Preko noći cijena nafte porasla je za čak 70 posto, a u manje od godinu dana doseći će iznos četverostruki od onog na početku rata. Posljedice će biti nesagledive na oblikovanje današnje društvene stvarnosti, no malo je poznato da je sve skupa bila poprilična farsa.
Primarni cilj embarga su bile SAD, no one su iz arapskih zemalja tada ionako uvozile samo 12% potrebne nafte, a Saudijska Arabija, premda najglasniji zagovornik embarga, nikada nije prestala isporučivati naftu Amerikancima.
Europske zemlje i Japan našle su se u mnogo gorem položaju, jer je njihovo gospodarstvo jako ovisilo o arapskoj nafti. Nestašice i racionalizacije goriva u Americi bile su uglavnom posljedica lihvarskih želja svih uključenih u proces za dodatnom zaradom, a simptomatično je da cijene nikada nisu vraćene na stari nivo ni nakon što je 1974. kriza završila.
Posljedice embarga na svijet automobila bile su enormne. U svim su većim zemljama osim Njemačke tada definitivno uvedena i nikada povučena ograničenja brzine na cestama. Većina proizvođača u narednim se godinama okrenula manjim i ekonomičnijim modelima, a mnogi su tada zauvijek napustili proizvodnju velikih i rastrošnih automobila, kao i sportskih modela.
Manje tvornice ekskluzivnih modela kao što su Iso, Jensen, Intermeccanica, Monteverdi... pale su kao kolateralne žrtve krize, no najgori je udarac ipak pretrpjela američka industrija. Zauvijek su izgubili velik dio baze kupaca, koji se okrenuo ekonomičnijim japanskim i europskim modelima.
Američki proizvođači su također smanjili gabarite i potrošnju svoje game, no tek prekasno, kada su već izgubili značajan dio tržišnog kolača. Čitav svijet postao je svjestan vlastite ranjivosti i pokrenut je niz istraživanja alternativnih izvora i načina uštede energije, od kojih su mnogi danas u širokoj upotrebi.
A proizvođači nafte, kao i svi uključeni u njen put od bušotine do krajnjeg kupca, od samo jako bogatih pretvorili su se u nepojmljivo, bezobrazno bogate ljude. (Dino MILIĆ-JAKOVLIĆ/Autoportal)