Iako su dobili državnu pomoć, neki poslodavci smanjili su plaće radnicima, što nije bila intencija mjere, nego je intencija da se dobije pomoć i da se isplati razlika do pune plaće i očuvaju radna mjesta. Iz Pulaprometa smo dobili poziv za razgovor o smanjenju plaća, kaže sindikalist Slobodan Kapor

Umjesto prosvjednog marša i govora na ulicama, Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) danas prvi put u povijesti organizira e-prosvjed u povodu Međunarodnog praznika rada. O načinu organiziranja ovog virtualnog prosvjeda, ali i ponovnom srozavanju prava radnika te potrebi mijenjanja socioekonomskog okruženja razgovaramo sa Slobodanom Kaporom, povjerenikom SSSH-a za Istarsku županiju, podružnice koja okuplja između šest i sedam tisuća članova, među kojima je trećina u Puli.

- Zamišljeno je da se na e-prosvjedu okupi oko 500 sudionika, a moguće i više jer platforma omogućava uključivanje do tisuću ljudi. Putem videolinka sindikalni čelnici i nekoliko radnika govorit će iz vlastitog iskustva o situaciji u ovoj krizi. Kad sve prođe, svi građani, pa i političari, kažu da je ovo prilika da se stvari izmijene iz temelja, a mi to upravo i tražimo, dakle, drugačiju socioekonomsku sliku, ekonomsku demokraciju i socijalnu pravdu.

Plaće manje 10-30 posto

- Želimo još jednom ukazati na to, zahvaliti ljudima koji su cijelo vrijeme radili i brinuli o svima nama, počevši od zdravstvenih radnika, vatrogasaca, policajaca, trgovaca i drugih. Ali, zahvala nije dovoljna, nego treba voditi računa i o pravima radnika, zato se i prosvjed tako zove: Radnicima hvala, ali prvo prava. Pogoršavanje materijalnog statusa radnika nakon završetka krize neće biti zamašnjak razvoja jer jasna ekonomska logika govori da u slučaju smanjenja prava nema potrošnje, nema novog napretka na što upozoravaju i ekonomski stručnjaci. Dakle, svi znamo da će biti teško, ali ne smijemo dopustiti da se stvari vrate na staro, kao što je bilo 2008. kad su se radnici u dobrom dijelu odrekli svojih prava a onda, kad se ekonomija ponovno pokrenula, poslodavci nisu adekvatnom mjerom vraćali stvari na staro. Počeli su tek posljednjih godinu dana. Dakle, trebale su pune tri-četiri godine otkad je politika proglasila da smo izašli iz recesije, da bi se ljudima počela vraćati neka prava, i sad je došla koronakriza. Ne želimo da se to opet desi. Zahtjev će ići u tom pravcu.

- Kakav je status radnika i njihovih materijalnih prava nakon dvomjesečne koronakrize? Koliko ih je dobilo otkaz, što je s plaćama?

- Sigurno da je kriza uzrokovana koronavirusom utjecala i na status radnika i na strukturu radnih mjesta. Kad govorimo o Istri, na osnovu podataka kojima raspolažem, mogu tvrditi da je bilo različitih rješenja kod različitih poslodavaca, a koja su išla u pravcu očuvanja radnih mjesta. Pojedini poslodavci, a govorim o onima gdje smo mi sindikalno organizirani, u početku su posezali za jednostavnim rješenjima, radnici su slani na godišnje odmore. Najavljivana su i smanjenja plaća koja su negdje i provedena.

- Koliko su u prosjeku smanjene plaće?

- U prosjeku se radi o sniženju od 10 do čak 30 posto, međutim, moram naglasiti da je to prvenstveno u manjim i srednjim poduzećima. U drugim poduzećima, pogotovo komunalnim i drugdje gdje smo sindikalno organizirani, jasno smo od prvog trenutka rekli da želimo biti partneri, sudjelovati u bilo kakvoj izmjeni ugovora o radu, odnosno kolektivnog ugovora koji regulira materijalna prava.

- Je li bilo poziva poslodavaca da se kreće u rezanje prava, plaća?

- Iz Pulaprometa smo dobili poziv za razgovor o smanjenju plaća, što ne znači da poziva neće biti i iz drugih tvrtki. Bilo je i određenih najava iz drugih poduzeća. Svjedočimo popuštanju mjera, međutim, to ne znači da će se one i ukinuti. Dakle, imamo samo usmene najave, ali službeno i pisano nismo još ništa dobili. U pojedinim poduzećima nije isplaćena uskrsnica: među njima su komunalna poduzeća čiji su osnivači gradovi Pula i Rovinj, iako smo načelno tražili da se ta prava vrate nakon krize. Neki su poslodavci nametali radnicima da iskoriste godišnji odmor bez poštivanja određenih zakonskih odredbi.

- To je protuzakonito, korištenje godišnjih ne bi se smjelo nametati?

- U principu da, ali je kroz mala vrata i to prolazilo. Od poslodavaca smo tražili da se barem poštuje procedura kod novih godišnjih odmora. Za lanjski odmor postojala su rješenja i radnik ga ionako mora iskoristiti do 30. lipnja tako da tu većih problema nije bilo. Međutim, kod novih godišnjih odmora rješenja nisu donesena, nije donesen ni plan korištenja odmora i protuzakonito je dok se to sve ne napravi. Nakon našeg dopisa određeni poslodavci su izradili planove, pojedina rješenja i dostavljali ih radnicima 15 dana prije korištenja godišnjih, kao što zakon kaže. Neki su to iskoristili, neki nisu. Također, neki su poslodavci doista postupili po zakonu i radnike su nakon iskorištenja starog godišnjeg uputili doma uz pravo na naknadu plaće prema članku 95. Zakona o radu.

- Što se tiče smanjenja plaća, je li to bilo u dogovoru s radnicima?

- Ne. Prema informacijama koje sam dobivao, obično se radilo o malim poslodavcima od dva do 10 ili 20 zaposlenih, gdje nema sindikata. Ljudi su se javljali i žalili da im je jednostavno smanjena plaća. Da stvar bude gora, većina tih poslodavaca je bila ili zatvorena ili su imali pad prometa veći od 20 posto tako da su dobili državnu pomoć za održanje radnih mjesta od 3.250 kuna po radniku, a vjerojatno će dobiti i 4.000 kuna za travanj. Dakle, smanjili su radnicima plaće i dobili su pomoć, što nije bila intencija mjere, nego je intencija da se dobije pomoć i da se isplati razlika do pune plaće i očuvaju ta radna mjesta. I na to smo ukazali na državnoj razini gdje nam je iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava rečeno da će se putem Zavoda za zapošljavanje pratiti kako se troši novac. Međutim, za sada još ništa od toga. Vidjet ćemo hoće li se kontrolirati, a i pitanje je kakve uopće mogu biti sankcije. Ali, činjenica je da su mnogi poslodavci, pa i u Istri, dobili tu pomoć i samo su to isplatili radnicima, neki su im čak još dodatno smanjili plaće, a ima i onih koji su dobili pomoć i otpustili ljude. Tu ima svega, ali zbog cijele situacije nema kontrole. I na to ćemo ukazati na e-prosvjedu, na činjenicu da ne postoji mehanizam kontrole ogromnog novca koji je utrošen ili će se utrošiti. Podržali smo da to bude novac za spas gospodarstva, međutim, bojimo se da kad sve ovo prođe, da bi to mogao biti dodatan teret za radnike, ali ovaj put kao porezne obveznike.

Plaće su se negdje smanjivale bez suglasnosti radnika, a drugo je što su neki radnici svojim potpisom pristali na odricanje od materijalnih prava. Vjerujem da je i tu bilo pritisaka u smislu "izgubit ćete posao". Oni se, nažalost, ne mogu buniti. Neki su se već javili, rekli da su to potpisali. Javila nam se gospođa koja je potpisala sporazuman prestanak radnog odnosa nakon 15 godina rada u jednoj trgovini. Pitao sam je zašto je potpisala. Poslodavac joj je rekao da je teška situacija, da je ne može više plaćati. Pitao sam je što je time dobila. Ništa. Izgubila je sva prava. Ali, bila je psihoza i ljudi u tom trenutku nisu bili svjesni. Kasnije je shvatila što je učinila. Nažalost, nema pravnih mehanizama kako to poništiti.

- Kako će se kriza odraziti na prava radnika i što je s novim društveno-ekonomskim sustavom koji mnogi prizivaju, pa i SSSH?

- U svakom slučaju očekujemo mijenjanje društvene paradigme u pravcu drugačijeg ekonomskog poretka i raspodjele društvenih vrijednosti. Ova kriza je u segmentu poštivanja zdravstvenih mjera pokazala određenu razinu solidarnosti u društvu te očekujemo da će se takvi odnosi pretočiti i u drugačijem ekonomskom poretku. Sindikati na globalnoj razini, pa tako i u Hrvatskoj, zagovaraju prevladavanje istrošenih ekonomskih modela i razgovore između socijalnih partnera da bi se ostvareni društveni proizvod ravnomjerno i pravilno raspodijelio među onima koji su sudjelovali u njegovom stvaranju.

- Sindikat će kroz mehanizme koji su nam na raspolaganju, a to su prije svega kolektivni ugovori, ali i kroz druge oblike pritiska, tražiti od poslodavca uspostavljanje drugačijih odnosa. Vjerojatno će to poslodavci i od nas tražiti u smislu smanjenja ili rezanja određenih prava ili čak otkazivanja kolektivnih ugovora. Međutim, sindikat će tražiti da se prava ne smanjuju, da to, prije svega, bude utemeljeno na egzaktnim podacima, a ne na temelju nečije riječi da mu je poslovanje smanjeno. U tom dijelu smo spremni razgovarati o eventualnoj novoj organizaciji rada, ali ne u smislu da se time smanje prava, nego da se posao organizira na najbolji i najefikasniji način da bi se ta prava održala. To su naša očekivanja na koja ćemo ukazati na e-prosvjedu. Hoće li doista do toga i doći? Za promjenu cjelokupne paradigme potreban je malo širi pritisak, ne samo sindikata, nego i svih građana. Ljudi su se u ovoj krizi ipak malo promijenili i nadam se da će i razmišljati u tom pravcu.

- Podržavate li zabranu rada nedjeljom ili smatrate da je ta odluka u službi politike i njezine desne struje?

- Zabrana rada nedjeljom je, čini mi se, nastavak određenih mjera Stožera civilne zaštite. Da bi se rad potpuno zabranio, potrebna su zakonska rješenja kojih sada nema. Prema tome, mi inzistiramo da se rad nedjeljom potpuno zabrani i kad izađemo iz krize. Naš je stav bio vrlo jasan: želimo da se omogući ljudima koji su dosad radili nedjeljom da budu sa svojim obiteljima, osim pojedinih djelatnosti koje nužno moraju raditi i kojima je nedjelja praktički normalan radni dan. Ukoliko nema političke volje da se rad nedjeljom potpuno zabrani, želimo jasno reguliranje plaćanja rada nedjeljom. Dosad smo bili svjedoci da je takav rad bio plaćen kao svaki normalni radni dan, što je neprihvatljivo. Vidjeli smo iz ovog iskustva da je to moguće, a moguće je i da trgovine rade do 17 sati pa su se ljudi navikli. Sve je stvar dobre volje i političari to mogu provesti ako žele. Vjerojatno će to biti politički marketing na ovim izborima, ali znamo da to traje mjesec dana, a pravi potezi se vide kad netko stupi na vlast i pokaže svoje pravo lice.

Povezane vijesti

• Obilježavanje Praznika rada i Dana grada uz spomen na stradale
• UMJESTO DRUŽENJA UZ GRAH SINDIKATI ODRŽALI VIRTUALNO OKUPLJANJE I POSLALI POSLODAVCIMA I VLADI DVANAEST ZAHTJEVA: "Tražimo promjenu društveno-ekonomskog sustava, minimalnu plaću od četiri tisuće kuna i pravedniju raspodjelu mirovina"
• PRAVA RADNIKA DANAS KAO I PRIJE STOTINU GODINA. Marina Cvitić: Još uvijek se moramo boriti za „tri osmice“