Ovotjedni, konačno sunčani "Đir po mrkatu" započeli smo obilaskom ribarnice, gdje se baš i nismo usrećili: slabu ponudu ribe i mahom prazne željezne štandove u nekoliko je riječi sumirala jedna gospođa: "pun je mjesec". Cijene su ovdje više-manje standardne: orada ovisno o veličini ide od 12 do 14 eura, uglavnom su zaključane cijene brancina (12 eura), cipla (6 eura) i tune (20 eura).

Čini se da je posljednjih godina vjerojatno najveći porast bilježe glavonošci, čije je cijene u eurima bolje uopće ne pretvarati u nekadašnje kune: hobotnica, koja kao da je jučer bila 50 kn/kg, danas je već na 20 eu/kg, lignje su najčešće 21 eu/kg, a od jeftinijih se varijanti mogu pronaći tek ogromne sipe iz tko zna kojih mora, koje su 12 eura po kilogramu.

Za one plitkijeg džepa tu je najjeftinija, daj-šta-daš opcija: za 3 eu/kg dobije se miks "topovske ribe" za juhu ili brudet: kokot, pauk, čaće i ostale, manje cijenjene vrste.

Šaht na tržnici poplavi i za manjih kiša

Na samoj tržnici jedna nam je prodavačica ukazala na problem s kanalizacijom, zbog čega prostor između ulaza tržnice i samih štandova često propliva.

"Nisu šahtove očistili još od prije korone. Ovaj pored štanda se još nekako drži, ali onaj bliže ulazu u tržnicu se začepi kad pada kiša. Nekada se to događalo samo s najvećim pljuskovima, ali sad je dovoljna i slabija kiša da sve propliva" rekla nam je i dodala kako su o problemu obavijestili direktora tržnice i Grad, ali pomaka nema.

Ipak, gospođa i brigu zna udriti na veselje: "riješit će to Grbin kad postane gradonačelnik, sigurna sam. On to može sve rukama iskopati, ne treba mu lopata", zaključuje.

(Snimio Milivoj Mijošek)

"Ne volim da me pole zovu da sam u Glasu Istre"

Njene kolegice i kolege danas nisu bili previše raspoložene za priču. Jedna nam je rekla da možemo pisati, ali da je ništa ne pitamo. "Ne volim da me pole zovu da sam u Glasu Istre. Jedan šta je isto iz novina tako dođe i sve priča sam, tako morate i vi", dodaje, a mi priželjkujemo erudiciju i uradi-sam sposobnost nepoznatog nam kolege.

Ipak, u razgovoru dodaje da na svom štandu "svega ima, ali nema se kome prodati", pa nas upućuje da to napišemo u naslov. Njena želja, naša zapovijed. Na njenom štandu pronalazimo lijepe primjere artičoka (1,5 eura po komadu) te one nešto manje po 1 eu/komad.

Svoje ljute papričice iz staklenika gospođa prodaje za euro po vezici, dok šparuga ima i po 5 eura snop, ali i po 7. Za potonje napominje da su "višlje, i više hi je u šaci, je deblji mac". Za novi češnjak, koji košta 2 eura po komadu, dodaje da je također iz staklenika jer "je naš tek takovi", govori dok nam pokazuje svoj nokat. "Ali ima mladog češnjaka preko puta", zaključuje u duhu solidarnosti.

(Snimio Milivoj Mijošek)

"Ma ča tebe su poslali da pišeš reportažu"

Ovdje nam on promakne, jer ga zamijenimo za mladi luk, pa nam susjedna prodavačica dobaci: "ma ča tebe su poslali da pišeš reportažu, a njanke se ne kapiš". Oborene glave odustajemo od filozofiranja i samo revno zapisujemo cijene artikala.

Pa kaže: spomenuti mladi češnjak, ali i mladi luk po 1 euro vezica, radič čak 6 eu/kg, mrkva i karfiol 3 eu/kg, kelj i kapula 2 eu/kg, tikvice 4 eu/kg, peršin 50 macet.

U daljnjoj šetnji odlučimo se utješiti pozdravljanjem najdraže nam tete Radmile, koja inzistira da nam pokloni narcise i zumbule, vjesnike proljeća. Poručujemo joj da ih nemamo kome pokloniti, ali Radmila inzistira, pa sada cvijeće krasi našu redakciju.

(Snimio Milivoj Mijošek)

"A za nas to ne vrijedi!"

Za kraj odlazimo još gospođe Dušanke, koja uvijek rado porazgovara s nama. Dužni smo joj ispriku: zadnji smo put napisali da ima OPG, a zapravo je jedna od rijetkih prodavača koji na tržnici imaju j.d.o.o. Dušanka ne krije da svoje voće nabavlja iz inozemstva, a ono što nudi uvozi iz doslovno čitave Europe: upravo joj je stigao mladi krumpir s Cipra po 3 eu/kg, koliko košta i talijansko grožđe bez koštica, ali i jabuke "Fuji" i "Pink lady".

Šipak joj stiže iz Turske, a košta 5 kg/kg, dok su jagode grčke. Pomama za njima tolika je da je među košarice morala staviti znak da je dodirivanje plodova zabranjeno. Nije joj, dodaje nam za kraj, ni to previše pomoglo.

"To sam stavila jer netko dođe i uzme jagodu u ruku, pa još je i metne pod nos i pomiriše. Onda još daje djetetu da pojede. Nije problem pokloniti jagodu, nego se znak ne poštuje. Kad ih pitam vide li ga, kažu mi: a to za nas ne vrijedi!"

Povezane vijesti

• DOŠLI PRVI, OSTALI ZADNJI: Koršovica ostala jedina butiga na katu pulske tržnice
• "PRVO ULJANIK, A SAD NAS UBIJA KORONA": Pulska tržnica i ribarnica zatvorene, ali ipak nešto i radi. "Nema mušterija. Promet je pao za 99,9 posto"
• ĐIR PO MRKATU: Ljeto je pri kraju, a stigao je i jedan od znakova jeseni - PRVE NERETVANSKE MANDARINE NA PULSKOJ TRŽNICI