Birao sam poslodavce za koje znam ili sam čuo da su pošteni i nisam imao problema, ali znam da neki uzmu ugovor i ne prijave sve sate rada, već te plate na crno. Zadnji mjesec sezone ni ne plate, zatvore firmu i odu iz grada, iz države i ne možeš ih naći. Zakon im omogućava da sljedećeg ljeta ponovno otvore firmu, možda samo pod drugim imenom, priča Sven Gerenčir iz Pule, apsolvent na filozofsko-teološkom studiju u Rijeci

Početkom prošlog tjedna na snagu je stupio Zakon o obavljanju studentskih poslova koji je prvi put zakonski odredio minimalnu satnicu za studentski rad od 21,50 kuna. Propisano je i pravo na 50-postotno uvećanje cijene rada nedjeljom, državnim blagdanom, noću i za prekovremene sate, pravo na polusatni odmor nakon šest radnih sati, a pravo rada preko student servisa proširilo se i na izvanredne studente. Uvedena je i obveza potpisivanja ugovora između poslodavca, studenta i student servisa isključivo prije početka rada.

Prema dosadašnjem Pravilniku o posredovanju pri zapošljavanju redovitih studenata, ugovori su se potpisivali i tijekom i nakon obavljenog posla. Zakonodavac obećava i poseban nadzor nad provedbom Zakona o obavljanju studentskih poslova, spominje poreznu i inspekciju rada.

- Satnice su bile niske, dugo sam radio i za 17 kuna na sat. Dobro je da je propisan minimalac i za studentski rad, ali ne vjerujem da će ovaj zakon puno toga promijeniti. Pitanje je koliko će se provoditi u praksi i tko će to kontrolirati. Birao sam poslodavce za koje znam ili sam čuo da su pošteni i nisam imao problema, ali znam da neki uzmu ugovor i ne prijave sve sate rada, već te plate na crno. Zadnji mjesec sezone ni ne plate, zatvore firmu i odu iz grada, iz države i ne možeš ih naći. Zakon im omogućava da sljedećeg ljeta ponovno otvore firmu, možda samo pod drugim imenom, priča Sven Gerenčir iz Pule, apsolvent na filozofsko-teološkom studiju u Rijeci.

U pulskom Student servisu upravo ovjerava ugovor za Sajam knjiga u Istri, koji samo što nije počeo, i raduje se novom poslu. Radio je za njih i lani i ima samo dobra iskustva: dobio je 500 kuna bonusa za istovar i utovar knjiga, a dok čekaju izdavača, ako ovaj kasni, također im se broje radni sati. Radio je svih pet studentskih godina, konobario u Rijeci i na ljetnim glazbenim festivalima u Puli, ljetos bio prodavač u trgovini na plaži, u hotelu u Opatiji radio i po 14 sati dnevno, ali su ga, kaže, pošteno platili.

Na pitanje kome se studenti obraćaju za pomoć ako ih poslodavac ne plati, Sven kaže da većinom sami utjeruju dugove, ganjaju bivše šefove, telefonom, na ulici. Ne prijavljuju nadležnim inspekcijama jer, veli, ne vjeruju da bi time išta riješili. Jednom kada se i sam zabrinuo što plaća dugo ne stiže, požalio se službenicama u pulskom Student servisu i pomoglo je. Nazvale su poslodavca i uplata je sjela.

Na Sajmu knjiga redovno radi i Josip Kovačić iz Vinkovaca, s diplomskog studija hrvatskog jezika i povijesti na pulskom Filozofskom fakultetu. Do sada je radio na recepciji Studentskog doma, gdje i stanuje, a ljetos i kao referent upravo u Student servisu. "Dobar su poslodavac, i dosad su više plaćali noćni i rad blagdanom, cijena rada je više nego fer. Ima poslodavaca koji ne poštuju studentski rad, pola plaće daju na ruke, pola preko ugovora. Ima i dobrih primjera. Prijatelj je ljetos radio kao voditelj privatnog apartmanskog naselja, brinuo o 16 apartmana, i na kraju sezone dobio bonus u visini još jedne mjesečne plaće", priča Josip. (Duška PALIBRK)

Povezane vijesti

• Studenti su sve traženija radna snaga, ali raditi mogu samo redovni studenti
• Demokrati: Mikulić u zagrebački SC zaposlio stranačke kolege, Divjak ne reagira
• Otvoren Dan karijera na Sveučilištu u Zagrebu, studenti razgovaraju s poslodavcima