Zona Inovacije Pula
Vallelunga je zadnja karika koja nedostaje, ona koja će omogućiti formiranje trećeg pulskog gradskog centra
Zona inovacije Pula
Od ilirske prapovijesti do danas Pula je jedan od rijetkih »živih« hodograma kroz urbanu povijest, muzej svih slojeva koje jedan grad može nataložiti vremenom. Iako se snažno razvila još u rimskoj antici kad je bila neodvojivo povezana s agrarnom centurijacijom, koja je još uvijek odlično sačuvana u zaleđu grada, Pula danas ima priliku kreirati novi identitet koji nadilazi benefite povijesne baštine, turizma i naslijeđene »prljave industrije« te koristi prednosti – i prošlosti, i suvremene urbane sredine.
Kao izrazito veliki urbanistički potencijal Pule, površine od čak 25 hektara, areal Vallelunga ispunjen je s više od trideset napuštenih vojnih građevina kojima se rekonstrukcijom i prenamjenom može ponuditi nova budućnost usmjerena prema gradu, prema znanju i inovacijama 21. stoljeća.
Budućnost Pule
Urbanu transformaciju nekadašnjega vojnog areala Vallelunga na sjeveru pulskog zaljeva koji bi trebao postati Zona inovacije Pule, ili skraćeno – ZIP, osmislili su arhitekt Alen Žunić s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu te projektantica Petra Vlahek, a s dr. sc. Alenom Žunićem razgovaramo o tome velikom projektu koji bi i prema riječima gradonačelnika Zoričića trebao biti budućnost Pule.
Kad se govori o projektu Vallelunge, govorimo o Zoni inovacije. Zašto?
- Kako bi umjesto devastirane brodogradnje ili tromjesečne destinacije »hrane i sunca« Pula postala održivi cjelogodišnji hotspot bit će potrebno odgovoriti na izazove dvadesetprvoga stoljeća koji izlaze izvan okvira puke ljepote rimskih spomenika i pogleda na more, a to je moguće postići preusmjeravanjem dosadašnjeg identiteta Pule prema nekim novim temama po kojima će cijeli grad postati dodatno brendiran.
Ako je vrijeme prve i druge modernizacije od sredine devetnaestoga i tijekom cijeloga dvadesetoga stoljeća u Puli bilo obilježeno vojnim funkcijama, lukom i brodogradnjom, onda su dvadesetprvo i nadolazeće dvadesetdrugo stoljeće idealni poligon za uvođenje inovacija i novih tehnologija koje će biti zalog gradu za sigurnu budućnost u ovome sve bržem vremenu umjetne inteligencije, robotike i suvremenih znanja. S fokusom na inovacijski razvojni karakter, takav jasan identitet je i nama pomogao da dalje razvijamo programe i sadržaje koji bi se mogli realizirati unutar ZIP-a na Vallelungi.
Karika koja nedostaje
Kako vidite vaš projekt ZIP-a u kontekstu ostalih dijelova Pule, može li se ta tema prostorno, urbanistički nadovezati i na neke postojeće funkcije i zone?
- Razvojem Vallelunge Pula planira formirati treći gradski centar, odnosno ona je zadnja »karika koja nedostaje« da sa svojim poslovnim, sportsko-rekreacijskim i kulturno-društvenim sadržajima nadopuni isključivo stambene zone susjednih naselja, prvenstveno Velog Vrha, ali i na sjeverozapadu planirane Karšiole. Time bi se zaokružile sve buduće potrebe novog centra i formirala bi se atraktivna integralna urbana cjelina na sjeveru pulskog zaljeva.
Međusobno bi se stanovanje i novi ZIP povezali zelenim koridorima, planiranim cesta i rotorima, mogućim putevima i biciklističkim stazama. Pri tome bi Zona inovacije postala nadogradnja stanovanju kao mjesto rada, ali i odmora jer se cijeli obuhvat planira kao otvoreni javni park uz obalu mora.
Znači zadržali bi otvorenost Vallelunge za sve građane?
- Već niz godina Vallelunga je fizički dostupna javnosti, ali neuređena, međutim s novoprojektiranim stazama, šetnicama, putevima i prolazima cijela će zona postati lako pristupačan i poželjan dio grada, dizajnirana zelena oaza u blizini središta Pule. U rješenju ZIP-a projektirani krajobraz je za nas »kulturološki akt« koji pomaže da se čovjekovo okruženje pretvori u ugodan i zdravi prostor koji neće biti pogodan samo za rad na projektima istraživanja i inovacije, već će koristiti i za druženja, neobavezne posjete Vallelungi i za brojna, trenutno i nepoznata, društvena događanja i okupljanja.
Zelena patina
Može li se pri tome sačuvati i postojeće zelenilo?
- Trudili smo se, ne samo sačuvati zatečeno zelenilo nego ga i dodatno naglasiti novom sadnjom, a u konačnici je više od 9 posto obuhvata prožeto prirodom. Čak smo osim uobičajenih parkova, urbanih džepova i javnih površina trgova uveli i tematske zelene predjele poput edukativne mediteranske šume, hrastova gaja, omanjega botaničkog vrta autohtonih vrsta i velike rekreacijske park-šume na zapadu Vallelunge. Pritom su i brojne zgrade u našem rješenju dobile zelenilo unutar sebe ili na krovovima, što je motiv koji smo preuzeli s postojećih vojnih objekata koji su uslijed nekorištenja unazad par desetljeća dobili »zelenu patinu« bilja koje osvaja arhitekturu pa je već pomalo izbrisana granica između artificijelnog i naturalnog. Priroda je ovdje postala gradbeni element nekih građevina, utopljenih u zelenilo. Osim sa stazama, putevima i pojedinačnim objektima za građane i posjetitelje, naš prijedlog ostvaruje i benefite za ostale aktere u ekosustavu uvođenjem specifičnih tema kao što su linije mikroklimatskog zida, »hotele« za kukce i ptice, kišni vrtovi i manji rasadnici.
Kakva je bila suradnja s Gradom tijekom vašega projektiranja i koliko su se oni uključili u pripremi podloga i programa prije vašeg početka?
- Komunikacija s Gradom bila je odlična, a suradnja interaktivna, oni su nam već inicijalno pripremili jasnu ideju za smjer razvoja Vallelunge s poduzetničko-inovacijskim programima, što smo mi onda dalje nadopunjavali, istraživali i testirali u realnom prostoru. U velikoj mjeri to je i zasluga njihove jako aktivne lokalne grupe Urbacta. Imaju redovite sastanke na kojima i dalje propituju što sve prostorno-programski uvrstiti u ovaj veliki obuhvat. Sjajno je što je ta grupa stručnjaka dio puno veće inicijative gradova koji razmjenjuju informacije i testiraju slične situacije što će omogućiti da Pula ne uči na svojim greškama, već da proaktivno ponudi osmišljene prijedloge za budućnost, crpeći znanja i iskustva od gradova partnera koji su kroz takve procese već prošli.
Generator razvoja
Može li se onda takvo rješenje još nadograđivati, i programski i urbanistički?
- Tako je, naša urbana vizija Vallelunge nije finalna karta, već je više kompas. Govori u kojem smjeru bi trebalo ići, a taj će se smjer tijekom putovanja još razrađivati i korigirati. Također, naš prijedlog može poslužiti Puli za prijenos vlasništva iz državnih portfelja u gradske, zatim kao pilot-projekt za aplikaciju na brojne EU fondove ili za ostale međunarodne inicijative poput spomenutog Urbacta, provedbu arhitektonskih natječaja za pojedine dijelove i slično.
Na kraju nedavnog predstavljanja projekta u Puli na jednome od slajdova ukazao se s citat književnika Williama Gibsona koji kaže »budućnost je već ovdje, samo nije ravnomjerno raspodijeljena«; zašto baš taj citat, na koji se način referira na nedavno predstavljeni projekt?
- Ideja je da oko nas postoje tragovi onoga što će narednih godina i desetljeća odrediti novo doba, samo oni nisu jednako prisutni u svim društvima – ona razvijenija imaju bolje uvide, znanja i mogućnost za razvoj alata koji vode prema napretku. Kako bi i Pula iskoristila već postojeće naznake te budućnosti i bila na putu progresivnih koraka prema tehnološkoj, društvenoj i urbanoj sutrašnjici moguće je iskoristiti upravo ovakvu zonu, poput ZIP-a, kao generator razvoja, a mi arhitekti tu smo da pomognemo prepoznati takve tragove i integriramo ih u arhitektonske i urbanističke projekte u prostoru.
Vallelungu u jednome dijelu metaforički nazivate »mediteranska silicijska dolina«, zašto?
- Pa mediteranska silicijska dolina bio je naš radni naziv, više neka inspiracija i sintagma koja nam je pomogla usmjeriti rad i istraživanje referentnih primjera. Ono u što iskreno vjerujemo je mogući novi identitet Pule kao vrhunskog grada inovacija budući da je istovremeno dovoljno malena da u kratkom vremenu preuzme takvo novo »superodijelo«, ali i dovoljno velika, s postojećim brojem ljudi, sveučilištem i inicijalnim fondom intelektualaca, da uspije. Jedan od ključnih faktora uspjeha takvih inovacijskih sredina je odličan zemljopisni položaj, ugodna klima te poželjni životni ambijent Pule. Ovakvom novom inovacijskom zonom stvorilo bi se mjesto gdje se susreću i povezuju inženjeri, programeri, znanstvenici i istraživači, ali i građani i turisti koji posjećuju grad. Kompresija sadržaja i izgradnje višestruko bi akcelerirala gustoću mogućih suradnji i razmjene znanja, a ključni faktor za stvarni razvoj – face-to-face interakcije – omogućile bi pravu poduzetničku kreaciju. Tako bi Pula mogla postati grad budućnosti koji bi razvijao zanimanja i inovacije koje će i 2050. biti aktualne i korisne.
Alati prenamjene
Sve je popularniji pristup arhitekturi kroz prenamjenu i rekonstrukciju, tako da se koriste postojeći kapaciteti umjesto da se troše nekonzumirani prostori. Čini se da ste vi to uspjeli primijeniti u Puli ne samo na jednoj zgradi, već na cijeloj megazoni?
- Kako bi cijeli razvoj bio u skladu s globalnim ciljevima održivosti, umjesto projektiranja brojnih novih objekata, naše se rješenje fokusira na alate prenamjene, rekonstrukcije i restauracije postojećih struktura koje smo ovdje uspjeli primijeniti nakon što smo prije projektiranja napravili okvirnu valorizaciju građevina na Vallelungi. Najteže je bilo naći delikatnu ravnotežu između uzbuđenja i ograničenja, osmišljanja novoga i čuvanja staroga vrijednog sloja. Krajnje, i svaki čin očuvanja podrazumijeva neku razinu redizajna i revizije zatečenog, odnosno novu intervenciju.
U inicijalnom smo koraku definirali »vokabular«, koje pojmove i značenja ćemo primjenjivati za pojedine objekte, a uveli smo ne samo arhitektonske pristupe obnovi već i urbanističke poput rehabilitacije koja je za propitivanje Vallelunge primjenjiva na cijelu zonu i za sve objekte koji dobivaju novi život (to nije tehnički postupak, nego programski). U suvremenom društvu sama arhitektonska forma nije više u stanju pružiti ono što se kulturološki zahtijeva, za to je potreban inovativan program, injekcija sadržaja koja će konzervirane i muzejske primjerke građevina pretvoriti u aktivan dio grada. Osim uređenja fizičke strukture stoga je potrebno provesti kroz buduću Vallelungu i nit kulture, intelektualnog okvira i javnoga života što smo, nadam se, uspjeli implementirati. U dvadesetprvome stoljeću to je moguće jedino suvremenim alatima hibridizacije, preklapanjima i superpozicijom, no ne samo u jediničnim zgradama, već u cijeloj zoni.
Urbanistički rješenje djeluje jako racionalno. Koja je bila osnovna ideja takvog pristupa?
- U slobodno i organično zelenilo i nepravilno pružanje terena probali smo uvesti urbani red, provesti jasan raster staza i puteva. Naša ortogonalna »mreža« u ovome slučaju nije memorija rimske centurijacije i poljoprivrednih podjela, to nisu ni pravilni austrougarski stambeni blokovi, već zelenilo ili green grid. Inspiracija za korištenje grida kao glavnoga upravljačkog sustava uređenja nastavlja se metaforički na racionalnost i discipliniranost »vojne planimetrije«. Uz to, uključi li se ipak antika kao genius loci pulskog prostora i »tajni« konceptualni izvor za čitanje grada, novi ZIP uvodi vlastiti cardo i decumanus, što tijekom povijesti nikada nije ostvario u pravom smislu riječi niti povijesni centar Pule. Vallelunga se stoga može tretirati kao suvremeni Timgad, samo umjesto vojne namjene dolazi istraživačka, a umjesto izolirane zone nudi se otvorenost građanima, a umjesto prvoga stoljeća antike javlja se društvo dvadesetprvoga stoljeća.
Prostorna intervencija
Kad se pogleda situacija ZIP-a vidljive su i iznimke od ortogonalne mreže, a posebno se atraktivan čini vidikovac dijagonalno uronjen u more koji bi prvi put trebao ponuditi cjelovitu panoramu povijesne Pule gledane s mora.
- Da, postoje i dva značajna sloja koji odskaču iz pravilno projektirane mreže. Prva je »Petlja« koja se u zaobljenim linijama proteže uz vanjski rub Vallelunge. Ona bi trebala sve buduće slojeve ZIP-a povezivati kao pješačko-biciklističku rutu i za razliku od čvrstoga funkcionalnog rastera predstavljala bi naglašeni kontrast u vidu ambijentalne, organične staze. Drugi specifični element je izduljeni mol »zaboden« u more, a u rješenju je naveden kao moguća opcija, ne kao obavezna intervencija. S obzirom na to da Pula trenutno ne živi na moru, oko zaljeva, uvodi se nešto što smo nazvali urban needle (u prijevodu igla) kao podsjetnik da grad ne završava na liniji obale, već valja omogućiti i kretanje duboko u masu mora. Taj needle planiran je kao anketna opcija, a nekoliko je prednosti njegova uvođenja. Kompozicijski postaje atraktivna prostorna intervencija, svojevrsni land art koji se pojavljuje umjesto visoke zgrade ili vertikalne ekstravagante ikone. Namjenski je javna pješačka horizontala i može udomiti javne sadržaje – tribinu, sunčalište, gledalište za kino na vodi, mali amfiteatar te café-bar, trgovinu i priključke sportskih sadržaja. Ujedno je ovakav mol, koji se proteže 300 metara od kopna, i ekstenzija šetališne linije obale. Na kraju poteza te urbane igle predviđen je vidikovac koji ste spomenuli, a omogućio bi atraktivne vizure s mora na povijesni centar grada i arenu.
Kako ste riješili ključni problem svih današnjih gradova – promet?
- Cijela zona planira se kao naglašeno pješački dio grada, s automobilskim prometom jedino po gornjem obodu ZIP-a, s tek nekoliko punktova uz rubove gdje su parkirališta ili garaže. Zbog promjenjive topografije predvidjeli smo brojne poprečne šetnice, urbana stubišta, serpentine, ali i točkasto smještene staze za trčanje, a kroz središte cijele zone u smjeru zapad – istok kroz zelenilo se proteže gotovo kilometar duga pješačko-biciklistička promenada, kao glavna avenija kretanja budućim gradskim centrom inovacija. Njome se može doći od jednog do drugog kraja Vallelunge za 13-14 minuta, a biciklom za svega tri minute, i upravo ona predstavlja decumanus zone o kojemu sam ranije govorio.
Neuobičajen koncept
S obzirom na to da se ovako veliki prostorni obuhvat vjerojatno neće moći izvoditi odjednom, što bi trebao biti prvi korak kojime će započeti realizacija ZIP-a?
- Cijeli obuhvat Vallelunge podijelili smo u tri zone, a svaku od njih smo drugačije tematski osmislili. Prva faza u budućem razvoju je zona A ili Pulski inovacijski centar, najsjeverniji dio koji obuhvaća dvije glavne zgrade ovog rješenja koje će, vjerujem, Grad prve izvoditi, a to su inkubator, koji je nizak objekt, nenametljivog oblikovanja, sa svojim akcentnim billboardom, i akcelerator koji se nalazi u nastavku prema jugu i koji nastaje ukopavanjem u teren i srastom sa zelenilom. U ostatku zone A smještene su izdužene lamele jednostavnog oblikovanja, unutar maksimalne visine od 10 metara, koliko je dozvoljeno prostornim planom, a na zapadu su ugostiteljsko-uslužni objekti café-bara i restorana za zaposlene, ali i za posjetitelje, turiste, građane.
Zgrada inkubatora djeluje jako zanimljivo iako je površinom dosta malena; kako je projektiran taj dio?
- Upravo smo zbog njegovih dimenzija i uspjeli doći do neuobičajenog koncepta. Imali smo brojne pokušaje da inkubatorske sadržaje ubacimo u postojeću zgradu, ili da ih nadodamo uz nju, ali to se pokazalo nemogućim, pa je arhitektura doživjela neočekivani obrat u procesu projektiranja. Proveli smo inverziju kojom su pročelja povijesne zgrade pretvorena u interijer novoga volumena (koncept kuće u kući). Kako je veličina inkubatora od svega 400 četvornih metara bliža dimenziji obiteljske kuće, cijeli je objekt i projektiran na taj način – kao parafraza rimske vile, što je legitimna interpretacija arhitekture u gradu s tako naglašenom antičkom tradicijom. U novoj Kući inkubacije pojavljuju se atrij i peristil koji su posljedica nužnosti, problema kako vizualno povećati tlocrt zgrade, a ostati u istim gabaritima bruto površine. Atriji unutar novog inkubatora imaju prilike postati kreativni surogati javnog prostora, a uklanjanje krova iznad postojeće zgrade ne znači umanjivanje vrijednosti zatečenoga, već naprotiv, tako dobiveni novi atrij, šupljina okružena povijesnim zidovima, postaje najvažniji dio kuće, kao u Rimu koji je atrij koristio za slavlja, vjenčanja, druženja, ručak, odmor.
Prepoznatljiva tipologija
Spomenuli ste i akcelerator koji bi trebao biti dio prve faze, a nalazi se nedaleko od inkubatora. Koja je njegova specifičnost?
- Akcelerator je konceptualno hibrid teatra, kao prepoznatljive tipologije Pule, i austrougarskih utvrda koje su ukopane, a danas su redovito po krovu prekrivene i samoniklim zelenilom te gotovo sve imaju projektirane »atrije«, udubine u volumenu. Takav tip arhitekture, koju je preuzelo zelenilo, vidljiv je u cijelom obuhvatu zbog izostanka djelovanja čovjeka zadnjih desetljeća, a motiv građenja prirodom afirmirali smo kao osnovu za novu zgradu. Tu memoriju prostora, genius loci zone, mi smo samo primijenili, pa akcelerator podsjeća na poznate forme u okruženju i nastavlja ih u našoj novoj zgradi suvremenom interpretacijom. Također, zgrada urbanistički odgovara svojim rješenjem na lokaciju koja je u djelomičnoj depresiji naspram ostatka terena. Kako se parcela akceleratora nalazi na nižoj koti u odnosu na obližnji park, novi objekt ne pokušava dominirati okolišem, već se djelomično ukopava, a krov postaje ekstenzija javnog prostora, dostupnog svima, ne samo zaposlenicima akceleratora.
Osim zone A projektirali ste još dvije cjeline unutar Zone inovacije. Kako su one zamišljene i po čemu se programski razlikuju od ostatka Vallelunge?
- U njima je toliko zanimljivih sadržaja da ni na prezentaciji nisam stigao opisati sve mogućnosti ovih zona, jer nude zaista bogat programski repertoar. Na zapadu ZIP-a, s velikim objektom koji unutar sebe obuhvaća i čuva nekoliko postojećih zgrada, projektirali smo podzonu B koja već samim pogledom na vizualizacije ima drugačiji pristup. Tom zonom dominira megaobjekt koji je zamišljen kao BlueTech kampus, a prati oblikovni jezik inkubatora i akceleratora, s translucentnim pročeljem i insertima atrija unutar kojih je zelenilo, a veličinom je u skladu s važećom planskom dokumentacijom prema kojoj je dozvoljeno osmisliti građevine do 10.000 četvornih metara. Tipološki je taj kompleks hibrid industrijskih hala za izgradnju brodova kakve su vidljive u Puli, a u unutrašnjosti ima cijelu mrežu putova i prolaza što je pak uobičajeno za rimski grad palaču.
Na kraju smo dobili zgradu toliko veliku da je postala svojevrsni grad u gradu i udomljuje brojne suvremene sadržaje poput centra za pomorsku biotehnologiju, plavu energiju, za istraživanje materijala i za pomorsku robotiku i brodogradnju. Zona C smještena između dviju opisanih cjelina više je orijentirana na sportsko-rekreacijske sadržaje s veslačkim i jedriličarskim klubom, zatim na inovacije u području agrikulture s OPG centrom i agroinkubatorom te na kulturno-društvene programe s filmskim hubom, inkubatorom za kulturu te interpretacijskim centrom.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
