"Ne idem u grad. Osim kad moram", priča nam penzionerka s Verude dok nas, unatoč skromnim primanjima, nudi kavom. I ne samo kavom: na tržnici na Verudi, u posljednjoj oazi nenagriženoj inflacijom, u kojoj novcu još nije istekao rok trajanja, penzići mogu mirne duše uživati u svakodnevnoj kavici i bićerinu. Ovdje je njihov dnevni boravak: svrate na kavu i čašicu. Travarice, medenice i razgovora. Odjednom.

Mićo Jović je majstor za veš-mašine. O mašinama zna sve. Mašina ne vuče dobro vodu? Nema problema. Vjerojatno je dovodna cijev puna pijeska, zaključuje. Savjete dijeli besplatno, bez poduzetničke kalkulacije, ali daje i osobnu preporuku: lakše će on srediti cijev nego domaćica.  

- Super nam je ovdje, od konobarice do šefice. Sve je dobro u penziji: udariš kašetu piva, ujutro pola litre rakije, šali se Mićo dok naručuje "malo laško".

- Samo nemoj jeger, ne plaćam šminkerska pića. Travarica i šljiva su obavezne, može i dva deca piva, veliko ne mere jer je skupo, precizan je Mićo, umirovljeni uljanikovac koji s bivšim radnim kolegom Josipom Bepom Rajkom ispija pivo ispred kafića Bas, poznatijeg kao "kod Antonije". Na drugom kraju tržnice nalazi se kafić "kod Suzi" na čijoj terasi najčešće sjedi muška polovica populacije. Bepo kaže da su obojica u Uljaniku radili "sve poslove": bili su bravari, cjevari, ali i vozači. Bepo je vozio sve, "od čistačice do direktora, ima 20 godina staža u vatrogastvu i 50 u braku".

Gospođa Kata, umirovljenica koja prima tri tisuće kuna penzije, nudi nas kavom. Žurimo, ali Kata ne odustaje. Drugi put, obećavamo.

Povezane vijesti

• NA TRŽNICI, KOJA NIJE U CENTRU GRADA, ALI JE SRCE KVARTA, ISPIJA SE KAVA I RAZGLABA O SVAKODNEVICI Šjor Gamba: Za giht ti rabi totan, a ne kalamari
• DAN ANTIFAŠISTIČKE BORBE: U ponedjeljak tržnice rade skraćeno
• Obnavlja se plato na tržnici u Puli, ali bez pristupa invalidima. Evo zašto se neće ugraditi rampa za osobe s invaliditetom