Dr. Nadia Komparić (M. MIJOŠEK)
To je moja ekipa, moja bolnica, ja i po habitusu pripadam javnom zdravstvu. Čekajući da mi se vrati moja krasna pulska mladost sa specijalizacije, a prvi stižu tek 2021., odlučila sam ostati jer fizički ne bi imao tko raditi, kaže dr. Komparić
Ugledna pulska gastroenterologinja dr. Nadia Komparić u mirovini je već dvije godine, ali i dalje u svojoj profesiji. Srčana kakva jest radi u privatnoj poliklinici Specijalne bolnice Medico u Puli, ali nije okrenula leđa ni pulskoj bolnici gdje je bila i voditeljica Odjela gastrologije, a sada radi samo u posebnom programu za hepatitis, čiji je i utemeljitelj.
- To je moja ekipa, moja bolnica, ja i po habitusu pripadam javnom zdravstvu. Čekajući da mi se vrati moja krasna pulska mladost sa specijalizacije, a prvi stižu tek 2021. do kada ćemo imati i euro, odlučila sam ostati jer ne bi imao tko, fizički nema. Ovdje u Medicu je antistres, pogledajte ove uvjete, dok tamo ne možeš proći hodnikom. Kada čovjek dođe u neku dob, postaneš malo oprezniji, sigurniji u sebe i nužno mudriji, ali tijelo ne može u onom opsegu kao prije. Neki dan su mi moje švesterice u bolnici - kao ajde, dottoressa će - naručile nekih 20 bolesnika od podneva do 16 sati. Za svakog po deset minuta!? Pacijent uđe i izađe. Nitko ne može tako raditi. Prava vrhunska medicina se radi u bolničkim uvjetima, to potpisujem, ali ovdje u Medicu imam vremena za pacijente. I po sat vremena ako treba, razgovaramo i onda nađeš i ovo i ono. Dok sam radila redovno u bolnici nisam ni razmišljala o privatnom zdravstvu, a sada si malo pokušavam ugoditi i biti u toku. Čovjek se održava svježim. Sabirem sve to iskustvo. Ljudi naprave puno nalaza, ali ih i dalje boli pa to treba sve sagledati u cjelini, kaže dr. Komparić.
Živjeti u Hrvatskoj
Dočekat će, raduje se, i novu pulsku bolnicu. Smještajni dio bit će vrhunski, veli, a očekuje, kao i ravnateljica dr. Irena Hrstić, da će to biti mamac i za neke nove ljude, liječnike i medicinske sestre.
- Mislim da nećemo ostati bez kadra. Što se tiče mladih na specijalizacijama, mislim da imamo najbolju mlađu gastroenterološku ekipu koja nam je ostala u Hrvatskoj. Svatko ima svoj život, ali kao osobe su perfektni. Mislim da će se vratiti u Pulu. Tu mladost čekam i ja, ističe dottoressa. Optimistična je kada je u pitanju zdravstvo u Hrvatskoj. "To je specifično zanimanje, to je poziv, a naša djeca ne žele služiti. Nema ni medicinskih sestara, a trebaš ti obrisati, oprati pacijenta, nije to ugodno, znate. Mladi, razumljivo, vole istraživati, vidjeti nešto novo, zato i idu u inozemstvo, ali ne živi se u Hrvatskoj tako loše. Mi imamo još vremena za 'dobro jutro', mi se poznajemo, još uvijek ne zaključavamo vrata kada smo kod kuće, nekom pružiš ruku, tamo te netko pozdravi, piješ kavu. Što znači imati tisuću eura više? Nikad nisam razmišljala o inozemstvu. Bilo mi je kao i svima drugima u Hrvatskoj, ali nikad nisam imala nerealna očekivanja. Sada je moda trčanje ili bicikl, a ja im kažem odite brat malo ulike, em je piknik, em se družiš i napraviš krasan trening", izravna je kao i uvijek dr. Komparić.
Izvrsna je dijagnostičarka pa pitamo rodiš li se s tim ili učiš od mentora.
Svima nećeš moći dati sve
- Učiš imitirajući svoje učitelje, učeći sam, s kolegama, pa i na nekim svojim zabludama, krivim procjenama. Čovjek kad ostari postane mudriji jer je silno iskustvo iza vas, to je mudrost. Zašto su stari bili mudraci? Svašta su vidjeli u životu. Ali definitivno, i to svim mlađim kolegama kažem, nije do nas, nećete svima moći pomoći, zapamtite to. Kada sam počela kužiti neke stvari, postala svjesna sebe, da očuvaš ego, jer bismo se inače raspali, samo sam imala strah da ne bih svojom rukom namjerno nekoga povrijedila. Ali nešto ne vidiš… Pa na semafor dođeš, gledaš i ne vidiš. To ne smije biti često, ali je to realno očekivati. Okolnosti su različite. Kako povrijediš sam sebe, padneš i slomiš kuk, tako možeš i druge. Svima nećeš sve moći od sebe dati. Da je tako, bio bi dovoljan jedan doktor za sve, mudro zbori dr. Nadia Komparić.