Nekad je Predrag radio na štandu pri dnu Rakovčeve, preko puta kafića Cinderella. Bio je prodavač, svidjelo mu se pa je odlučio pokrenuti vlastiti posao. Najam plaća otprilike dvije i pol tisuće kuna mjesečno. Nije siguran je li to puno ili malo. U svakom slučaju, kaže, sve je bolje nego čamiti doma

Štandova s voćem i povrćem nema samo na tržnici u centru Pule, ili pak na Verudi. Ti su doduše posjećeniji i svakako puno poznatiji, ali nisu jedini. Ne, svježe verdure ima i u drugim dijelovima grada. Recimo, u Štiglićevoj ulici, na križanju s Rakovčevom, na Monvidalu. Ne bi čovjek rekao, ali na toj je neuglednoj lokaciji, natkriven vinovom lozom i s dva trošna zelena suncobrana, štand veoma omiljen među tamošnjim mještanima.

Vječiti ljetni hit

Njegov vlasnik Predrag Bunčić zaposlen je čovjek. Više posla od njega imaju jedino pčele koje su se okomile na ružičaste, zavodljive lubenice. One, pak, besramno plijene pažnju prolaznicima. Dobar su mamac. Ne čudi, dakle, što je u samo nekoliko minuta Predrag poslužio desetak kupaca željnih domaće verdure i voća. On svaku polovicu lubenice dodatno provjeri prije nego li ju stavi na vagu. Mogla bi se ispod celofana potkrasti pokoja osa ili pčela pa bi kupcu mogla zagorčati slastan obrok. To ne bi bilo dobro.

A baš su lubenice, kaže Predrag, vječiti ljetni hit. On ih svakako preporuča. Slatke su i ukusne. U hipu je, upravo dok smo pričali s njim, otišlo nekoliko kilograma tog osvježavajućeg povrća. No, Predrag veli da se i ostalo sezonsko voće dobro prodaje. Šljive, kruške, marelice, breskve, dinje i jabuke savršen su zalogaj za ponijeti na more. Osim toga, sve povrće je, pomidori, mrkva, luk, celer, paprika, krastavci, od lokalnih proizvođača. Iz Šišana, Ližnjana, Pomera. Ima Predrag pokoji proizvod čak i iz Pazina.

Gospodin Ivančić je došao po pravu malu špežu. On je Predragov stalni gost. Nije da ne ide na tržnicu, ali eto, živi ovdje u kvartu i često dođe baš kod Predraga. Za njega ima samo riječi hvale. Zna da je u kvartu još jedan štand, ali mišljenja je da je na ovom u Štiglićevoj ipak malo bolja kvaliteta. Iako, nagađa, možda čak imaju i istog dobavljača.

- Znam da ću ovdje dobiti ono što tražim. Gospodin Predrag je pošten u informiranju, kaže Ivančić i odmah Predragu u šali namiguje i suflira da mu da popust, ipak ga je nahvalio novinarima.

I doista, da ste jučer kod Predraga došli po šljive, on bi vam odmah rekao: "Nisu jako zrele, ali su odlične." Strpljiv je i srdačan, a čini se da je već cijelo naselje navikao na dobru uslugu.

Mekše su marelice

Tako ga je jedna starija gospođa upozorila da joj je lubenica nekidan ipak bila previše tvrda, boljelo ju je zubalo.

- Teško mi je gristi jer nemam zube, poručila mu je šjora, a kompromis je ubrzo pronađen u marelicama.

Nekad je Predrag radio na štandu pri dnu Rakovčeve, preko puta kafića Cinderella. Bio je prodavač, svidjelo mu se pa je odlučio pokrenuti vlastiti posao. Najam plaća otprilike dvije i pol tisuće kuna mjesečno. Nije siguran je li to puno ili malo. U svakom slučaju, kaže, sve je bolje nego čamiti doma. Posla ima, skromno govori, kako kad. Neka dane više, neke manje. Ali neće se žaliti. Oko 15 se sati, kada ljudi završavaju s radnim vremenom, veli, zna napraviti gungula. Njegov je štand mnogima usput, odnosno na putu prema doma.

Povezane vijesti

• U Spomen domu u Pazinu Stand-up komedija Željka Pervana
• Parkiranje na travi - TISUĆU KUNA
• DA JE SAMO BIJELA CRTA, SVE BI BILO SIGURNIJE Građani kažu da ih je strah uopće tuda prolaziti