Predavanje “Povijesno i etnokulturno konstruiranje zavičaja: Kako Hrvatsku ‘pripojiti’ Istri” održao je jučer na Filozofskom fakultetu pulskog Sveučilišta istaknuti povjesničar prof. emeritus Miroslav Bertoša. Kroz predavanje koje u sklopu redovitih mjesečnih tribina organizira Odsjek za povijest ovog fakulteta Bertoša se osvrnuo na 50 godina od objavljivanja “Knjige o Istri”. Knjiga je nastala je prema zamisli Tone Peruška kojega je prerana smrt spriječila u realizaciji, pa su pod vodstvom Zvane Črnje koji je, kako kaže Bertoša, davao “ton” Peruškov nacrt tekstovima dopunili eminentni znanstvenici i intelektualci Bertoša, Josip Bratulić, Etore Poropat, Jelka Radauš-Ribarić, Josip Roglić, Ive Rudan, Petar Strčić, Ante Šonje, Viktor Vitolović, Slavko Zlatić te Črnja i Bertoša, dok je recenzent bio Šime Balen.

- Da je Peruško poživio bilo bi to njegovo djelo, njegov osjećaj Istre, kazao je Bertoša kojeg je brojnoj okupljenoj publici predstavio predstojnik odsjeka doc. dr. sc. Mihovil Dabo.

Bertoša je podsjetio da je priča počela kada se krenulo u osnivanje pedagoških akademija. Tone Peruško koji je bio državni inspektor Sekretarijata za prosvjetu, a ujedno i novinar, znastvenik i patriot predložio je da jedan od predmeta na svim budućim akademijama bude nastava o zavičaju, no osniva se samo jedna katedra i to ona u Puli. Peruško je oblikovao ideju o cjelovitom prikazu istarske povijesne sudbine i potrebi Nastave o zavičaju, predmeta što ga je uveo na tadašnjoj pulskoj Pedagoškoj akademiji, napisavši i skriptu istoga naslova, a u Peruškov kabinet često su dolazili i o odnosu Istre i Hrvatske raspravljali intelektualci kao što su Črnja, Zlatić, Ive Mihovilović, Mate Balota i drugi.

Kaže Bertoša kako je Peruška jako iritiralo elementarno nepoznavanje Istre od strane učitelja koji su u istarske škole postavljani dekretom i koji su se ljutili kada bi djeca govorila čakavski, smatravši da ne govore hrvatski. Smetalo ga je i to što oni koji su dolazili u Istru nisu razumjeli što se ovdje događalo proteklih desetljeća, a dolazili su s idejom da imaju nekakvu misiju i da moraju nešto napraviti. Uz to, Peruško je često govorio da Istra nije posvojena nego je pripojena dobrovoljno, a govorio je i da osim što Istru treba približiti Zagrebu, Zagreb treba približiti Istri.

Nakon Peruškove smrti nastava o zavičaju ostaje tek u skriptama, no inicijativu preuzima Črnja koji angažira stručnjake za svaki dio koji se tiče istarske prošlosti pa u knjizi ima elemenata koji se tiču muzikologije, arheologije, kulturalne antropologije.

- Peruško je smatrao da različitosti ne bi smjele biti opasnost, nego da su one naše bogatstvo, napominje Bertoša.

Knjiga je 1968. izazvala jako pozitivan odjek, no nakon predstavljanja imala je, kaže Bertoša, prilično “mlaku sudbinu”.

- Ova knjiga predstavlja špicu jedne faze razvitka Istre nakon koje dolazi borba za druge ciljeve, kaže Bertoša koji smatra da neke ideje iznesene u njoj i dalje tinjaju.

Dekanica Filozofskog fakulteta prof. dr. sc. Klara Buršić-Matijašić zahvalila je Bertoši za sve godine provedene na fakultetu, pa je svojim radom afirmirao povijest zbog čega na pulski fakultet povijest dolazi studirati veliki broj studenata iz cijele Hrvatske te je ujedno najavila i da je u izradi nova “Knjiga o Istri”. (M. RADIĆ)

Povezane vijesti

• O homoseksualnosti u Jugoslaviji
• Od trenutka kada je osmišljen i otkad postoji, barbanski znanstveni skup naglašeno je multidisciplinaran
• Miroslav Bertoša o porijeklu imetka u Premanturi 18. stoljeća