kandidat za gradonačelnika
Goran Mihovilović: Možda je došlo vrijeme da Pula osvijesti da mora puno više stvarati, da bi puno više imala
(Snimio Milivoj Mijošek)
Nažalost, mi više u Puli ne čujemo pozitivne glasove, jer ispada da su ljudi koji su za nešto, u startu osuđeni. Ako je netko za investicije, onda ga se proziva kapitalistom. No, nitko ne želi reći da treba, primjerice, zaraditi pet da bi u socijalne i ostale programe utrošili četiri i pol, već se konstantno govori koliko će se potrošiti, no nitko ne progovara o prihodima. Amerikanci su po tom pitanju jasni "there’s not such a thing as a free meal". Ništa nije besplatno, a ako nešto stvaramo, tada trebamo definirati da se iz određenog prihoda nešto financira.
Kad me pitaju da se definiram, kažem da predstavljam ambicioznu, poslovnu Pulu željnu razvoja. Nisam protiv, dapače, ja sam za, i to za sve. Jer postoji nešto što je pozitivno. Ne može sve biti negativno, rekao nam je Goran Mihovilović, kandidat za gradonačelnika Pule, dobro znan prvenstveno kao poduzetnik, sportski djelatnik i tajnik malonogometnog kluba Stanoinvest Futsal Pula, te autor kazališnih predstava na čakavštini.
Tri prioriteta
S obzirom da dolazi iz poduzetničkog sektora, pitali smo ga kako vidi razvoj Pule u kojoj su se brojni proizvodni i industrijski pogoni ugasili te je danas primarno turistički grad.
- Što se tiče industrije općenito, Europa je nažalost krenula nekim krivim smjerom još davnih dana te danas prevladava mišljenje da ćemo živjeti od usluga, što je samo po sebi najpogrešniji mogući put. Valja procijeniti koja je industrija tražena na tržištu, jer, mi dolazimo iz sustava koji je bio intervencionistički, gdje se država mogla svojim subvencijama uplitati u balans, tržište, sanacije… Danas je to, posebice pod Europom, teško ostvarivo, no sigurno i u industriji postoje načini ostvarivanja dodatnog prihoda, ali mi to ne gledamo. Ono što smo zanemarili jest grad koji je zadnjih pet do deset godina bio protiv svake investicije, bez obzira na sektor, koja se trebala dogoditi, a samim time je taj grad na svjetskoj investicijskoj razini postao nepoželjan.
Na ovim lokalnim izborima za čelno mjesto u Gradu Puli popriličan je broj zainteresiranih kandidata…
- To je dobro za demokraciju, čuju se različita mišljenja i stavovi, većina kandidata dolazi iz različitih sfera života. Poštujem svakoga i svačiju karijeru, kao i što je tko radio. Mislim da se svi dosad predstavljeni kandidati dosta razlikujemo i vjerujem da se mi, ljudi koji dolazimo iz sektora u kojem smo stvarali da bi nešto imali, ipak značajno razlikujemo od ljudi koji su cijeli život u sektorima u kojima im je primarno dolazilo nešto. Možda je došlo vrijeme da Pula osvijesti da mora puno više stvarati, da bi puno više imala.
Puli će se dogoditi blagostanje onog trenutka kad svi zajedno budemo puno više stvarali i radili i kad budemo skloniji prihvaćanju ideja, investicija i dolasku kapitala. Životni standard se neće promijeniti naredbom ili prosvjedom – on će se dogoditi jedino i isključivo radom i boljim radnim mjestima. To je kod nas još uvijek malo teško razumljivo, ali mi moramo biti odgovorni prema mladima koji danas imaju 18, 19, 20 godina, jer mi danas stvaramo za njih.
Mnogi kandidati u kampanji govore o umirovljenicima i o vrtićima, a nitko ne govori o mladima, a smatram da su upravo oni temelj razvoja svakog društva. Ako oni budu imali gdje se školovati i kvalitetna radna mjesta gdje raditi, ovaj grad ima budućnost. Jer, vrtićarci će odrasti i otići iz Pule. Zar nam je cilj da se svi oni vrate ovdje kad budu u penziji, jer je tu lijepo za živjeti?, kaže Mihovilović.
Pitamo ga stoga koja su tri prioriteta koja treba hitno riješiti u Puli.
- Treba omogućiti povoljan i dostupan parking, kako za one koji stanuju u centru Pule, tako i za druge da bi posao u centru grada zaživio. Jer, valja uzeti u obzir u kakvom je stanju danas i kvaliteta života, kao i poslovanja u centru Pule. Hitno treba riješiti i problem Kaštijuna, a po tom pitanju trenutno je glavni problem što se bavimo penalizacijom ljudi. Da li građani selektiraju otpad ili ne, troškovna strana je ista. Mi nemamo personaliziranu, već opću krivnju u smeću.
Stava sam da se treba točno evidentirati tko selektira otpad, a tko to zanemaruje, i onda da se nagradi one koji odgovorno selektiraju otpad manjim računom odvoza smeća ili na neki drugi način, a neodgovorni, koji ne selektiraju otpad, da se sankcioniraju većim računom. Isti sistem penalizacije trebao bi vrijediti i za tvrtke, ugostiteljske i ostale objekte. Trenutno je to sve jako nedefinirano i podjednako plaćaju oni koji su savjesni po tom pitanju, a i oni koji sve to ignoriraju, kaže Mihovilović.
Podići svijest o ulaganjima
Kao treći prioritet navodi investicije i stvaranje novih vrijednosti.
- U tom segmentu se najbolje snalazim i, iako ljudi vole mene spominjati kao sportaša, ja sam prvenstveno poslovan čovjek. Imam već 21 godinu vlastitu tvrtku koja vrlo uspješno posluje i hranim nemali broj ljudi oko sebe. Moramo osvijestiti da se mi ne možemo razvijati ako ne priuštimo mladim ljudima nova, bolja i kvalitetnija radna mjesta. A mi se time ne bavimo, već samo pričamo o besplatnom. Slušam da će biti novi domovi i vrtići, besplatni vrtići, besplatan prijevoz… Sve će netko nekom nešto dati i nešto će se graditi, a nitko ne objašnjava čime. Jer, ako se gradi novi dom za umirovljenike, valja reći odakle novac, radna snaga i kako će se zakonski ustrojiti, ako je država predvidjela da ministarstvo sufinancira određeni broj domova umirovljenika, jer Pula je već dosegla svoj limit po tom pitanju.
Znači, govorimo o tržištu. A mi smo daleko od toga – imamo po Istri izgrađene domove za umirovljenike, koji još nisu otvoreni, jer nema radne snage, nije predviđeno stipendiranje i stvaranje te radne snage… Kao i u svemu, krećemo od kraja - ajmo izgraditi, a kako će funkcionirati, o tome se ne razmišlja. Valja podignuti svjesnost ulaganja, dolazak kapitala, stvaranje kvalitetnijih radnih mjesta i stvaranje nove vrijednosti. Mi bi trebali puno više raditi i stvarati i imamo potencijal za to. Ali ako se cijelo vrijeme okrećemo ljudima koji su protiv svega i protiv svake investicije, mi ćemo stajati na mjestu, kao što to sada i činimo, tvrdi Mihovilović.
Jer, dodaje, projekt da smo popravili 200 metara ceste je smiješan, jer, mi smo zapravo popravili nešto što je netko napravio prije 70 godina. A to nije projekt.
U Puli se godinama isti problemi naglašavaju kao prioritetni, ali se to nikako ne rješava.
- Pa zato jer ne postoji sustavan plan. Ako imam točnu informaciju, mislim da je Grad Pula u 2024. godini imao 36 ili 38 planova nabave. Prosječan grad u Hrvatskoj ih ima tri godišnje. To bi se moglo protumačiti kao da se svakih deset dana mijenja plan nabave, a plan nabave je osnovni dokument po kojem se planira što i kako se radi, a ako se toliko često mijenjaju planovi nabave, jako je teško i imati plan razvoja. U tome je vrlo bitno znanje upravljanja sustavima, što je garancija razvoja, i to u bilo kojem segmentu. Jer, kad sam krenuo s klubom (Stanoinvest Futsal Pula), odmah sam rekao da ćemo igrati Ligu prvaka, i definirao sam kako ćemo to realizirati.
Kad smo krenuli raditi predstave s Teatrom Naranča, odlučili smo napraviti najbolje predstave i razradili smo model kako to postići. Tako funkcionira i biznis, jer, vrlo je bitno znanje upravljanja procesima, imati neki cilj, od njega ne odustajati, poštivati ljude s kojima radiš, a to znači - ne mijenjati suradnike i mišljenja, a to znači biti ustrajan, držati ljude, a kad krene u negativnom smjeru, moraš biti prvi, doći i preuzeti krivicu, jer ako sam ja donio odluku, nije kriv moj pročelnik ili netko drugi, već je moja krivica, ustvrdio je Mihovilović.
Kaže da na isti način funkcionira i u vlastitoj firmi - sve odluke su njegove, ali i sve posljedice su njegove.
- Hoće li se dogoditi pogreška - pa naravno da hoće, jer ćemo pokušati nešto raditi, i prirodno je da se dogodi pogreška. Ali nećemo mijenjati mišljenje, niti mijenjati ljude na tom putu. Mi ćemo puno više trebati raditi, i kao uprava i kao Grad, da se ne čekaju dozvole, rješenja, da se ne čeka da se popravi rupa na cesti… To se sve mora ekstremno ubrzati, ali ljudi moraju prvo u meni vidjeti tog čovjeka koji će reći - ja idem prvi, vi krenite za mnom, i kad krenu problemi - onda po meni, a ne po njima, jer ja imam neki plan, kaže.
Izgubili smo identitet
Je li mindset kočnica koja zapravo i stvara sve te probleme?
- Mindset je naš ogroman problem. Mi smo zapravo izgubili identitet. Prije smo bili vojni grad, nakon toga industrijski, a sad smo poluturistički, poluindustrijski, a nekad ni sami ne znamo kakav smo grad, ali u tom neznanju što smo, znamo protiv čega jesmo - protiv svega. I to je osnovni problem, ako se nema stav što i gdje se želi biti i nema plana, može se napraviti sto strategija koječega, kakvih se napravilo poprilično u zadnjih 10, 15 godina, a od toliko strategija na kraju smo došli - nigdje.
Strategija je papir, koji se plati nekoj instituciji da ga izradi, no, sve te strategije su vrlo slične od grada do grada te se uvelike mogu primijeniti. Tako sada primjerice imamo strategiju sporta grada Pule koju radi tvrtka iz Zagreba. Nemam ništa protiv, no vjerujem da ljudi koji žive i rade u Puli znaju puno bolje potrebe grada. Vjerujem da je snaga u domaćim ljudima, ali treba ljudima dati mogućnost da rade i svojim primjerom pokazati da znaš u kojem smjeru se ide i što se radi.
Na politologiji sam učio da i najlošiji put, ako je cijelo vrijeme isti, je najbolji put, jer svi znaju gdje idemo. Tako da, ako odaberemo put da ćemo postati grad u kojem su investicije i investitori dobrodošli, te da se efektivno rješava papirologija i otvoreni smo za razgovore, te da ćemo od njih tražiti da sudjeluju razvoju društva - dobit ćemo pozitivno društvo koje zna da će se događati neke promjene. Ako stajemo sa svakim projektom jer, primjerice, moramo srušiti jedno stablo - imamo problem. To se ne smije događati - ako srušimo jedno stablo, posadit ćemo ih još deset na drugom mjestu. Svjestan sam važnosti stabala, no može ih se i presaditi, kupit ćemo stroj za presađivanje starih i vrijednih stabala. Ali, da bi ga kupili, moramo imati novca, a trenutno se novci ne stvaraju, već se stvaraju samo obećanja.
Koja je vaša vizija grada Pule u smislu investicija i u kakvom smjeru vidite razvoj najvećeg istarskog grada - turističkom, industrijskom ili nečem trećem?
- U mnogim stvarima, kada se razgovara o gradu, ljudi su vrlo često isključivi, društvena klima je negativna i nitko nam ne paše. Mi smo za neke, figurativno rečeno, zadnja stanica vlaka, ali ja volim reći - ajmo biti prva stanica vlaka, pa da od tuda ljudi kreću. I tu mislim na mlade ljude. Primjerice, danas je lijep, sunčan dan, i u gradu nema mladih ljudi. A nema ih jer ih nismo doveli, a da bi to učinili, treba nam ozbiljan studentski centar. Danas u svijetu eksponencijalno raste broj ljudi upisan u privatne fakultete. Zašto mi to u Puli, uz sve predispozicije od klime do blizine mora, ne bi mogli imati? Ajmo mi složiti projekt za privatne fakultete i ponudimo ga tržištu.
Ne znam je li Grad Pula ikad spremio projekt i ponudio ga tržištu. Jer trenutno investitori, da bi išta pokrenuli, moraju se snalaziti u bespućima papira i ostale dokumentacije. Želim to preokrenuti, napraviti popis sve državne i gradske imovine, posložiti njihovu namjenu i takvo što ponuditi tržištu, a ne da tržište traži nas. Kao što Pula traži investitore i želi podignuti kvalitetu života građana, to rade i drugi gradovi, i svi se bore da privuku investitore. Stoga je primarno da definiramo ciljeve, koliko i koju vrstu ljudi želimo, koje investicije želimo, što imamo u GUP-ovima i UPU-ima… to je otvaranje investitorima i otvaranje novih radnih mjesta. Ajmo stvarati nove vrijednosti pa ćemo imati novca i za nove domove za starije, vrtiće… Sad se govori da ćemo imati nešto, ali za to nemamo novca. Ako isti sistem preslikamo na kućni budžet - pa nitko neće voziti auto od 100.000 eura, ako si može priuštiti samo automobil od 10.000 eura.
Tehnološki fakulteti u Uljaniku
Mnogi Puljani su poprilično sentimentalno vezani za brodogradilište Uljanik, no danas ta tvrtka uvelike ovisi o državnim subvencijama. Imate li neku viziju tog prostora u budućnosti?
- Svi smo mi sentimentalno vezani za Uljanik, othranio je generacije Puljana, i moj otac je također radio u Uljaniku. No, strahujem samo da ne dobijemo novi Muzil, tj. jedan zatvoreni prostor koji je i dalje omeđen zidinama, i koji će ovom gradu nositi nešto ili ništa. Trebali bi razmisliti da ponudimo deset opcija za prostor brodogradilišta - definitivno ne stanogradnju niti išta tog tipa, već mislim da taj prostor trebaju koristiti građani. Kad bi se primjerice na tom prostoru napravili tehnološki fakulteti i na to se nadovezale tvrtke koje se bave tim granama i razvojem, Pula bi dobila dvadesetak tisuća studenata u samom centru grada. A to je takva propulzivna energija da je to genijalno.
Jer, svojedobno je tamo radilo 7-8 tisuća radnika, a upravo oni su unosili život u centar grada. Stoga mi tamo trebamo vratiti ljude, a mislim da smo svjesni da ćemo tamo teško vratiti industriju u obimu kakvom je nekad bila. Uljanikov otok ima svu infrastrukturu i definitivno treba ostati neki vid brodogradnje, nekakvog servisa za jahte ili slično, ali cijeli prostor Uljanika mislim da treba puno bolje oplemeniti i vratiti život u taj ogroman prostor. Kakav god plan bio, to ne smije biti plan za prodaju tog prostora, već ga treba oplemeniti i da ostane za korištenje građanima, ističe Mihovilović.
Pitamo ga kako vidi rješenje za često spominjan problem apartmana u zgradama u kojima ljudi žive dva mjeseca godišnje.
- To je jer imamo paradoksalno suludu poreznu politiku. Najviše se oporezuju ljudi koji daju stanove u najam podstanarima, a one kojima su prazni stanovi najmanje se oporezuje, a trebalo bi biti dijametralno suprotno. Ako želimo potaknuti ljude da daju stanove u dugoročni najam, ne možemo ih oporezovati dvostruko više nego kad netko drži prazan stan, da bi došao ovdje na mjesec dana. Mora se jako dobro razlikovati i turistički najam i to za one kojima je to posao i imaju vile za odmor, od onih ljudi koji idu na Fratarski preko ljeta i rentaju svoj stan da bi si popunili budžet.
Nužna renta je odškolovala cijeli naš kraj i pružila nešto bolju kvalitetu života, stoga moramo biti jako pažljivi pri razlikovanju kome je to posao, a kome je to dodatni prihod. Moj je plan to razlučiti i potpuno promijeniti poreznu politiku, i to tako da se oporezuju luksuz i prazni stanovi, a što manjim porezom nagraditi ljude koji su spremni dati u dugoročni najam, smatra Mihovilović.
Nakon toga, dodaje, treba uključiti i motivirati investitore.
- Svima im je najveći problem papirologija, a rješenje za to jest da im se dodijeli referent koji će ih voditi kroz investiciju, uz obavezu da ponudi 10 do 15 posto POS-ovih stanova. Tako ćemo izbjeći "zgrade duhova", a mlade obitelji će riješiti stambeno pitanje po povoljnoj cijeni. Jer, u konačnici, tu razliku u cijeni će investitor "preliti" na ostale kupce, a nekom strancu je svejedno hoće li platiti kvadrat stana 2.700 ili 3.000 eura. A mi ćemo tako dobiti stanove za mlade obitelji bez da iz proračuna potrošimo i jedan euro. Da mi netko kaže da ćemo izgraditi 200, 300, 400 stanova - svaka čast, taj bi bio genije, ali mislim da je to doslovno nemoguće.
Nije turizam sveta krava
A na pitanje kako vratiti život u centar Pule, kaže da svi objekti, posebice ugostiteljski, nisu krivi što grad zamre nakon 1. listopada.
- Trebamo sjesti s ljudima i porazgovarati o problemima i naći rješenje. Jer nije prihod samo od poreza i najma, nama je puno bitniji dohodak, porez na dobit, dohodak od plaća, porez na potrošnju… Najam prostora je zapravo "prazan" porez, naplati se jednom, no ja nisam za to. Također, budimo realni, kad je u Puli ponuđeno ljudima da realiziraju programe izvan turističke sezone? Često se čuje da se mora produžiti razdoblje turističke sezone. Ma ne mora! Mi moramo omogućiti lokalnim ljudima da lijepo žive. Nije turizam sveta krava. Pa zašto ne bi novac zarađen od turizma uložili u evente za Puležane?
Recimo, kad je u Puli zadnji put održan ozbiljan koncert izvan turističke sezone? To je zato što se novci za evente podijele unaprijed, većina evenata dobiva po defaultu sredstva, a novi ljudi ih teško dobiju. Tradiciju valja poštovati, ali ako nešto financiramo 10-15 godina, i to se i dalje nije pomaklo, nema niti mogućnosti da neka mlada osoba dođe s idejom da organizira neki event. Ali zašto ne bi otvorili svake godine natječaj za neke novine ideje, da potaknemo ljude da ožive grad, smatra Mihovilović.
A i volio bi, kaže, da mu netko kaže zašto se primjerice u Areni ne održavaju programi tijekom proljeća kad su vrlo ugodne temperature, a primjerice u veronskoj Areni se održavaju bez problema. Zašto ne možemo maksimalno koristiti svoje prostore? Kaže se samo - sve je sezona, život počinje na Uskrs i završava 1. listopada, a onda idite u hibernaciju i čekajte da vas probudi proljeće. Svaka čast turizmu, od njega živimo i pristojno zarađujemo, naravno, ne svi, ali turizam je i dalje koristan za društvo, jer hrani brojne Puljane.
Koliko uopće Pula ima kapaciteta za neke bolje rezultate u turizmu?
- Mi bi prvo trebali povećati kvalitetu onoga što nudimo, jer mi smo low class turizam, nama treba pet hotela najviše kategorije, jer sam primjerice bio u situaciji, kad smo igrali Ligu prvaka, nisam imao adekvatan smještaj primjerice za igrače Barcelone. Imamo sve low class, jer se svega velikog bojimo. Kad sam nedavno rekao da želim dovesti kruzere i kruzer turizam, svi su se pobunili. No kruzer turizam je nešto što traje kroz cijelu godinu, ljudi se iskrcavaju svaki dan u centar grada, gdje će i trošiti novac, i bit će nam pun grad. I tada će se oživjeti centar grada, kada se u njega dovedu ljudi koji žele vidjeti ljepotu ovog grada. Za mene je najtragičnija stvar da imamo predivan grad koji nitko živ ne poznaje. Kad se neka svjetski poznata ličnost fotografira ispred Arene - garantiram da ih 97 posto njih pita jesu li u Rimu.
Nismo dovoljno etablirali našu Arenu, jer mi se u toj našoj Areni bojimo napraviti nešto veliko. Naprotiv - trebali bi uložiti novac, i primjerice kad je Filmski festival, dovesti u Pulu Roberta De Nira, Brada Pitta ili neku drugu slavnu ličnost na crveni tepih, da se oni fotografiraju i da to prenesu sve svjetske novine - tako se brendira grad. No, mi bježimo od toga, ali upravo takve stvari nose vrijednost svemu. Ako radimo koncerte u Areni, ajmo dovesti svjetske zvijezde koje su trenutno na vrhuncu popularnosti, primjerice pet dana zaredom da bude koncert Coldplaya, i time će pet dana zaredom biti pun grad. Također, kad smo zadnji put imali neki ozbiljan sportski event? Kad se digne rejting grada, to je proces koji diže kvalitetu svega, pa i kvalitetu života ljudima, kaže Mihovilović.
Svojedobno je Pulu usporedio i s Monte Carlom.
- Ono što sam želio time reći jest da Pula treba dobiti status kakav ima Monte Carlo. Ajmo biti grad u koji će svi htjeti doći. Pula je davnih dana izgubila status posebnog, nismo ni po čemu posebni, a treba se zapitati zašto, jer činjenica je da imamo najljepši grad na svijetu. Razlog tomu jest sigurno što se bojimo, kao i da kad netko zamisli nešto veliko, svi se pobune protiv toga.
Sebe zamišljam kao gradonačelnika koji neće održavati prijeme za razne pojedince - svakako će im se odati priznanje, no primat će ih pročelnici. Zamišljam se kao čelni čovjek koji vodi grad i investicijama, projektima i ambicioznim idejama povećava vrijednost grada. Prvo se otvoriti idejama naših ambicioznih ljudi koji se do sada nisu eksponirali, jer je uvijek netko bio protiv tih ideja i boje se negative. No, ajmo čuti ljude koji su za, jer već predugo čujemo samo one koji su protiv, rezimirao je na kraju Goran Mihovilović.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
