Brodograđevno-brodarsko vještačenje ključni je adut cjelokupne obrane okrivljenih u "slučaju Uljanik". S obzirom da ga je tužiteljstvo odbilo provesti, obrana je angažirala stalnog sudskog vještaka za brodogradnju i brodarstvo Ljubomira Markulina koji je izradio svoj nalaz i mišljenje. Tim se vještačenjem nastoji utvrditi je li kod okrivljenika postojala namjera počinjenja kaznenog djela i nanošenja štete brodogradilištu ili se pak radilo samo o poslovnim odlukama (lošim ili ispravnim, op.a.).

Kako bilo, stoji činjenica da svaki vještak kazneno odgovara za ono što tvrdi, neovisno o tome tko ga angažira, bila to obrana, sud ili državno odvjetništvo. Za vjerovati je, dakle, da u rukama imamo vjerodostojni dokument.

Podsjetimo, postupak protiv menadžera brodogradilišta Uljanik nedavno se vratio na početak nakon što sud u Rijeci nije potvrdio optužnicu za skupinu okrivljenih u "aferi Uljanik" te je ona tako vraćena tužiteljstvu na doradu. Prošlo je točno dvije godine od spektakularnih uhićenja, da bi godinu dana kasnije bila podignuta i optužnica. Bivši čelni ljudi Uljanik Grupe i Uljanik Plovidbe terete se za počinjenje kaznenih djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju i subvencijske prijevare.

Između ostalog, stavlja im se na teret da su donijeli odluku o izgradnji četiri broda čija je cijena proizvodnje viša od prodajne cijene koju su tada mogli ostvariti na tržištu. Međutim, obrana tvrdi da su predmetni brodovi izgrađeni, Uljanik Brodogradilište i 3. maj su njihovi suvlasnici, te da oni plove i ostvaruju vozarine. U trenutku oporavka tržišta oni se eventualno mogu prodati i doseći cijenu koja može premašiti cijenu proizvodnje. S takvim se navodima slaže i Markulin, a obrana ih njegovim vještačenjem namjerava i dokazati.

Vještačenje u velikoj mjeri uzima u obzir okolnosti u kojima su se donosile određene poslovne odluke. Primjerice, stanje brodograđevnog tržišta prije notorne krize 2008. kada se opravdano očekivao oporavak tržišta. Uz to, je li bilo alternativa odluci o gradnji spornih brodova, te na koncu jesu li se "krive odluke" donosile na temelju primjerenih informacija, i to kao opravdane i razumne.

Kompletna obrana okrivljenih ne odustaje od tvrdnje i drži da je u ovoj fazi postupka (dorade optužnice, op. a.) krucijalno provesti i uzeti u obzir takvo vještačenje. Ako ga tužiteljstvo ne provede sada, odnosno prije ponovnog podizanja optužnice, morat će ga realizirati u fazi glavne rasprave, budući da je po zakonu i pravnim stečevinama Europskog suda za ljudska prava dužno utvrđivati i one činjenice koje okrivljenicima idu u prilog. Naravno, tužiteljstvo može naručiti svoje, ali ne može osporiti vještačenje obrane. Sud će, na kraju, donijeti konačnu odluku.

Ako dođe do suđenja okrivljenim uljanikovcima, za koje obrana kolektivno smatra da nema realne osnove, proces bi mogao trajati jako dugo uz značajne troškove na teret države. Naposljetku, postoji velika mogućnost da okrivljeni budu oslobođeni, bar za kaznena djela za koja se terete.

Spomenuto vještačenje ima namjeru pojasniti sve što se događalo i što obrana tvrdi cijelo vrijeme. Vještak ga je, kažu, izrađivao mjesecima. Analizirao je, između ostalog, i kolika bi bila šteta za brodogradilište da se nisu napravila četiri famozna broda, takozvane "gradnje za sebe".

U svom stručnom radu Markulin je koristio javno objavljene službene publikacije i statistike agencije Jadranbrod, Njemačkog instituta za brodogradnju i brodsku tehnologiju, Konferencije Ujedinjenih naroda o trgovini i razvoju, te statistike koje su objavile najpoznatije svjetske procjeniteljske kuće u brodarstvu i brodogradnji Maersk broker i Clarksons. Između ostalog, zaključio je da bi brodogradilište puno ranije završilo u stečaju da nije, primjerice, gradio "brodove za sebe".

Priča počinje tezom da je u određenom razdoblju u brodogradnji postojala jedna od uobičajenih svjetska kriza. Naime, radi se o krizama koje se ciklično pojavljuju u više ili manje pravilnim razdobljima. Nakon 2006. i 2007. godine dešava se značajan pad ugovorenih brodova uslijed velike svjetske financijske krize koja je pogodila i svjetsku brodogradnju.

Od 5.244 ugovorena broda u 2007., već je 2008. taj broj pao za 36 posto, dok smanjenje u 2009. iznosi 75 posto. To je za sobom povuklo milijarde dolara gubitka svjetskim, ali i domaćim brodogradilištima. Vrhunac krize dolazi u 2016. godini s ukupno samo 607 ugovorenih brodova.

Što se tiče proizvodnje i isporuke brodova, statistike pokazuju jasan primat azijskih brodogradilišta, s obzirom na to da oni rade mahom tipske brodove srednje složenosti. To sa sobom nosi nižu proizvodnu i prodajnu cijenu brodova. Uz to, Azijati imaju i nižu cijenu rada od europske te velike državne poticaje, za razliku od europskih brodogradilišta koja svojom cijenom rada, cijenom materijala te zakonskom regulativom, koja ograničava i strogo kontrolira državne potpore, nisu konkurentna azijskima.

Upravo zbog toga se Europljani orijentiraju na izgradnju sofisticiranih brodova s kojima mogu biti konkurentni na tržištu. Kako bilo, razvidna je snažna brodograđevna dominacija Kine u odnosu na europske zemlje.

S obzirom na dominaciju azijskih brodogradilišta, najviše zbog prilagođene politike njihovih država brodogradnji, hrvatska brodogradilišta mogla su, po uzoru na europska, opstati jedino na način da privremeno grade brodove za koje postoji najveća potražnja na tržištu i za koju posjeduju proizvodni kapacitet. Radi se o tzv. bulk carrierima, odnosno tipskim brodovima za rasuti teret, navodi se u vještačenju.

Markulin tako zaključuje da je odluka o izgradnji četiri bulk carriera opravdana i razumna, bar iz pozicije odabira vrste broda koji će se graditi, budući da su tada na svjetskom tržištu najčešće ugovarani i građeni upravo takvi brodovi. Također, njihovom se gradnjom svakako održao proizvodni proces Uljanika i zadržana su radna mjesta.

Povezane vijesti

• PULSKI ODVJETNIK MATIJA MILOŠ: Ne može se samo matematički zbrajati i oduzimati cijenu izgradnje i tržišnu cijenu broda
• ODVJETNIK MATIJA MILOŠ (2): Vlada danas radi isto što su okrivljenici radili s gradnjama koje im se danas stavljaju na teret! Hoće li netko i u tom slučaju odgovarati za kazneno djelo, ili je u pitanju samo loša poslovna odluka?
• SLUČAJ ULJANIK (2): Odvjetnica prvookrivljenog Marinka Brgića o navodnoj velikoj krađi bivših Uljanikovih direktora i nestalim milijardama: "To nema nikakve veze s predmetom optuženja. STVOREN JE KRIVI DOJAM. BRODOVI POSTOJE. I PLOVE!"