novo mišljenje

PULSKI POVJESNIČAR MILAN RADOŠEVIĆ SMATRA DA BI SE PULSKOJ ULICI SERGIJEVACA TREBAO PROMIJENITI NAZIV Evo i zašto

  U prosvjedima 1. svibnja 1920. ubijena su četvorica Puljana, a ranjeno ih je 70-ak. No, manje je poznata činjenica da je podsjetnik na taj tragični dan ostao vidljiv golim okom i to na arkadi Slavoluka, kaže povjesničar Milan Radošević * Ima sigurno desetak rupica i definitivno je moguće da su ih uzrokovali meci, kaže konzervatorica-restauratorica Đeni Gobić Bravar

| Autor: Mirjana VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ
Prosvjed 1.5.1920. godine

Prosvjed 1.5.1920. godine


Gotovo da nema Puležana koji će Prvomajsku ulicu nazvati njenim današnjim, a zapravo starim nazivom - Ulicom Sergijevaca (Via Sergia). Eventualno će za tim nazivom posegnuti pokoji stariji Puležan, stranac ili stanovnik koji u gradu živi relativno kraće vrijeme.

U Labinu, recimo, postoji Ulica 1. maja, kao što postoji i Ulica 9. septembra, u spomen na Dan ustanka u Istri i Slovenskom primorju. Da bi se Prvomajska trebala vratiti tamo gdje joj je i mjesto, u Prvomajsku, smatra pulski povjesničar dr. sc. Milan Radošević, znanstveni suradnik pulske područne jedinice Zavoda za povijesne i društvene znanosti u Rijeci koji djeluje u sklopu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Krvavi prvi svibanj 1920. godine

Naime, upravo na početku ove ulice, na Portarati, na prvomajskim prosvjedima 1920. godine smrtno su stradali Puljani Luigi Lebek, Francesco Mrzljak, Odone Schmelzer i Francesco Sponza kojima je na ovom mjestu podignuta spomen-ploča.

- Prvi svibanj 1920. ostat će u pulskoj povijesti zapisan kao krvavi Prvi maj. Prema procjenama talijanskih okupacijskih vlasti (Kraljevina Italija anektirat će Istru tek na temelju Rapalskog ugovora u studenom iste godine), tog se dana oko sedam tisuća Puljana okupilo ispred zgrade tržnice da bi proslavilo Praznik rada te iskazalo svoje nezadovoljstvo radničkim pravima, ali i djelovanjem lokalnih vlasti, kaže Radošević.

Glas Istre u članku objavljenom 30. travnja 1953. piše: "Pula nikad nije bila tako svečano okićena zastavama i nikad ranije narod nije slavio praznik u ovako velikom broju."

Dio okupljenog mnoštva, nastavlja povjesničar, namjeravao je demonstrativno proći kroz Slavoluk Sergijevaca te nastaviti do Foruma, no u tome su ih zaustavili odredi karabinjera i vojnika.

U nastalom sukobu snage sigurnosti otvorit će paljbu usmjerenu prema masi prosvjednika, a posljedice će se ogledati u četiri smrtno stradala i više desetaka ozlijeđenih civila, kaže Radošević, te ukazuje na manje poznatu činjenicu da je podsjetnik na taj tragični dan ostao vidljiv golim okom i to ni manje ni više nego na Slavoluku Sergijevaca.

Demonstranti se popeli na autoblindu

- Na tu činjenicu skreće nam pozornost dokument pronađen u Središnjem državnom arhivu u Rimu - izvješće tadašnjeg zapovjednika pulske divizije karabinjera, pukovnika Giovannija Mantesea. Iz teksta se iščitava da je ulaz u Ulicu Sergijevaca priječilo i jedno blindirano vozilo. U općem metežu netko od demonstranata se popeo na autoblindu i u tom je trenutku iz strojnice kojom je bilo naoružano vozilo ispaljeno više metaka u zrak, a pritom je pogođen i sam Slavoluk. Konkretno, oštećena je, zapisao je Mantese, arkada Slavoluka, prenosi Radošević. Njegove riječi potvrđuje i Đeni Gobić Bravar, konzervatorica-restauratorica kamene plastike Arheološkog muzeja Istre.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter