Od 1947. godine kada je otišla angloamerička vlast Pulom je upravljalo osamnaest eminentnih ljudi. Za prvog predsjednik gradskog Narodnog odbora izabran je 1947. godine Franjo Nefat - Francisco Neffat, jedan od potpisnika Pazinske deklaracije. Na čelu grada ostaje punih sedam godina odnosno do 1954. godine

Nema puno gradova koji se, poput Pule, mogu pohvaliti činjenicom da se središte gradske uprave nalazi na istom mjestu neprekidno od osnutka grada do naših dana, već dvadeset i jedno stoljeće. To je njegova izuzetna vrijednost. Prostor Komunalne palače tijekom stoljeća, kroz sve faze razvoja grada, trebao je na određeni način biti svet i nedodirljiv te služiti isključivo kao središte gradske uprave. Međutim gradsko je središte kroz više od dva tisućljeća uvijek bio svojevrstan polivalentan prostor. U antici svetište, trgovište, sjedište suda i kurije; u srednjem vijeku sjedište javnih sadržaja i dućana u prizemlju s dvoranama dvaju vijeća i suda na prvom katu te stanom podestata odnosno kneza na dragom katu i s odvojenim tornjem simbolom slobodne komune. U novije doba arhitektonski je okvir raskošnih vjenčanih dvorana, kazališta, zatvora, skladišta, komesarijata, gradske kavane, izložbene dvorane.

Opći sabor naroda

Komunalna palača je danas, nakon niza preobrazbi postala sintezom reprezentativnog iako skromnog arhitektonskog izraza. Zbog svoje kompleksne slojevitosti ona je vrijedan i dragocjen dokument u razumijevanju urbanog razvitka grada i toliko važna u povijesti Pule, posebice glede razvoja municipalnih institucija. U pulskoj komuni bio je opći sabor naroda, najšira vlast zvana arengum, ali je već krajem XII. stoljeća uvedena funkcija podestata na jednu godinu, koja je bila povjerena strancima, u pravilu mletačkim plemićima.

Podestat je dobivao plaću i besplatan stan, uz sebe je imao obitelj, nekoliko službenika a među njima zamjenika kao pravnog savjetnika. U obavljanju funkcije podestatu su pomagala četiri savjetnika, birana na četiri mjeseca između najutjecajnijih vijećnika Velikog pulskog vijeća.

Pulska komuna u XIII. stoljeću doživljava svoj procvat, koji je, krajem stoljeća bio potisnut jačanjem feudalne obitelji Castropola, koja je unatoč razvitku samoupravne komune, vršila jak utjecaj na sudbinu grada. Castropole su sve aktivnosti u gradu ostvarivale putem Velikog vijeća, koje je postupno od Sabora naroda dobilo aristokratski značaj i postalo vijeće probranih odličnika iz bogatih pulskih obitelji.

Slijedom toga u prvim je desetljećima XIV. stoljeća došlo do nove vlasti u vidu kapetanata - vlast jednog vođe, sve zbog političkih sukoba aristokratskih obitelji u borbi za gradsku prevlast. Tako je u toj unutarnjoj borbi za prevlast započelo lagano propadanje komunalnih sloboda. Stoga pulska komuna nije doživjela bujan razvoj kao slične komune u sjevernoj Italiji, jer se razvijala unutar kruga jake Venecije, kojoj se konačno predala 1.331. godine, i od suparnice postala poslušnica. Od tada biranje gradskih čelnika - knezova nije bilo slobodno, jer su oni vladali u ime Presvijetle.

Padom Serenissime 1797. godine i u Puli se uvodi novi administrativni ustroj, koji kroz razne oblike predstavničkog sustava traje sve do današnjeg dana. Kompleks Komunalne palače s hramovima arhitektonski je najvredniji njezin dio i najstarije zdanje u gradu, jer sadrži dijelove građevina izgrađenih prije amfiteatra. Od samog osnutka grada u prvom stoljeću prije Krista na ovom je mjestu podignut Kapitolinski hram, a do njega bazilika. Temelji su to javnog života u antici, sjedište suda, trgovine i administrativnih ureda. Na ovome mjestu počinje povijest pulske gradske uprave, koja kroz dvadeset i jedno stoljeće u raznoraznim političkim ustrojima traje do danas.

Oslobođenje Pule dovršeno je Bitkom za Pulu 5. svibnja 1945. godine i padom Muzila. Pula je od tada promijenila tri vlasti; Zonu A pod upravom angloameričkih jedinica, jugoslavensku i napokon hrvatsku vlast.

U tih sedamdeset i pet godina našim je gradom upravljalo osamnaest eminentnih ljudi. Za prvog predsjednik gradskog Narodnog odbora izabran je 1947. godine Franjo Nefat – Francisco Neffat, jedan od potpisnika Pazinske deklaracije, koju je sastavio mons. dr. Božo Milanović za Parišku mirovnu konferenciju 1947. godine. Franjo Nefat na čelu grada ostaje punih sedam godina odnosno do 1954. godine, organizirajući čišćenja grada poslije savezničkih bombardiranja i saniranje porušenog.

Početkom šezdesetih godina na čelu grada bio je Ivan Brljafa. Naš Nini, kako su ga Puljani zvali, bio je među građanstvom veoma omiljen. Na posao u Komunalnu palaču znao je ljeti dolaziti u urednoj bijeloj kanotijeri - potkošulji. Iza tog tako voljenog predsjednika danas ne postoji nikakav pisani trag postojanja. Ostat će upamćeno da je u mandatu Antona Pavlinića 1967. godine otvorena Zračna luka. Sredinom sedamdesetih predsjednik Skupštine općine Pula postao je Josip Kolić koji je bio student Mije Mirkovića. On je kod legendarnog Mate Balote Balote obranio svoj diplomski rad na temu „Uzgoj i prerada duhana u Istri“. Kad je došao u Mirkovićev kabinet on je upravo punio svoju pipu. Balota ga pita, a ča ja sada sinko delan? Boga pipu krcate. A skin, s kakovin tabakon, a kako se on uzgaja, kako bere, kako prerađuje i kako troši. Jednostavno, a tako temeljito i sveobuhvatno. Kolić je svoju diplomu stekao na Balotinoj pipi.

Početkom 1990-ih zbog sve većeg pritiska skorašnje ratne agresije, dr. Luciano Delbianco kao prvi čovjek grada i koordinator predsjednika skupština općina Istre postao je voditelj pregovaračkog tima pulske gradske uprave s JNA. Pula je tada bila jedan od jačih vojarna JNA na Jadranu s 12 tisuća vojnika svih rodova i velikom količinom vojne tehnike. Delbianco je pregovarao sa zapovjednicima 5. Vojno – pomorskog sektora, admiralima Pogačnikom, Barovićem i Rakićem, o mirnom odlasku JNA iz grada. Unatoč povremenim incidentnim situacijama, pokušajima izazivanja oružanog sukoba i napadima na općinski krizni štab sa sjedištem u Komunalnoj palači, uspjelo se postići da pripadnici JNA mirno napuste grad 15. prosinca 1991. godine. Kao predstavnik grada Delbianco je u pregovorima postigao preuzimanje od JNA 78 vojnih objekata na 154 hektara površine i cijelog naoružanja Teritorijalne obrane.  

Od prvog predsjednika Franje Nefata do danas aktualnog gradonačelnika Borisa Miletića koji će u povijesnoj memoriji ostati zapamćen kao najdugovječniji gradonačelnik grada Pule, na čelu grada izmijenilo se sedamnaest časnih i vrijednih ljudi. Bili su to Mirko Perković - predsjednik gradskog Narodnog odbora (1954.-1958.), Anton Bubić – predsjednik gradskog Narodnog odbora (1958.-1962.), Ivan Brljafa – predsjednik Skupštine općine (1963.) Anton Vidulić – predsjednik Skupštine općine (1963.-1965.), Anton Pavlinić – predsjednik Skupštine općine (1965.-1969.), Josip Lazarić – predsjednik Skupštine općine (1969.-1974.), Josip Kolić – predsjednik Skupštine općine (1974.-1982.), Stanko Kuftić – predsjednik Skupštine općine (1982.-1983.), Šime Vidulin – predsjednik skupštine općine (1983.-1984.), Anton Šuran – predsjednik skupštine općine (1984.-1985.), Vinko Jurcan - predsjednik skupštine općine (1985.-1986.), Ivica Percan - predsjednik skupštine općine (1986.-1990.), Luciano Delbianco - predsjednik skupštine općine (1990.-1993.), Igor Štoković – gradonačelnik (1993.-1996.) Giankarlo Župić – gradonačelnik (1996.-2001.), Luciano Delbianco – gradonačelnik (2001.-2005.), Valter Drandić – gradonačelnik (2005.-2006.), Boris Miletić – gradonačelnik (2006.-       )

Povezane vijesti

• Puli ponovno najviša ocjena zbog javne i transparentne objave proračuna
• Pula najviše u državi izdvaja za subvencije poduzetnicima
• FOTO / REKOSTRUKCIJA PULSKE GRADSKE UPRAVE: Jutros na Forumu postavljen natpis za novi gradski odjel