik još 2013. rekao da ćemo povući 11 milijuna eura iz strukturnih fondova te da je pulski lukobran jedan od najspremnijih projekata, s glavninom tehničke dokumentacije glavnog i izvedbenog projekta, lokacijske dozvole i studijom utjecaja na okoliš. To je bilo 2013., a danas je 2021. godina. Nažalost, naš lukobran nije obnovljen, pušta na sve strane, lokalni ribari nas upozoravaju da je u katastrofalnom stanju, a možete samo zamisliti što bi se moglo desiti ako se obistine predviđanja NASA-e i stručnjaka koji govore o velikim klimatskim promjenama. Iako je to pitanje za Lučku upravu, siguran sam i da resorni odjeli imaju neke odgovore na pitanje što možemo učiniti i radi li se što jer ipak se radi o našem gradu i našem lukobranu, zanimalo je Belasa.

Dijana Ažić, v. d. pročelnice za komunalni sustav i upravljanje imovinom, potvrdila je tada da je to pitanje u nadležnosti Lučke uprave.

- I mi smo svjesni tih problema, o toj se temi već nekoliko puta razgovaralo. Pokušavaju se pronaći rješenja, to nije samo iznimno financijski zahtjevno pitanje, već treba uvažiti i sve druge okolnosti koje su dosta komplicirane. U planu izgradnje za 2021. to nije bilo planirano. Razgovaralo se o projektnoj dokumentaciji i sad će se uz novu strukturu vlasti ponovno to sve uzeti u razmatranje, pogotovo veći projekti i zahvati koji tim više prije dolaze na red. Vidjet će se hoće li to biti u 2022., nadam se čim prije, rekla je Ažić.

U našem smo listu još 2014. objavili analizu Lučke uprave u kojoj stoji da je kruna lukobrana u pojedinim dijelovima potpuno razrušena, u razini ili čak ispod razine mora. Većim dijelom je neprohodna, uz vidljive dijelove hrđave čelične armature. Veznih prstena više nema, lukobran je deformiran i oštećen. Ovakva kruna omogućuje prelijevanje mora iza lukobrana i pri osrednjim valovima. Situacija danas može biti samo višestruko gora. Stručnjaci smatraju da bi val velike visine od, recimo, pet-šest metara uzrokovao potapanje užeg središta grada! Sanaciju je, prema tadašnjem izvještaju Lučke uprave, nužno provesti u četiri faze.

Sanacija u četiri faze

"Za početak je potrebno odraditi iskop za uređenje bermi (nasipani kamen pod vodom koji dodatno učvršćuje lukobran, op. a.) uz lice zida lukobrana, najprije s vanjske, a zatim i s unutarnje strane lukobrana u cijeloj horizontalnoj dužini lukobrana. U drugoj je fazi nužno izraditi kamenomet (iskošeni kameni blokovi, op. a.) s vanjske i unutarnje strane, a posebnu pažnju valja pridodati bermi glave lukobrana i glave završetka lukobrana na dijelu gdje se on prekida zbog veće izloženosti valovima. U trećoj fazi odradilo bi se betoniranje krune zida s kopna i s mora, a u posljednjoj je potrebno ugraditi posebnu namjensku opremu i instalacije, primjerice prstenove, mornarske stepenice, sidrene vijke, cijevne, PVC ili slične razvode za postavljanje instalacija. Ukoliko bi se izgradio i nedovršeni dio lukobrana, što je investicija vrijedna 3,3 milijuna eura, sveukupni troškovi sanacije pulskog lukobrana iznosili bi 11 milijuna eura", piše u projektu Lučke uprave.

Ponukan raspravom na Gradskom vijeću, redakciji se obratio pulski inženjer Livio Nefat, koji je javnosti poznat po ideji uvođenja tramvaja duž rive, a tu je ideju čak podržao bivši gradonačelnik Boris Miletić. Nefat i inženjer Ivan Skol smatraju da bi se lukobran trebao ujedno obnoviti i privesti gospodarskoj svrsi i to za sidrenje megakruzera dugih više stotina metara. Smatraju da bi Pula trebala imati dva terminala za kruzere: uz onaj koji se planira na rtu Guc (Vallelunga) za manje brodove, po njihovom bi se mišljenju izgradnjom terminala za velike kruzere na lukobranu ujedno ostvario dugogodišnji san o popravku te građevine.

- Dva su problema kojima se bavi ovaj projekt: prvi je dugogodišnje nastojanje da se sanira pulski lukobran. Drugi problem je nemogućnost da na terminalu na rtu Guc samostalno, bez nekoliko remorkera, pristanu najveći kruzeri. Uzrok prvog problema je velik novčani iznos koji Grad Pula ne može izdvojiti iz svojih izvora. Pulski lukobran je impozantna građevina podignuta početkom prošlog stoljeća. Zbog početka Prvog svjetskog rata nije u potpunosti dovršen, a vlasti država koje su slijedile (Italija, pa Jugoslavija) nisu ništa napravile za lukobran. Nisu ga dovršile, nisu ga popravljale i nisu ga održavale. Danas je stanje svakako još gore. Vrijeme je za njegovu temeljitu obnovu, kaže Nefat.

Potrebna dva terminala

Uzrok drugog problema po njegovom je mišljenju blizina otoka Uljanik i otočića Sv. Andrija u odnosu na putanju za vez na gatu planiranog terminala na Gucu i ogromne dimenzije velikih i najvećih kruzera.

- Taj je terminal projektiran za pristajanje kruzera na tri veza. Za pristajanje kruzera dužine 300 metara bit će potrebna tri, možda i šest remorkera. To je velik problem i velik trošak, smatra Nefat.

Rješenje tih problema po njemu su dva terminala. To, veli, nije neobično u lukama. Da bi se to realiziralo, potrebno je, objašnjava, uz sanaciju lukobrana, proširiti njegovu gornju platformu kako bi imala potrebnu širinu za cestovna vozila te kolosijek za tračnička vozila (tramvaj/vlak) kojim bi se prevozile turističke grupe.

- Potrebno je dograditi elemente za vezivanje kruzera i sve druge potrebne "bočne" zaštite i strukture. Na korijenu lukobrana (predio zvan Smokvica) nužno je izgraditi pristanišne zgrade za putnike (čekiranje, kontrola, čekaonica i drugi sadržaji). Uz dva terminala za kruzere, infrastrukturu i kapacitete za prihvat kruzera svih veličina, zračnu luku koja je od njih udaljena svega desetak kilometara, autoput koji stiže do grada, željezničku infrastrukturu koja spaja i servisira oba terminala, s vlakovima na vodik koji povezuju Pulu sa svim važnim centrima habsburškog luka (Muenchen, Beč, Prag, Bratislava, južna Poljska, Budimpešta…) - Pula može postati ključno putničko čvorište, naravno i "home port" kruzing turizma za cijeli Jadran, vizionarski će Nefat.

Sve te lijepe ideje potrebno je i isfinancirati, pogotovo kad se postavi pitanje isplativosti gradnje dva skupa terminala. Nefat navodi da je, paralelno s pripremom dokumentacije, izvedbene i za apliciranje na EU-fondove, potrebno aktivirati marketinške aktivnosti, odnosno predstaviti oba projekta najvažnijim brodarskim kompanijama i na najvažnijim sajmovima za kruzing turizam na svijetu te uspostaviti načelnu suradnju s najzainteresiranijima.

Perović: Lukobran pojačao žilavost obrane grada

Austro-Ugarska Monarhija gradila je pulski lukobran od 1910. do 1914., a gradnja objekta dugog 1.200 metara prekinuta je zbog početka Prvog svjetskog rata i ostalo je nedovršeno 200-tinjak metara.

"Pulski lukobran, diga ili Staudamm, kojim je sužen prirodni ulaz u luku i sidrište austrougarskih brodova, jedan je od objekata čijom je izgradnjom povećana žilavost obrane grada. On je kruna grandioznog, dugotrajnog, planskog, studioznog, odgovornog i teškog rada na hidrotehničkom uređenju luke i zaljeva. Projekt je realiziran pod zapovjedništvom admirala Rudolfa Grafa Montecuccolija i Antona Hausa", piše Branko Perović, proučavatelj pulske povijesti u doba Austro-Ugarske, o čemu je objavio niz knjiga.

On navodi da je boravak velikih bojnih brodova poput 'Viribus Unitisa' na vanjskom sidrištu bio uobičajen jer im gaz od 8,74 metra nije omogućavao sidrenje uz obalu.

"S obzirom da je sjeverozapadni ulaz u luku bio zaštićen od vjetrova otočjem Brijuni, ona se morala zaštititi i od snažnih zapadnih i jugozapadnih vjetrova i velikih valova koje bi oni prouzrokovali. Pozitivnoj ocjeni za izgradnju lukobrana, koju je dala Kriegshafenkommando, pridonijelo je i podizanje razine mora u istočnom dijelu luke, pogotovo kod Arsenala. More je dopiralo do pod zidine stare jezgre, Zlatnih vrata, odnosno na dijelu zvanom Pragrande, a pri jakim zapadnim i jugozapadnim vjetrovima prodiralo je u podrume Marine Casina i kazališta Politeama Ciscutti.

Prije izgradnje lukobrana neprijateljski brodovi, a posebno podmornice i pomorski diverzanti, mogli su napasti austrougarsko brodovlje na vanjskom sidrištu. To je bilo uvjetovano povećanom moći pomorskog naoružanja, prvenstveno minama i torpedima, koje su svoj početni oblik i konstrukciju dobile 1859. u Pulskoj luci. Nakon opsežnih proučavanja, upoređenja drugih ratnih luka i njihovih lukobrana, oceanografskih i hidrografskih ispitivanja, donijeta je odluka o gradnji. To je tada bio jedan od najambicioznijih projekata te vrste na Sredozemlju. Na prostoru Val de Figo, uvale Smokvice, u podnožju brda Musil 'odrezan' je dobar dio brda", piše Perović.

Navodi da je gradnja počela 1910., s korijenom na rtu Kompare. "Pilonima je označena trasa i počelo postavljanje velikih kamenih blokova, čija se težina i nagib određivao prema učinku valova. U kamenolomima u okolici Pule, prvenstveno rtu Monumenti, otočiću Sv. Jerolim i Musilu, rezani su ogromni kameni blokovi (…). Angažiran je velik broj ronilaca s teškom ronilačkom opremom (…). Kako su radovi tekli, tako se njihov broj povećavao, a pratili su ih stručnjaci iz Mornaričke bolnice te ronilačke komore za liječenje kesonske bolesti. Lukobran je završen 1914. kad se približio rtu Cristo na sjevernoj strani luke na udaljenosti od 450 metara, a kroz ulaz su trgovački i ratni brodovi mogli uplovljavati uz prethodnu najavu i provjeru sa signalne postaje na rtu.

U slučaju pomorskih bitki, koje su s ulaskom Italije u rat 1915. i uslijedile, taj bi uski prolaz bio zatvoren protubrodskim i protupodmorničkim barikadama i zaštićen okolnim minskim poljima. U tu se zamku uhvatila francuska podmornica 'Curie' koja je 1914. pokušala prodor u luku. Koncem 1918. preko njega su prešli talijanski pomorski diverzanti i u osvijetljenoj luci potopili bojni brod 'Viribus Unitis' pod zapovjedništvom države SHS, čiji je zapovjednik Janko Vuković-Potkapelski potonuo s njim.", navodi Perović.

Povezane vijesti

• Mali kruzer Arethusa otvorio sezonu dolazaka
• U IŠČEKIVANJU PUTNIČKOG TERMINALA: PULA 2019. - 26 dolazaka kruzera, 2.800 kruzing gostiju. PULA 20??. - 200+ dolazaka kruzera, 500.000+ kruzing gostiju
• ZEMLJIŠTE ZA PUTNIČKI TERMINAL U PULI POČET ĆE SE PRIPREMATI U LISTOPADU. De Gravisi: Cilj nisu samo kruzeri, nego i trajekti. ŽELIMO POVEZATI PULU S ITALIJOM, SLOVENIJOM I OSTATKOM HRVATSKE OBALE