Živjela sam kao podstanarka, uredno sam plaćala struju i vodu i odjednom me je vlasnica stana, nekadašnja prijateljica, izbacila na ulicu i prijavila. Optužila me da sam tukla svoju kćer koja ima pet godina, što nije istina! Zbog toga su nam na vrata došli socijalni radnici. Zamolila sam da mi je ne oduzimaju, na što su pristali i rekli da će vršiti nadzor. Išle smo kod doktora koji je obavio liječnički pregled djeteta i utvrdio da dijete nije ozljeđivano, priča nam Igbale Gušani
Igbale Gusani (snimio Dejan Štifanić)
Igbale Gušani (48) iz Pule biološka je majka desetoro djece, od kojih joj je devet, kroz protekle godine, oduzeto rješenjem suda o gubitku skrbništva nad djecom. Sada joj prijeti oduzimanje skrbništva i nad posljednjim petogodišnjim djetetom zbog, kako kaže, lažne prijave stanodavke da ga je fizički zlostavljala.
- Živjela sam kao podstanarka, uredno sam plaćala struju i vodu i odjednom me je vlasnica stana, nekadašnja prijateljica, izbacila na ulicu i prijavila. Optužila me da sam tukla svoju kćer koja ima pet godina, što nije istina! Zbog toga su nam na vrata došli socijalni radnici. Zamolila sam da mi je ne oduzimaju, na što su pristali i rekli da će vršiti nadzor. Išle smo kod doktora koji je obavio liječnički pregled djeteta i utvrdio da dijete nije ozljeđivano, priča nam Igbale Gušani koja je o svom nesretnom slučaju odmah odlučila obavijestiti medije.
Zbog laži je, tvrdi, posljednja dva tjedna razdvojena od svoje kćeri. Njezina petogodišnja kćer je, dodaje, na privremenom smještaju u domu za nezbrinutu djecu u Lovranu, gdje se nalazi posljednja dva tjedna.
- Želim vidjeti svoje dijete! Ne znam kako je, nisam je čula od tada, a uskoro će je odvesti negdje još dalje od Lovrana. Kada bi je barem smjestili u dječji dom u Puli pa da je mogu viđati, ako već ne mogu živjeti s njom, priča ogorčena majka.
Na naše pitanje je li zaposlena, odgovara da nije, te da će uskoro krenuti raditi. Sebe i kćer prehranjivala je zahvaljujući socijalnoj pomoći koju ne prima otkako dijete više nije s njom.
- Imala sam sve za nju, jednu sobu koju smo ofarbali, novu robu, topli dom, pun frižider hrane. Dolazili su socijalni radnici koji su vidjeli stan i rekli da je sve u redu, da imamo sve normalne uvjete. Mala je nedavno krenula i u vrtić kada smo ga uspjeli dobiti. I samo su došli jedan dan i uzeli je. Rekla sam: "Dajte mi da je poljubim", ali nisu dali, prepričava nam kroz suze trenutak kada je posljednji put vidjela kćer.