Ukoliko tvrtka Rektor LNG u roku uplati preostalih 55,7 milijuna kuna, te i formalno postane vlasnik hala i najvećeg dijela pokretne imovine kojom se do stečaja koristila tvrtka Uljanik Proizvodnja opreme u Vodnjanu, bit će to prvi slučaj uspješne prodaje značajnijeg dijela imovine kojom su prije propasti raspolagale tvrtke pulske brodograđevne kompanije.

Nakon što je za sudjelovanje na elektroničkoj javnoj dražbi tvrtka Rektor LNG ozbiljnost morala dokazati uplatom 13,9 milijuna kuna teško je i zamisliti nekakav drugi scenarij budući da bi u slučaju da odustane od posla ostala bez uplaćenog jamstva.

Dok se za Uljanikovu Proizvodnju opreme u Vodnjanu novi vlasnik pronašao relativno brzo, puno je vrijedne imovine ostalih društava koja još uvijek traže kupca ili se još uvijek nisu ispunili nužni preduvjeti da bi se mogla dati u prodaju. Naravno, to se ne odnosi na dizalice, radne strojeve, vozila, postrojenja, uređaje i raznu inventarnu opremu koji su uneseni u temeljni kapital nove tvrtke Uljanik Brodogradnja 1856, te će poslužiti za pokušaj oživljavanja brodograđevne djelatnosti u pulskom zaljevu. Ne odnosi se to ni na upravnu zgradu, hale i sve ostale nekretnine unutar zida koji odjeljuje brodogradilište od grada, uključujući i taj zid, a koje se nalaze na pomorskom dobru i u vlasništvu su države.

Što se onda prodaje? Kad je u pitanju Uljanik d.d. u stečaju njegova najvrjednija imovina bile su i jesu nedovršene gradnje, a upravo je u tijeku treći krug dražbe za novogradnju 526 za sudjelovanje u kojem bi zainteresirani kupci tijekom siječnja morali uplatiti jamčevinu. Brod čija je vrijednost procijenjena na 128 milijuna kuna na prodaju se nudi po cijeni od 32 milijuna. No i pored mnogih koji su, prema kuloarskim pričama, pokazivali interes za sudjelovanje u tom poslu zasad je neizvjesno hoće li gradnja u ovom krugu pronaći novog vlasnika. Podsjetimo radi se o brodu za prijevoz žive stoke čiji je dovršetak u Puli zamišljen kao jedan od temelja za ponovno pokretanje proizvodnje na uljanikovom otoku. Brod duljine 180 metara koji bi trebao raspolagati s čak 28 tisuća četvornih metara teretnog prostora uljanikovi su inženjeri projektirali za kuvajtske naručitelje koji su na ruti između Australije i Perzijskog zaljeva njime namjeravali prevoziti stoku, do 80 tisuća ovaca, odnosno 10 tisuća goveda i 23 tisuće ovaca. Premda su na koncu morali aktivirati jamstvo, njihov interes da kupe brod i dalje postoji te treba vidjeti hoće li pregovori koje o tome vode s novom garniturom u brodogradilištu rezultirati nečim konkretnim. Procjenjuje se da bi kupac, uz novac koji treba dati za kupnju novogradnje 526, za dovršetak broda trebao osigurati 50-tak milijuna eura, a ukoliko do kraja ovog mjeseca ne bude zainteresiranih za ulazak u taj aranžman, novogradnja 526 će se u četvrtom krugu dražbe morati prodavati za 1 kunu.

Novogradnja 514, odnosno brod za prijevoz automobila, dovršava se u 3. Maju, ali je još uvijek u stečajnoj masi Uljanika d.d., dok se na prostoru brodogradilišta nalaze i sekcije novogradnje 531 za koje isto tako ovih dana teče treći krug elektroničke dražbe i traži se kupac, a vrlo je izgledno da bi to mogla biti Republika Hrvatska koja bi kao razlučni vjerovnik mogla dijelove ovog nezapočetog broda uzeti u punopravno vlasništvo.

U vlasništvu nekadašnjeg holdinga su i limovi i profili višemilijunske vrijednosti, no problem vezan uz prodaju te imovine je neplaćena carina za uvoz na prostor Europske unije. Imovina Uljanika d.d. je i 88 posto dionica riječkog 3. Maja i zasad je još nejasno kako će se ta imovina unovčiti, te 100 postotni udio u Uljanik Standardu koji se također mora prodati kroz stečajni postupak. Za razliku od nekad krovnog društva kompanije koja u vlasništvu nema nekretnina Uljanik Brodogradilište ih ima nekoliko koje nisu zanimljive za proces pokušaja oživljavanja brodogradnje, te će dobiti nove vlasnike.

Najzanimljivija od njih je svakako uljanikova „kasarna“ oko koje je u tijeku spor između Kermas energije Danka Končara, Republike Hrvatske i PBZ banke tko je od njih na toj imovini razlučni vjerovnik prvog reda. Dok se on ne riješi neće biti ništa ni od prodaje „kasarne“. No u prodaju su išle druge dvije nekretnine u vlasništvu Uljanik Brodogradilišta koje su izvan su obuhvata pomorskog dobra i nisu nužne za proces oživljavanja brodograđevnih djelatnosti. Radi se o poslovnoj hali koja se nalazi u zoni Valica, odnosno kod Metisa u Šijani, te poslovna hala u industrijskoj zoni Galižana. U Valici se nalazi tvornička hala površine 3.148 kvadratnih metara s pripadajućim zemljištem koja se nudila na prodaju po početnoj cijeni od 15.7 milijuna kuna, dok se hala u Galižani namijenjena industrijskoj proizvodnji, odnosno obradi metala i izradi metalnih proizvoda prodavala za 2,7 milijuna kuna.

Kao što smo spomenuli u jučerašnjem tekstu u tijeku je i prodaja strojeva i imovine tvrtke Uljanik Strojogradnja Diesel, koju bi uz pravo prvokupa za ukupno 12,88 milijuna kuna trebala kupiti tvrtka Bene Trade, no o unovčenju te imovine bi, nakon žalbe tvrtki koje su sudjelovale u postupku javne dražbe, trebao odlučivati Visoki trgovački sud. Na koncu spomenimo i da je koncem prošle godine Grad Pula od Uljanik Pomorstva u stečaju za 195 tisuća kuna otkupio 49 posto poslovnog udjela u društvu Fratarski d.o.o., te na taj način postao stopostotni vlasnik ove dosad zajedničke tvrtke.

Povezane vijesti

• VRATIO SE DREDGER KOJI JE TREBAO BITI VJESNIK BOLJIH VREMENA: "Ibn Battuta" se vratio kući, ali Uljanika više nema
• Skupština vjerovnika Uljanika sazvana za kraj rujna: DUG ADRIADIESELA "KOČI" PONOVNO POKRETANJE PROIZVODNJE U PULSKOM BRODOGRADILIŠTU
• POČETAK BRODOGRADNJE U PULI JOŠ UVIJEK NA ČEKANJU: Uljanikovci bi radili, ali sve je zapelo