Ni uskrsnice nisu dovoljne
Pitali smo Puljane kako uštedjeti za blagdane: "Jesti doručak i ručak, a za večeru - jogurt!"
(Snimio Milivoj Mijošek)
Bliži se Uskrs, što sa sobom uvijek nosi dodatne troškove i vrtoglavice zbog konstantnog porasta cijena kojem, čini se, i dalje nema kraja. O načinima uštede te financijskim pravima zaposlenika razgovarali smo sa Silvijom i Stankom Radulović, koji u Puli već 12 godina uspješno vode tvrtku za knjigovodstvo.
Svoje je knjigovodstvene vještine bračni par Radulović već pretočio u djela: Silvija je autorica knjige "Biram poduzetništvo", a kasnije su zajedno napisali djela "Veća dobit manji porez" te "Quo vadis, Benedikt?", koju smatraju plodom svog svojeg dosadašnjeg rada i stečenog znanja.
Korisni načini za uštedu
Cijena košarice za nadolazeći Uskrs, kazali su nam, po indeksu porasta potrošačkih cijena je otprilike 60 posto veća nego je bila lani: u 2024. godini je najjeftinija iznosila 116 eura, najskuplja 400 eura, dok se ove godine iznos popeo na vrtoglavih 185 eura za jeftiniju varijantu, a čak 640 za onu najskuplju.
Građanima je, govori nam Stanko Radulović, sve teže podnijeti teret krize. Plaće se u jednu ruku usklađuju, ali ne uspijevaju pratiti tempo galopirajuće inflacije, koja s krizom uvijek dolazi ruku pod ruku. U takvim je trenucima, dodaje, potrebno učiniti odgovarajuće korake kako bi se, ako se već ne mogu povećati prihodi, barem smanjili rashodi svakog kućanstva.
"Metoda koja bi se svakako trebala usvojiti u vrijeme krize, ali i kad krize nema, je ta da domaćinstva vode neko svoje jednostavno knjigovodstvo. Da znaju koliki su prihodi i rashodi, da se razgraniče ti prihodi: ovo su nam stalni prihodi, a ovo je neki honorar ili ugovor o djelu, ekstra zarada koja nam dopunjuje budžet.
Isto što se tiče rashoda: toliko nam košta stanovanje, toliko hrana, higijena, obrazovanje, režije. Da se sve to stavi na papir. Pritom je bitno imati plan, jer je to osnova svega. Ne ići nasumično u dućan i stihijski kupovati proizvode na akciji, već sa spiskom potrebnih namirnica.
Netko vam na blagajnu stavi proizvode koji su na akciji i lako je pasti pod utjecaj marketinga. Ti proizvodi vam zapravo ne trebaju, ali ih kupujete zbog snižene cijene i na taj način narušavate osnovni budžet. To pogotovo vrijedi sada kad se približavaju blagdani, kada treba biti posebno umjeren, kaže Radulović.
Od drugih važnih mjera ističe štednju. - Koliko god su mali prihodi, koliko god bilo teško, uvijek bi trebalo odvojiti nešto sa strane svaki mjesec pa bilo to i trideset eura. Na godišnjem nivou to onda postane značajnija svota, koja u slučaju pojačanja krize ili neizvjesnosti može služiti kao dodatna zaliha. Kućanstva su najsigurnija i najoptimalnije funkcioniraju kada nekakva štednja ipak postoji, kaže.
Gotovina umjesto kartice
Tu su i uvijek prisutni troškovi režija, nastavlja Stanko.
- Činjenica je da se sve više ljudi grije i hladi na struju, a taj je energent u inflaciji, kao i gorivo, uvijek podložan rastu. Danas imamo razne razrede uređaja i velika je razlika imamo li aparat koji je u razredu A ili razredu D.
Prilikom kupovine je nekada isplativije potrošiti malo više novaca i kupiti uređaj koji će manje trošiti, jer su to uređaji koji će se koristiti pet do deset godina, a nekada i duže, ističe te kao posljednju stavku dodaje prijevozna sredstva, odnosno komoditet na koji smo se u posljednje vrijeme poprilično navikli, pa po jednom kućanstvu imamo više od jednog auta.
- Prijevozna sredstva akumuliraju veliki trošak i ekološki su problem. U trenucima krize nije jednako ima li kućanstvo jedno auto, dva auta ili recimo dva auta i motor. Tu su troškovi goriva, osiguranja, održavanja.
Sve su to manipulativni troškovi na kojima se može uštediti ako koristimo javni prijevoz, što je u biti preporuka Europske unije i svih razvijenih zemalja. Ja ne kažem da domaćinstvo ne bi trebalo uopće imati prijevozna sredstva, ali možda ne treba imati dva auta, zaključuje, ali Silvija ga podsjeća na način uštede koji mu je promaknuo, plaćanje u gotovini.
- Ako plaćamo u gotovini osvijestimo koliko novaca potrošimo, kad samo "peglamo" karticu izgubimo dojam o kolikim se iznosima radi, kaže. Sa Silvijom nastavljamo razgovor o blagdanskoj potrošačkoj groznici. Je li ona uskršnja na razini božićne, ili ipak nije toliko izražena?
- Mislim da su ljudi ovih dana spremni potrošiti poprilične iznose. Možda će to biti manje u odnosu na Božić i Novu godinu, s obzirom na to da tada govorimo o dva blagdana, a ovdje je to ipak samo jedan dan. Ali ipak smo u tom nekom blagdanskom raspoloženju, imamo potrebu darivati najmilije i tendenciju potrošiti više.
Većina građana će dobiti, i računa, na uskrsnicu. Inače, maksimalno dozvoljen iznos koji poslodavci smiju isplatiti zaposlenicima na godišnjoj razini je 133 eura kao dar u naravi, dok prigodne nagrade iznose do 700 eura godišnje. U praksi je uobičajeno da se to nekako rasporedi tako da se za Uskrs isplati dar u naravi, a onda se ovih 700 eura rasporedi na regres za godišnji odmor i na božićnicu.
Ako se vratimo na onu cijenu minimalne potrošačke košarice, vidimo da taj dar u naravi od 133 eura nije dovoljan predviđenom iznosu potrošnje za najjeftiniju uskršnju košaricu. Ove će godine umirovljenici dobiti uskrsnicu od 50 eura i to će im biti nekakva pomoć, ali opet, ni blizu dovoljno za najjeftiniju košaricu, kaže Silvija.
Dodatno unovčiti hobi ili znanje
I dok nas je Stanko savjetovao oko načina uštede, Silvija daje savjete oko povećanja prihoda.
- Danas tržište vapi za radnicima. Radne snage nedostaje posvuda i onaj tko želi i tko može, zaista ima prilike zaraditi. Radnici koji su u radnom odnosu imaju mogućnost dodatnog zaposlenja kod drugog poslodavca. Dopunski rad je dozvoljen do 8 sati tjedno.
Ranije je trebala suglasnost trenutnog poslodavca, ali sada je to ukinuto, potrebno ga je samo obavijestiti. Iznimke postoje jedino u slučajevima da je ugovorom o radu definirana zabrana tržišnog natjecanja, odnosno zaposlenja u konkurentskoj tvrtki. Također, svatko tko želi i u mogućnosti je, može otvoriti nekakvu domaću radinost, sporedno zanimanje ili paušalni obrt.
To su oblici koje je najjednostavnije otvoriti i kroz koje je moguće poslovati uz najniže troškove. Troškovi su poprilično simbolični, pod uvjetom da ćete nešto i zaraditi, jasno. Ako nema dodatne zarade onda su to samo dodatni troškovi. Ali evo, i kroz to je moguće možda nekakav hobi ili nekako znanje ili umijeće dodatno unovčiti, kaže Silvija.
Da vam kažem kako uštedjeti? Jesti doručak i ručak, a za večeru - jogurt!
O blagdanskoj potrošačkoj groznici i planovima za Uskršnje objede upitali smo i građane Pule. Cijene, kažu nam, i dalje rastu, i sve više treba paziti što kupiti i jesti. Gospođa Tanja Komparić, saznat ćemo, za to je ipak pronašla rješenje.
- Hoćete da vam kažem kako uštedjeti? Ne jesti ništa, uopće izbaciti marendu, i doviđenja. Doručak i ručak, a za večeru jogurt, eko. Ja sam penzionerka, fala Bogu, i udovica mlada. I sad, šta biste vi napravili da dobijete, kao i većina njih, 350-400 eura?
Samo režije su 300 eura. Kad su udovice u pitanju. Dok su jedan i drugi, to je sve ok. Ali ovako? Fala Bogu još uvijek se snalazimo mi žene, znamo skuhati, znamo spremiti. Neka oni nama daju mirovine 75 posto od osnovice, kao što je nekad bilo i ne treba nam onda davati te 3 posto, 2 posto, 1 posto. Pa šta je to, ništa.
Na naš komentar da će se uskoro barem moći utješiti s uskršnjom naknadom od 50 eura za penzionere, gospođa Komparić veli:
- Pedeset eura? Sad ću ih tu na mrkatu potrošit za gluposti. Jer je tu sve živo skupo. Još vam bude jeftinije kupiti meso, penzioneri jedu piletinu. Za 5 ili 6 eura ti si možeš kupiti pola kokoške, možda i manje, ali od toga možeš napraviti i pohano i šugo i juhu. Za jednog, ma čak i za dva. Jedanput mi je jedan reka "Gospođo šta idete u zlatarnicu? Ja govorim di. Pa na mrkat, poglej koliko su šparuge, to je skuplje nego zlato!".
Milana Rojnića sreli smo netom nakon odrađene kupovine premda, veli nam, nije to još pribavljanje namirnica za Uskrs.
- Kupio sam kruha, malo luka, suhomesnatih proizvoda, ništa posebno. Nisu to još pripreme za Vazan. A inače da, tad ćemo jesti šunke, jaja, klasično, po tradiciji, kaže nam i dodaje da se rast cijena osjeti i da zbog toga pazi gdje i kako jede.
Pitamo ga za dodatno objašnjenje, znači li to da si uskraćuje restorane. - Ma kakvi restorani…to ritko, ritko. Doma, sve domaća radinost. Malo manje mesa, ništa se ne pretjeruje. Kako se vidi, moguće da će još više poskupjeti, ali nadamo se najboljem.
A ako se kriza negdje ne osjeća, to je sigurno u domaćinstvu Ljubice Cvitanović gdje se, kako nam kaže, dobro jede i pije, i svi su veliki gurmani.
- Za uskršnju marendu kuhana šunka, lijepo obojana jaja, mladi luk, ali i domaći kruh, onako ga premažemo s jajima i mlijekom, to bude predivno. A poslije i neko pečenje, janjetinu ili teletinu. Znate kako se to lijepo peče u pećnici, ajme majko.
Ja slabo jedem meso i više volim teletinu, ali muž je Dalmatinac, pa će vjerojatno biti janjetina, kroz smijeh nam kaže Ljubica i dodaje da, premda žive u centru, nabavljaju mnoge domaće proizvode: u podrumu suše kobasice i skladište vino. Često, i do tri puta tjedno, priprema i ribu.
- Najčešće jedemo oradu i brancin. Uglavnom je to iz uzgajališta, ali tu i tamo kupimo pravu ribu. Imamo i prijatelje koji love, baš sam neki dan dobila ciple i oradele. Cipli imaju malo deblju kožu i masni su, kao šarani, pa ih je najbolje pržiti, dodaje. Bogata prehrana u kućnoj radinosti, zaključuje Ljubica, rezultat je toga što kao obitelj ne jedu po restoranima.
- Cijene su zaista stravično skočile i ne znam kako svi mi skupa preživljavamo. Naša obitelj živi dosta zdravim načinom života, tako da restorane izbjegavamo, jer znamo što se i kako u njima kuha, kaže Ljubica.
Neobično je to da se minimalna plaća danas oporezuje
U razgovoru nam Silvija posebnu pažnju skreće na odstupanje po pitanju osobnog odbitka, kojeg su primijetili s početkom 2023. godine.
- Svake se godine povećava minimalna bruto plaća ali, kao što smo rekli, ona ne prati rast inflacije. Minimalna plaća sad iznosi 970 eura i od 1. siječnja 2023. došlo je do jedne, rekli bismo, anomalije u mehanizmu minimalne plaće.
Svaki radnik u Hrvatskoj ima pravo na osobni odbitak, iznos koji nije oporeziv s porezom na dohodak. On je u 2025. godini 600 eura, to znači da je to iznos dohotka koji je neoporeziv. Do tad iznos osobnog odbitka je uvijek bio viši od iznosa minimalne plaće, što bi značilo da minimalna plaća ni u kom slučaju nije bila oporeziva. I to je oduvijek bilo tako.
Sada je bruto plaća 970 eura, osobni odbitak je 600 eura i minimalna plaća jednog radnika iz Pule koji nema uzdržavanih članova obitelji je oporeziva iznosom poreza od 42,16 eura.
I tu smo mišljenja da kroz mehanizam minimalne plaće, u biti zakonodavac štiti na neki način radnika i nekakav minimalni iznos koji bi njemu trebao biti dostatan za život pa je time malo neobično da se minimalna plaća oporezuje, kažu nam sugovornici.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
